Ponudila je prošla godina sasvim solidan opus kvalitetne glazbe i filmova, a što je bilo vrijedno listanja, gledanja & čitanja na polju devete umjetnosti, u svojoj listi 10 najboljih analizirao je Saša Čobanov.
7. Ipak i ovdje – Forest & Tardi (Fibra)
Na prvi pogled nezaboravna drama Dušana Kovačevića Balkanski špijun nema neke naročite sličnosti sa „Ipak i ovdje“, remek djelom scenarista Jeana-Claudea Foresta (autor legendarne „Barbarele“ i kultnog SF klasika „Brodolomci vremena“, kod nas objavljenog posredstvom izdavačke kuće Bookglobe) i crtača Jacquesa Tardija (našoj publici poznat kao crtač izvrsnog egzistencijalističkog strip-noira „Mali blues sa zapadne obale“, također izdanog posredstvom Fibre), no ipak, ako malo dublje zaronimo u oba djela, vidjeti ćemo da nit koja ih spaja je i više nego opipljiva, jasna i vidljiva. Paranoja. I to ona koja pogađa običnog malog čovjeka smrvljenog udruženim zločinačkim poduhvatom nemilosrdnog žrvnja velikih povijesnih mehanizama, okrutnog progresa i dehumanizacije društvenog sustava. Sistem u kojem vlada degenerirani konformizam, a kome na ruku ide i zlokobnim virusom kronične nezainteresiranosti i šlamperaja zaražen pravosudni sistem, idealan je inkubator za stvaranje onih koji pucaju po svim šavovima i onih koje Manitu voli. Da, paranoja i ludilo su one spone kojima možemo ako želimo povezati ova dva djela, ali tu je sveprisutan i gorko-slatki smijeh, taj podmukli hihot koji se ruga tim dvama nesretnim jedinkama, odnosno svima nama koji se grčevito i na žalost, bezuspješno hrvamo sa apsurdnošću stvarnosti u kojoj živimo. Jer i Ilija Čvorović glavni lik Balkanskog špijuna i Arthur Ipak, junak ili bolje rečeno, antijunak ove izvrsne Forestove satire su zapravo personifikacije nas samih. I to baš sad i to baš ovdje. Remek djelo staro pune 33 godine danas izgleda svježije nego ikada.
6. Crveni Alarm – Tomaž Lavrič (Fibra)
Čovjek koji je napisao i nacrtao ne samo najbolji strip o ratu na ovim prostorima, već djelo koje je pomelo do nogu sve glazbene, filmske ili književne uratke na istu temu (naravno, riječ je o Bosanskim basnama) autor je i najljepšeg stripa o odrastanju na ovim prostorima. Crveni alarm je priča i o punku i o ljudima. Zapravo, puno više o ljudima. Jer Lavrič je autor koji ponajprije voli ljude. Da, čak ni Utega ne možete na neki način ne voljeti.
5. Sin City 1: Težak rastanak – Frank Miller (Strip centar Tino)
‘’VRIJEDI UMRIJETI. VRIJEDI UBITI. VRIJEDI OTIĆI U PAKAO. AMEN. ‘’
Krvavi, znojni i prljavi noir u kojem su na jednoj strani ubojice, kurve, robijaši, a na drugoj establišment. Wtf? Što, radikalni anarhizam u stripu? Naravno da ne, već savršeno iskonstruirana alegorija u kojem svi mi možemo pronaći sebe, ponižene, obespravljene i pretvorene u šljam kako bezuspješno jurišamo na vjetrenjače pokvarenog i korumpiranog društva. Sin City je naša realnost, a Marv je heroj, a ne zločinac.
4. Egostriper – Alem Ćurin (Ogranak Matice hrvatske Bizovac)
Alem Ćurin je svašta. I novinar i slikar i ilustrator i ribar i baraba, no ponajprije, on je striper. Stripaš ako želite. Sve ovo ostalo je samo u službi stripa. Jer strip je ono čemu Alem teži, s čim ide spavati, ono o čemu sanja i ono s čim se budi. I zato je ‘Egostriper’ ultimativna knjiga o stripu, pisana rukom znalca i osobe koja istinski živi strip. Totalni Smoje. Zapravo da, čitajući ‘Egostripera’ u zraku osjećam puno toga. Puno duhova. Onih dobrih naravno. John Wayne se skupa s Maurovićem, uz bocu whiskeyja, prisjeća kako je to nekad bilo i kako su nekoć ženske bile bolje. Gershwinov ‘Summertime’ se miješa s ‘Natalie’ Gilberta Becauda, ali sve to nekako iz prikrajka. Glavnu riječ ipak vode Miljenko Smoje i Toma Bebić.
Svi ti Meštri, Načelnici, Marčeline, Doturi i Leuti, svi ti grobovi mornara koji nemaju križa i sve te proklete ribetine i blitva koju sad moš’ kupit u dućanu pršte s Ćurinovih stranica. Čak i kad piše o starim, ‘antičkim’ klasicima kao što su Hal Foster, George Herimman ili Frank Goodwin. Pogotovo tada. Ta dalmatinska zajebancija protkana svilenim nitima najljepše melankolije glavni su adut ovog Ćurinovog remek-djela. Da, remek-djela, pa čak i onda kad mi udara po Zagoru. Dalje>>