Ženski potpis na novoj glazbi (1. dio)

‘Muzika će možda biti njegova profesija, dok za tebe može i mora biti samo ukras’…

Fanny Mendelssohn (Naslikao Moritz Daniel Oppenheim 1842. – izvor: Wikipedia)

Muzej Fanny & Felix Mendelssohn otvoren 2018. u Hamburg-Neustadtu stoji kao podsjetnik na sestru i brata koji su obilježili epohu romantizma. Dvoje glazbenih genijalaca iz obitelji hamburškog bankara Abrahama Mendelssohna u djetinjstvu su dobili podjednako vrhunsku naobrazbu, ali im je strogi otac odredio posve različite životne uloge normirane patrijarhalnom kulturom njemačke buržoazije ranog XIX stoljeća.

Fanny je u petnaestoj uručeno pismo s očevom direktivom – „Muzika će možda biti njegova profesija, dok za tebe može i mora biti samo ukras“. Mlađi brat Felix poslije je postao toliko slavan da ga je u Buckinghamskoj palači kao velika obožavateljica ugostila kraljica Viktorija. Fanny je ostala skrivena od svijeta zajedno s impozantnim skladateljskim opusom od 450 djela koja je smjela objavljivati samo pod bratovim imenom.

Njemački pedantnim muzikološkim istraživanjima prava veličina Fanny Mendelssohn (1805-1847) ustanovljena je tek 150 godina kasnije, makar je još 1970-ih njena dotad nepoznata kompozicija „Ostersonate“ omaškom bila pripisana Felixu. U njeno doba, i bez roditeljske direktive, glazbena umjetnost bila je isključivo muški poziv. Ženama dopuštena samo kao salonska razbibriga mladih dama iz visokog društva.

Billie Holiday, Downbeat, New York. snimljena1947.(Foto: William P. Gottlieb / Wikipedia)

Jedina iznimka s grandioznom internacionalnom karijerom u XIX stoljeću bila je legendarna pijanistica i skladateljica Clara Shumman, u našim krajevima duboko štovana i zapisana u kolektivnu memoriju 1990-ih kad je njen portret osvanuo na novčanici od 100 njemačkih maraka.

Muška dominacija u klasičnoj kompoziciji, koju je kod nas pobijedila samo kontesa Dora Pejačević privilegirana svojim plemićkim porijeklom, nastavila se kroz XX stoljeće i automatski se preslikala na raspored glavnih uloga u stvaranju popularne glazbe. U tradicionalnom muškom zanimanju tek je Carole King u 1960-ima potpuno zablistala kao planetarno uspješna pop hitmakerica. Među starijim kompozitorima i tekstopiscima iz Tin Pan Alleya, njujorške „tvornice hitova“ koja je pokrivala glavninu američkog muzičkog biznisa prije vinilne epohe, zapamćena su se tek dva ženska imena – Dorothy Fields i Theodora Morse.

Carole King (Foto: Wikipedia)

Afroamerička blues scena imala je svoje kraljice Billie Holiday i Bessie Smith, ali tantijeme od njihovih uspjeha ubirali su muški suradnici. Jazz pjevačica Alberta Hunter napisala je stihove pjesme „Downhearted Blues“ kojom se 1923. proslavila Bessie Smith. Ploča je za šest mjeseci prodana u nevjerojatnih 800 000 primjeraka, međutim autorica teksta nije dobila ni cent.

Rani rock’n’roll bio je još jedna muška disciplina. Big Mama Thorton snimila je „Hound Dog“ četiri godine prije Elvisa, ali autorski se ostvarila tek 1968. kad je Janis Joplin preuzela njenu pjesmu „Ball and Chain“. U međuvremenu su kontrakulturni pokret i seksualna revolucija 1960-ih počeli izvlačiti u prvi plan briljantne folk rock kantautorice poput Joni Mitchell, a hipi heroina Grace Slick napisala je fascinantne psihodelične himne „Somebody to Love“ i „White Rabbit“ za svoj bend Jefferson Airplane.

Grace Slick (Foto: Wikipedia)

A gdje smo tu mi?

Uvijek u zakašnjenju za svijetom, ali ipak uključeni u lomljenje vjekovnih predrasuda.

Upečatljiv i neizbrisiv ženski potpis u domaćoj pop glazbi pojavio se početkom 1970-ih s bokeljsko-zagrebačkom pjesnikinjom Majom Perfiljevom koja se proslavila stihovima antologijskih pjesama Indexa „Da sam ja netko“ i „Sanjam“. U to doba su ovim krajevima predstavljena i dva ženska kantautorska role modela koji, s periodičnim prilagodbama novim stilovima i tehnologijama, funkcioniraju do danas. Beograđanka Maja De Rado bila je prva domaća kantautorica s muškom pratnjom, okupljenom u akustičarskom sastavu i kazališnoj družini Porodična manufaktura crnog hleba, dok se sarajevska šansonjerka Jadranka Stojaković nametnula kao najjača solo kantautorica i napravila blistavu karijeru. Za razliku od nje, Maja De Rado povukla se nakon jedinog albuma „Stvaranje“ iz 1974. Prethodio mu je singl „Moja Mande“, snimljen na Braču i prigodno otpjevan na bračkom dijalektu.

Jadranka Stojaković ‘Svitanje’

Beograd je dao i Sanjalice, najtraženiji ženski električarski sastav iz 1960-ih ovjekovječen na tri EP ploče sa solidnim prepjevima svjetskih hitova i šarmantnom obradom „Marijane“ Dubrovačkih trubadura. Zagrebačke električarke Lutke i Šizele, nažalost, nisu ostavile nikakve tragove u diskografiji. Za odvažnije autorske pokušaje sa ženskim potpisom ipak je trebalo pričekati dolazak punka i novog vala.

Nastavlja se…

*Tekst je potpomognut sredstvima natječaja “Poticanje novinarske izvrsnosti” Agencije za elektroničke medije.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK - 0.13 € 5.00 HRK - 0.66 € 10.00 HRK - 1.33 € 20.00 HRK - 2.65 € 50.00 HRK - 6.64 € 100.00 HRK - 13.32 € 200.00 HRK - 26.54 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X