Ponudila je prošla godina sasvim solidan opus kvalitetne glazbe i filmova, a što je bilo vrijedno listanja, gledanja & čitanja na polju devete umjetnosti, u svojoj listi 10 najboljih analizirao je Saša Čobanov.
3. Metalne godine : Moebius (Fibra)
Šta ti je život. Iste godine kad je veliki Moebius odlučio zabavljati svojim stripovima raju sa onoga svijeta, Fibra je baš s Moebiusom odradila posao koji se bez konkurencije može nazvati izdavačkim poduhvatom godine. I to ne samo u stripu. Prekrasna kutija (i do sada je Fibrina dizajnerica Melina Mikulić pomicala granice dizajna u nas, i to ne samo u oblasti stripa, no sa ovim izdanjem je nadmašila i samu sebe) koju svaki ljubitelj devete umjetnosti definitivno mora ponosno držati na najistaknutijem mjestu na svojoj polici, sadrži osam albuma iz Moebiusove najpoznatije i najvažnije faze, one dok je radio za SF strip ‘Metal Hurlant’. Osam knjiga ciklusa „Metalne godine“ obuhvaćaju sve njegove bitne samostalne radove toga razdoblja, mahom kratke priče –dosjetke, oniričke pasaže i ludičke dekonstrukcije klasičnih stripovskih pripovjednih obrazaca, ali i kulminaciju moebiusovske poetike, njegovo remek djelo „Hermetičnu garažu“.
2. Persepolis – Marjan Satrapi (Fibra)
Iran nije samo Mahmud Ahmadinedžad. Niti Ajatolah Homeini. Niti samo zemlja u kojoj se javno vješaju homoseksualci, a ženama se uništava lice kiselinom. Ne, Iran nije samo zlo koje prijeti nuklearnim ratom. Iran je i zemlja Majida Majidija i Djece raja i Iran je zemlja Marjan Satrapi i Persepolisa. Kratka povijest modernog Irana sažeta u nekoliko stotina strip tabli, a kroz vizuru nevinog i izgubljenog djeteta i tinejdžera. Kakva god bila istina, „Persepolis“ je djelo koje govori o odrastanju male Marjan u normalnoj i modernoj obitelji u konzervativnom okruženju, gdje je grijeh slušati Abbu, a o Iron Maidenu da i ne govorimo. Strip o nekoliko svjetova, koje povezuje jedna sudbina. Strip o jednom, drugom, trećem Iranu, jednoj i drugoj Evropi i maloj Iranki koja balansirajući između njih pokušava da bude svoja. Djelo za vječnost. A treba podsjetiti da postoji i animirani film…
1. Asterios Polyp – David Mazzuchielli (Fibra)
Ono što me doista zabavlja je da je povijest vjere u osnovi priča o ‘’svetim ljudima’’ koji su čuli glasove, imali vizije i vjerovali da ih progone zbog njihovog osobnog odnosa sa božanskim. Danas bismo ih zvali paranoidnim šizofreničarima. Osim toga, luđaci često znaju biti vrlo karizmatični. Vjeruj mi, da je litij bio dostupan prije nekoliko tisuća godina, svijet bi bio puno drukčiji.
Asterios Polyp, priča je o profesoru arhitekture, egocentričnom ekspertu u oblasti u kojoj nikad ništa zapravo nije ni realizirao, jer on projektira zgrade koje nikada neće biti izgrađene. On je zapravo samo običan arhitekt na papiru.
Na početku imamo samouvjerenog, mladog Asteriosa, sklonog filozofiranju i poigravanju s ljudima i svijetom oko njega. Upoznajemo i ženu njegovog života, skromnu, plahu i sramežljivu kiparicu Hanu. No, to je prošlost, sadašnjost je posve drugačija. Asterios je razveden i emocionalno slomljen čovjek kome se stan zapalio uslijed udara groma i on sav novac koji ima troši na kartu u jednom smjeru. U nepoznatom smjeru. Zaustavlja se u pitoresknom gradiću Apogeeu i zapošljava se u automehaničarskoj radionici i polako počinje mijenja svoj pogled na svijet, dolazi do zaključaka preko kojih prevazilazi neke greške iz prošlosti i time postavlja za sebe makar osnovu za novi početak.
Remek djelo kakvo se čita samo jednom u životu. Ne samo izdanje godine, već i možda najčarobniji strip svih vremena.
Inventura 2012:
Najbolji koncerti 2012. godine
Najbolji domaći albumi 2012. godine
Najbolji strani albumi 2012. godine
Najbolji jazz albumi 2012. godine