Razgovor s BiH novinarom i diplomatom Zlatko Dizdarevićem, pod nazivom ‘ISIL-ovanje civilizacije’, prepoznato je kao najbolji trenutak ovogodišnjeg Festivala alternative i ljevice u Šibeniku. Tajming koji nije mogao biti bolji te Dizdarovićevo detaljno poznavanje prilika na Bliskom istoku učinile su ovaj javni intervju obvezatnim štivom.
Sada se bumerang vraća, prije svega u Iraku i Siriji mada se priča proširila na Libiju, Jemen i kreće prema Africi, ali i dalje će. Sve im je tamo sprženo snagama koje su stvorene i naoružane i sada se u Evropi pitaju otkud tolike izbjeglice i šta ćemo mi sa njima, remete nam komoditet, šta će oni. A naravno da i te izbjeglice neko pokušava iskoristiti za destabilizacije raznih vrsta u samoj Evropi. Koja ne zna da nađe brzi odgovor u skladu sa “papirnim” filozofijama svog bitka koje polako pucaju od Grčke, preko antiislamizma (sjećate li se evropskog antisemitizma svojevremeno) do fašizma u Ukrajini, pa dalje. Plan sa “umjerenim islamistima” u Egiptu bio im je Mosri koji je lider Muslimanske braće, tradicionalno najstarije i najjače islamističke organizacije u regionu, leglu iz kojeg se porodila plejada terorista i njihovih pokreta i organizacija. Formirani su 1928. godine u Egiptu, doktrinarno ne priznaju ni naciju ni državu nego samo ummu, zajednicu svih muslimane na svijetu. I eto takav koncept Zapad je preferirao na vlasti i podržao u Egiptu. Naravno, sve u ime ljudskih prava i demokracije.
Druga je stvar što su se preračunali sa egipatskom vojskom. Svojevremeno su je stvorili Amerikanci da bi čuvali Izrael, i ta je vojska ostala jača i sposobnija za odbranu vlastitih pozicija nego što se očekivalo. Kada je Mosri izabran u Egiptu napisao sam da dajem godinu dana dok ne bude skinut vojnim udarom. Promašio sam 17 dana. Baveći se time decenijama, nije bilo teško doći do ovakve računice, ako hoćete da je vidite. Ako ne želite da prihvatite bez pogovora istine koje kreiraju novi korporativni, vojni i bankarski imperijalisti sa svojim slugama, medijima i – političarima malog formata. Istinski, recimo, smatram da je internet jedno od najvećih dostignuća 20. stoljeća, ali kada internet, zapravo najsavremenije informativne tehonologije upregnete u drugom pravcu, onda dobijate nešto što je monstruozno efikasno oružje manipulacije.
Kad sam, dvije godine nakon početka svega najgoreg u Siriji, bio u Damasku i odatle mojoj dobroj prijateljici, novinarki međunarodne reputacije koju znam godinama i koja razumije stvar, poslao mejl i napisao kako sjedim u mom starom hotelu u Damasku, čitam novine uz čašu vina, odgovarila je hitro: „Lažeš“. Odgovorim pitanjem: “Kako možeš da kažeš da lažem, nismo balavci.“ A ona onda: „Izvini, molim te, ja sam ti to spontano odgovorila jer u mom okruženju ne postoji Francuz, intelektualac i novinar koji bi mi povjerovao kada bih mu rekla da Zlatko Dizdarević sjedi u Damasku pije vino i preko kompjutera se dopisuje sa prijateljima i šalje tekstove.“
Dakle, nije u pitanju više slagati, dati netačnu informaciju. U pitanju je formiranje uma, stavova i generalnih zaključaka koji se podrazumijvaju unaprijed, o čemu vam ne pada na pamet da propitujete uzroke, motive, vjerodostojnost već sve podrazumijevate na zadatoj liniji, onda je to kraj. Kao da su vam ugradili čip u glavu. Što se ubrzano približava kao realnost, u ime “kontrole kretanja djece, da ih ne kidnapuju…” Za sada su dovoljni mobiteli, pametni.
U tehničkom smislu medijska proizvodnja “istina” o Siriji izgleda ovako: osnovni izvor svih informacija sa Bliskog istoka danas je takozvani Opservatorij za ljudska prava iz Londona. Opservatorij je de facto jedan Sirijac koji je u vrijeme Hafeza El Aasada bio mali obavještajac kojeg su poslali u London da špijunira emigrante što su bježali iz Sirije na Zapad. Tada se zvao Osama Ali Suleiman. Angažovale su ga britanske obavještajne službe, bio je sklonjen nekoliko godina u Coventry gdje je prodavao donere na ulici. Onda je uoči početka “arapskog proljeća”neke poslove. Prije nego što je krenulo tzv. Arapsko proljeće, postaje Rami Abdul Rahman, “osniva” NVO za ljudska prava i počinje da biva zapravo proizvođač istina o “revolucionarnim zbivanjima u Siriji”. Od tada do danas, on dnevno saopštava, fabrikuje informacije koje dobija unaprijed sa “lica mjesta”. One nisu brutalna laž, ali su frizirane toliko koliko neupućenom čitaocu na Zapadu treba da steknemo ciljani utisak o dobrim i lošim momcima u Siriji, o tiraninu Asadu koji ubija svoje civile, i o umjerenim opozicionarima, revolucionarima koji su protiv njega i svekolikog režimskog mraka. Potpuni proizvedeni haos u razvaljenoj zemlji ide mu naruku. Posao se obavlja iz jednog stana u Londonu, dobro snabdjevenog potrebnim serverima. Zapadni mediji mu gutaju informacije a ime izvora, “Sirijske opservatorije za ljudska prava” zvuči baš onako kako treba.
