Tijekom godina Žmirić se pokazao kao vrstan pripovjedač i jedan od zanimljivijih aktera književne scene, a dio te umješnosti vidljiv je u onim trenucima kad ‘Riječke rock himne’ prelaze iz faktografskog u anegdotalni diskurs.
Ozbiljno pred kraj
Tko je uopće Žmirić i treba li ga shvatiti ozbiljno? Zanemarit ćemo ovom prigodom kako je bio jedna od ključnih figura u začecima gejmerske scene, zanemarit ćemo kako je bio dugogodišnji kolumnist „Hackera“, „PCPlaya“, urednik i novinar u brojnim redakcijama, a skrenut ćemo pozornost na Žmirićev književni rad koji je do sada porodio tri knjige od kojih je „Blockbuster“, izniman (anti)ratni roman, dobio najveću pažnju kako među kritikom, tako i publikom. Tijekom godina Žmirić se pokazao kao vrstan pripovjedač i jedan od zanimljivijih aktera književne scene, a dio te umješnosti vidljiv je u onim trenucima kad „Riječke rock himne“ prelaze iz faktografskog u anegdotalni diskurs. Iako su „Riječke rock himne“ rezultat trogodišnjeg istraživačkog rada i kao takve imaju vrlo malo prostora za pripovjedne elemente, oslikavanje scene, prikaz tenzija i kreativnih razilaženja između članova raznih bendova, kao i niz anegdota uparenih s vještim kreiranjem profila ključnih aktera scene zahtijevali su i pripovjedača, a ne „samo“ novinara.
Kraj
Kako, dakle, čitati „Riječke rock himne“? Otvara se nekoliko strategija, ovisno već o tome čemu ste, kao čitatelj, naklonjeni. S jedne nam se strane otvara informativni dio (koji neće nimalo pripomoći tome da bolje podnesete neminovno puštanje „Programa tvog kompjutera“ na svakom tulumu u KSET-u) koji se kritički distancira od uobičajene mitomanije glazbenog diskursa, a s druge se otvara golemo polje likova, mjestâ, ambicija i utjecaja koje pruža sjajnu podlogu za sve sociologe, književnike i fenomenologe koji tek imaju doći. „Riječke rock himne“ odradile su lavovski posao u prezentaciji riječke glazbene scene i udarile temelj za svako daljnje istraživanje te kronotopije, bilo u publicističkom, bilo u fikcionalnom registru. Osobno bih volio drugačiju vrstu knjige o glazbi (nešto poput onoga što je Marko Pogačar nedavno ukoričio pod nazivom „Jugoton gori – glazbeni dnevnik“) no moje preferencije u ovom slučaju nisu posebno bitne. To što maltretiram ukućane industrialom s kraja sedamdesetih i beskrajnim Coltraenovim varijacijama jedne te iste ljestvice ne znači da povremeno ne pustim „Pase“ ili „My Buddy Moose“. Ne gorim od želje da saznam što točno leži iza kretivnog procesa „Pasa“, no siguran sam da postoje i oni koji po tom pitanju imaju sasvim oprečno mišljenje. Ovo je knjiga za njih.
Pjesme iz knjige moguće je poslušati na Youtube kanalu Riječke rock himne.
Izdavač: KUD Baklje INA Rijeka, 2011.
Cijena: 150 kn