Razgovor s najmoćnijim glazbenim menadžerom devedesetih.
Malo će se tko na ovom portalu sa sjetom prisjetiti domaće estradne scene devedesetih, napadajućih dance kolonova i groznih sintetičkih ritmova. Zoran Škugor tada je napravio posao života – imao je Tonyja, Sandija, ET i Ninu, diktirao trendove, nabijao naklade i stvorio scenu, koja je – kakva god da bila – svojim izvođačima nudila planski razvoj karijere, turneje, potporu medija i diskografa te ulaganje novca u njihove albume i spotove. To se tada na ovim prostorima događalo posljednji put. Šibenskog menadžera Zorana Škugora, koji danas djeluje sa margina, odlučili smo malo propitati o pozadini HRT-ove odluke da ove godine izbriše Eurosong iz svog programa.
HRT je odlučio da je važnije pobijediti, nego sudjelovati. U godini u kojoj smo ušli u Europu, na Prisavlju su odlučili izaći iz nje…
Zoran Škugor: Loša odluka. Slažem se da treba štedjeti novac, ali koliko čitam u medijima, na Televiziji se dosta novca baca, a nitko to ne demantira. I malo je čudno da sad kad smo ušli u EU, da nas na takvom velikom takmičenju nitko ne zastupa. Možda je sad šansa da se neki naši pjevači pogurnu i da počnu radit karijere po Europi. Sad je izgubljen jedan poligon za lansiranje.
Koliko je realno da netko od naših uspije vani, to se gotovo nikad nije dogodilo?
Zoran Škugor: Zašto ne? U pitanju je samo kvaliteta pjesme. U Europi postoje radio-postaje koje vrte samo europski pop i zna se da Emilija Kokić danas fine pare zarađuje samo zato što je nekad bila pobjednica Eurosonga. Moje iskustvo je da je obrada Nine Badrić „I’m So Excited“ ušla na dvanaest svjetskih kompilacija, a dogodio joj se i nastup pred četiri tisuće ljudi u Rimu. Dakle, može se, ali treba znati kako.
Kako procjenjujete Gibonnijeve šanse, i on je nedavno propjevao na engleskom?
Zoran Škugor: Malo sam to slušao. Koliko znam, radio je koncert u Budimpešti koji nije dobro prošao, organizacijski je to loše napravljeno.
Kako vi objašnjavate naše eurovizijske neuspjehe?
Zoran Škugor: Naši izvođači zadnjih godina nisu prolazili u finale jer je zakazala naša dijaspora, koja jednostavno ne sjedi uz televizore i ne glasuje, za razliku od srpskih ili bosanskih iseljenika. Nini Badrić su nedostajala samo dva glasa da uđe u finale.
A pjesme? Nije valjda da je glavni problem u lijenim glasačima?
Zoran Škugor: Nekvalitetne! Nedovoljno dobre za takvu vrstu manifestacije. Mi smo uporno svake godine kaskali za Europom, kopirali smo stare pobjednike.
Lani smo se osramotili s klapom, što je od početka mirisalo na debakl.
Zoran Škugor: Po meni, nije problem bio u odabiru klapskih izvođača kao naših predstavnika, problem je bio u produkciji i aranžmanu. Nije mi jasno zašto je HRT izabrao Nikšu Bratoša i ekipu da to rade, kad se takve stvari najbolje rade u Splitu. Ne zna svatko raditi sve. Da se mene pitalo, ja bi to dao Peri Kozomari. Dakle, problem je u pjesmama, ne toliko u izvođačima. Što je najgore, nikad nekakav plan nije postojao, sve se rješava zbrda-zdola. Najbolji primjer za to je Nina Badrić, za koju su se na HRT-u u zadnji tren odlučili i naravno da nije bilo vremena da se napravi pjesmu, pa su dali njoj da izabere. Završilo je kako je završilo.
Ukidanje sudjelovanja na Eurosongu samo je nastavak maćehinskog odnosa HRT-a prema domaćoj glazbi. Emisija gotovo da i nema, a termini u kojima se puštaju spotovi su katastrofalni…
Zoran Škugor: Doveli su u pitanje domaću glazbenu scenu! HRT je nekad davao dosta prostora našim glazbenicima, pa me čudi da više nema normalnih termina u kojemu bend može barem spot pokazati. Narod ide na koncerte i slušaju domaću glazbu, a oni se ponašaju kao da je u državi sve mrtvo. A i u emisijama, poput „Nedjeljom popodne“, nastupaju stoput viđeni izvođači, mladima se ne daje nikakva šansa. U Francuskoj, primjerice, u zakonu piše da 30 posto od ukupnog broja vrćenja domaćih glazbenika moraju biti nova imena.
Prije nego što uopće dođu to faze kad se žale na tretman na HTV-u, mladi glazbenici zapnu već na robovskim ugovorima koje im nude naši izdavači…
Zoran Škugor: Koliko znam, diskografi od mladih izvođača traže čak i da im prepuste vlasništvo nad snimkama. I ja sam to nekad radio svojim pjevačima, ali zato jer sam financirao sve. Danas glazbenici potroše vlastiti novac na studio i sve ostale troškove, a diskograf im uzme sva autorska prava. To je vrlo upitno ponašanje. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