Usput, finansijski ga podržavaju Velika Britanija, fondovi EU i “tajni donatori”. Rami Abdul Rahman se kočoperi po londonskim političkim salonima čak i u društvu ministara a blizak drugar mu je čuveni irački prebjeg Al Jaubi, zvani Curveball, poznat po podmetnutoj laži Amerikancima o Sadamovom oružju za masovna uništavanja koja je poslužila u UN-u za legalizaciju napada na Irak 2003. godine koja je koštala života oko milion ljudi – prema zapadnim izvorima koji se ne vole citirati. Zanimljivo je da su mnogi, od Njujork Tajmsa, preko Rojtersa do Gardiana svojevremeno objavili priču o ovome, ali stvar ide dalje. Obratite pažnju od sutra, ja vam garantujem da ćete u 50 odsto pročitanih vijesti iz Sirije naći kao citirani izvor “Sirijski opservatorij za ljudska prava” – iz Londona. To je realnost i što je najgore, objavljena u svijetu. To nije moja priča.
Suština je po meni sljedeća – na Bliskom istoku ne postoji ništa mimo, izvan i iznad geostrategije energije i prostora. Sve ovo ostalo – Šiti, Suniti, Alaviti, ISIL, istorija – to su alati koji služe za destabilizaciju i rekompoziciju prostora, za uništavanje država poput Sirije i Iraka, koje su na spisku za odstrel. To nisu stvari analitičarske procjene. Postoje instituti u SAD, postoji ideja novog Bliskog istoka, zapravo demontiranja stogodišnje britansko-francuske konstrukcije Sajks-Pikotovog (Sykes-Picot) Bliskog istoka. Ona je dio projekta “Novog američkog stoljeća” koji je definisan 1998. godine, dakle nekako u vrijeme objave “Šahovske table” Bžežinskog, a otac projekta je Robert Kagan, veoma značajni geostrateg u Vašingtonu, uz ostalo specijalni savjetnik H. Klinton dok je bila državni sekretar. Usput, Kaganova supruga je Viktorija Nuland, aktuelna zamjenica državnog sekretara Kerija. Svjetskoj javnosti poznata po onome “Fuck the EU” u slučaju Ukrajine.
“Novi Bliski istok” ukratko znači temeljno mijenjanje tamošnjih granica, uz ostalo rušenje i podjelu Iraka i Sirije, a sve zajedno kako bi se temeljno stavila šapa na izvore i pravce protoka energenata i otvorio nesmetani prolaz zapadnom kapitalu u region u kojem su postojeći režimi tamo “počeli da prave probleme”. Prisjećanja radi, u malom je logika primjenjena i na ovaj prostor uz finalizaciju Dejtona kao nakaze od državne organizacije sa stalnim podgrivanjem razlika i sukoba niskog intenziteta, ma koliko nije nafta u pitanju. Dakle, sačuvaćemo formalno spoljne granice, ali unutrašnja kompozicija je ekskluzivno zasnovana na nacionalnoj i vjerskoj podjeli koja traži velikog zaštitnika izvana. Ovih dana se razgovara iza zatvorenih vrata, počinju pregovori između SAD, Rusije i Irana jer su konačno i Teheran morali uvažiti kao realni faktor u regionu. Ne možete praviti bilo kakav dugoročniji plan na Bliskom istoku, a ne uvažiti Iran. Oni su to što jesu i mora se pregovarati s njima.
Uostalom, pregovara se s neprijateljem i konkurentom, a ne sa saveznicima. Koncept SAD je stvoriti na prostoru Sirije i Iraka i dijela gdje su Kurdi, veliki cjeloviti i zaokruženi sunitski i takav šiitski entitet uz rješenje za Kurde. Amerikanci za sada, međutim, očigledno ne znaju kako će, kad su Kurdi u pitanju, riješiti to pitanje sa potrebnim partnerom u regionu – Turskom. Erdogan to zna, igra na tu kartu, a ne pada mu na pamet da bilo šta da Kurdima, ne samo u Turskoj nego i u Siriji. Šta sa Saudijskom Arabijom u kojoj su značajni izvori finansiranja terorizma i svega onoga što oni smatraju da je neophodno da bi se zaustavio Iran koji je u saudijskoj sunitsko-vehabijskoj perecepciji vlastite moći Teherana noćna mora. Kako pomiriti tu rekompoziciju prostora sa interesima Izraela? (Izraelski premijer)Natanjahu, krvavi protivnik zapadnog sporazuma sa Iranom opet je na svoj način dobitnik: vrati se u sami fokus američke politike, izdejstvovao sva obećanja da će biti ljubljen i štićen i više nego do sada, potpuno eliminisao “palestinsko pitanje” iz takozvanog mirovnog procesa itd. To su današnje realnosti na putu mira u regionu. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
