U klubu u Paromlinskoj Osmi je mart obilježen nastupom ‘žene za sva vremena’ koja je još jednom pokazala da je i danas – jaka.
Ove godine obilježavamo 45. obljetnicu famoznog istoimenog solo prvijenca Zdenke Kovačiček snimljenog s big bandom vizionara Igora Savina, a za koji su materijal napisali teškaši kao što su Goran Bregović, Kornelije Kovač, Vanja Lisak i drugi. Od objave tog albuma do danas, Zdenka se kroz desetljeća karijere ustoličila na tronu domaće glazbene scene kao veteranka maestralnog glasa i sinonim za snažnu ženu, izravnu i smionu, figuru koja će popločati put cijelim generacijama onih koje će je slijediti.
Stoga, kad se bira izvođačica s kojom je najbolje obilježiti Dan žena, Zdenka Kovačiček vjerojatno zasjeda na sam vrh svačijeg popisa, a ove je godine koncertni termin ugovoren u zagrebačkom klubu Peti kupe koji se dupkom napunio publikom novog susreta sa “ženom za sva vremena”. Upravo je pjesma tog naslova nekako u novije vrijeme postala Zdenkinim zaštitnim znakom i stoga ne čudi da je izvučena za otvaranje samog koncerta na Osmi mart. Publika je odmah na početku zapjevala svima znani refren i postavljeni su glavni temelji za ugodno dvosatno druženje.
Premda je i u prvom dijelu nastupa bilo naznaka da bi se tijekom večeri moglo uživati u standardima, nakon što je s izrazito raspoloženim Greenhouse Blues Bandom u osmeročlanom sastavu otpjevala “Makin’ Whoopie” i “Georgia on My Mind”, gospođa Kovačiček je ipak odlučila početni dio koncerta posvetiti materijalu s njezinog aktualnog studijskog izdanja “Konstatacija jedne mačke” čiji dobar dio čine dueti s pjevačima (Matija Cvek, Davor Gobac) i pjevačicama (Remi) koji sinoć nisu s njom dijelili pozornicu. No, Greenhouse Blues Band srećom u svojim redovima ima dovoljno kompetentne vokaliste koji su Zdenki pomogli u izvedbi tih dueta, pa smo tako između ostalog mogli čuti i “Tvoje usne” (izvorno s Cvekom) te singl “Jaka” na čijoj je studijskoj verziji pjevao Gobac.
Bujicu tog novog materijala činile su i “Nova ja”, zatim naslovna pjesma albuma, a onda i “Adut”, “Kost” i “Stare fore”, prije nego je to poglavlje završeno izvedbom pjesme “Love Love Love” s kojom su se Zdenka i bend natjecali za hrvatski eurovizijski izbor prije par godina kad Eurosong u konačnici nije ni održan. Nakon toga je uslijedio povratak u davnu prošlost i prva dva albuma. S debitantske ploče izvedena je “Mali crni brat”, a s njezine nasljednice “Frka” koja je albumu i dala ime, a koju je recentno reaktualizirao dvojac Nipplepeople najpoznatiji po kantama za otpatke koje nose na glavama dok muziciraju.
Službeni dio koncerta završen je reprizom “Žene”, ovaj put s još jačim sudjelovanjem publike, a zatim je Zdenka uzela kratak odmor dok je bend na pozornici muzicirao bez njezinog sudjelovanja. Može se reći da je s njezinim povratkom na pozornicu koncert potpuno eksplodirao. Prije svega povela je svoj sastav u uzbudljiv rollercoaster izvedbama “Let the Good Times Roll” (ili, si vous préférez en français – Laissez les bons temps rouler) i “Route 66”, no publika je totalno poludjela kad je na tapetu došla Zdenkina duhovna sestra Janis Joplin kojoj je posvećen najupečatljiviji blok na koncertu.
Niz je efektno otvoren s “Piece Of My Heart”, a nastavile su ga briljantna “Me and Bobby McGee” iz pera Krisa Kristoffersona te Gershwinova “Summertime” iz mjuzikla “Porgy and Bess”, ovdje izvedena u aranžmanu u kakvom ju je Joplin pjevala na Woodstocku. Uslijedila je zatim i “Mercedes Benz” na kojoj se Zdenki vokalno pridružio trubač Antonio Geček koji je jednako oduševio svojim scat dionicama koliko i istaknutim muziciranjem tijekom ostatka koncerta.
Blok je nastavljen s “To Love Somebody” pjesmom iz pera braće Gibb iz popularnih Bee Geesa koju je u svoj repertoar također uvrštavala i Janis Joplin, a zatim i s “Try (Just A Little Bit Harder)”, nakon koje je ostalo vremena još samo za jedan standard, “Alright, Okay, You Win” s kojom je stavljena točka na “i” sinoćnjeg druženja u kojem su dva sata protekla u trenu.
Zdenka Kovačiček pripada panteonu ženskih vokalistica, onoj generaciji za koju uvijek govorimo da se “takve više ne proizvode” i to s razlogom. Njezina energija i glas i danas su impozantni, a kad je u pratnji glazbenika snažnih poput Greenhouse Blues Banda jasno je da je fešta poput preksinoćenje osmomartovske doslovno zagarantirana.