Zrće 2012 – sezona nabreklih krastavaca

Cijela Hrvatska je stala na Zrće. Drugog objašnjenja nema. Preko 500 vijesti, fotogalerija i tema objavljeno je samo na sedam vodećih domaćih portala o Zrću otkada je počelo ljeto. A gdje su još tiskovine i prilozi u petparačkim prilozima zatupljujućih televizijskih magazina? Nema tog događaja koji je zasjenio ono što se obično u ljetnim mjesecima događa na toj paškoj plaži. Potražnja za utopijom ne poznaje krizu.

Dno dna (Ilustracija: Danijel Drakulić)

Najbolja berba olimpijskih medalja otkada Hrvatska kao država učestvuje u Olimpijskim igrama, Europsko nogometno prvenstvo, šumski požari, Milanović, Linić, Čačić – ništa od navedenog ne drži toliki medijski primat kao ta jedna riječ u hrvatskom medijskom prostoru ovog ljeta – Zrće.

Od milja zvana Hrvatska Ibiza, ova paška plaža načičkana klubovima za partijanje nikad u svojoj povijesti nije bila epicentar vijesti kao ove godine. A je li se tamo od sredine lipnja do danas nešto dogodilo da bi bilo tako? I jest i nije.

Kao i svaki specijalizirani prostor za zabavu i odmor taj je imao dobro organizirani program događanja. Hideout Festival, Carl Cox, The Shapeshifters i mnogi drugi sigurno su se pobrinuli za dobar provod prisutnih. No za hrvatske vodeće medije to je samo bio paravan za bespoštedno paparaciranje svega živog što pleše, šeće i sunča se u ženskom badiću, nebitno bile te osobe poznate ili nepoznate.

Htjeli ne htjeli, hrvatski konzumenti medija upoznati su sa svime što se tamo događalo.

Htjeli ne htjeli sudjelovali smo i još uvijek sudjelujemo u jednoj od najkompliciranijih (ne)planiranih medijskih akcija – reality showu u kojem učestvuju tisuće njih i u kojem nema nagrade za pobjednika (ili pobjednicu), jer takvih nema. Prava win-win situacija. I za medije i one koji su tamo.

Htjeli ne htjeli, znamo za sve o Zrću od trenutka kad su neki žitelji Novalje potegnuli pitanje žele li Sodomu & Gomoru u svom dvorištu (iako od nje žive), kao i svakog splitskog dilera koji je tamo pao, ili pak za najmanji prohtjev engleskih party turista,  ili cijene (navodno) razvodnjenih koktela…

Jedan dnevni list je čak radio i psihološki profil ponosnih vlasnica cica & guzica koje u hipnozi drže cijelu naciju, pa se eto moglo saznati da su to samostalne i dobrostojeće žene srednjih godina željne opuštanja i slobode. Neš’ ti mudrosti?! Što tek reći o zdravstvenim akcijama dobrovoljnog testiranja na hepatitis na plaži? To je završilo u svim večernjim vijestima i dnevnicima. Što bi se tek dogodilo da se kojim slučajem testiralo na AIDS. Valjda bi se radile polusatne emisije samo o tome.

No ono što se u tom predanom novinarskom radu svakako najviše primijeti je mrtva utrka između fotoreportera i redakcijskih novinara. Dok jedni na +35 operiraju s objektivima težine i veličine bazuka kako bi nesmetano snimili svaki detalj nečijeg tijela, drugi se znoje sa vlastitom maštom u izmišljanju bombastičnih, ali u krajnjem nazivniku svedeno, jedno te istih naslova. Cice i guzice su tako često ‘izvan kontrole’, ‘izgubljene u provodu’, od njih ‘zemlja drće’, one su tamo od ‘sumraka do zore’, a sve češći su prisutni i očajnički vapaji koji se probijaju kroz frazu ‘ima li kraja Zrću?’

O važnosti cica i guzica za domaće internetske medije je bilo već govora na ovom portalu. No priče sa Zrćem je ubacivanje u petu brzinu. Novi moment u cifranju posjećenosti u sezoni kiselih krastavaca. Medijski ecstasy i potvrđivanje Hefnerove teorije o neutaživoj muškoj seksualnoj želji prema ‘djevojkama iz susjedstva’. Savršeni recept za čitateljsku instant sreću u kriznim vremenima. Opravdanje? Ljeto je, ljudi se hoće opustiti od teških tema, neizvjesnosti i planova za ‘novi dan’ koji nikako da svane. I onda ispada da je Zrće obećana zemlja, Hrvatska iz snova, ili ispunjenje hrvatskog sna. Dobro potkožene cice i guzice izgubljene u provodu, glazba koja ne prestaje i kokteli koji hlade pa makar bili i razvodnjeni.

Možda to onome koji se odaziva na pridjev ‘prosječni’ to tako izgleda (iako ne poznam nikoga tko sebe trpa u tu ladicu). U stvari to je najprecizniji barometar našeg utapanja u ovoj krizi s nekoliko dna, kako to vole stručnjaci reći, iako je teško podići se i s jednog dna kad lupiš u njega. U ovom slučaju dno je više mentalne prirode. Tolika medijska agitacija na jednu jedinu plažu na cijelom Jadranu bila bi potpuno besmislena da uistinu taj turizam shvaćamo na način kako smo ga možda prije shvaćali. Odavno smo prednjačili u broju nudističkih kampova iako smo bili u socijalizmu, od osamdesetih topless je postala normalna stvar i ženski izbor na svakoj jadranskoj plaži.

Ovo sa Zrćem sada je hormonalna provokacija, suluda projekcija za drkadžije. Nije to ni u domeni vještog PR poziva za ekipu željnu brzog neobaveznog seksa, već je rajcanje onih koji zbog stanjenog novčanika ne mogu dobaciti ni do mora ili pak kreiranje neke nove populacije voajera. Takvo medijsko povećalo stvara od Zrća upravo Sodomu i Gomoru, bez obzira kakvi motivi bili. Mediji imaju tu moć da često iza sebe ostave pustoš. Jer na kraju krajeva kakvo je to novinarstvo kad svaki medij koji ‘drži do sebe’ preko sezone skoro pa otvara dopisništvo na jednoj plaži? Da nije možda to istraživačko novinarstvo? Po svemu sudeći, već je poprimilo obrise neke nove istraživačke vrste u kojoj se bombastična (bikini) vijest mora pojaviti svaki dan. Ta suluda medijska proizvodna traka na čijoj efikasnosti bi joj i sam Henry Ford pozavidio radi kao luda. Proizvodi to što proizvodi, a tko ili što u svemu tome postaje škart roba čini se posve nebitnim. Važno je jedino da dok posljednji par cica ne ode sa Zrća nema govora o sezoni kiselih krastavaca. Prekrasan media plan za dugo i toplo pijanstvo. Mamurluk će pričekati jesen. Problem u svemu tome je ako ste iole trijezni.

Zadnje od Komentar

Idi na Vrh
X