61. dodjela nagrada Grammy – trijumf žena

Sinoćnji ishod je promjena kursa za 180 stupnjeva – posipanje pepelom za ‘sve grijehe’ pod Portnowljevim vodstvom, dakle nešto što se može iščitati i kao spašavanje samog Grammyja duboko zaglavljenog u strukturnim problemima.

  • 26
    Shares
61. Grammy Awards (Izvor: Grammy)

Skandalozna izjava: „Ženske umjetnice trebale bi malo ubrzati žele li se natjecati sa svojim muškim kolegama”, koju je izrekao Neil Portnow, predsjednik Recording Academya, komentiravši činjenicu da je od 899 kandidata za Grammy nagradu 2018. broj žena činio tek 9% obilježila je prošlogodišnji, jubilarni, 60. Grammy. U međuvremenu je Portnow zbog te anti-feminističke izjave morao dati ostavku na funkciju koju obnaša od 2002. godine. Jest da je tehnički i dalje na tom položaju do srpnja ove godine, ali slika Grammyja se sinoć stubokom promijenila.

Podsjećamo da je za vrijeme Portnowljevog mandata na ignorantskom udaru Akademije bio i hip-hip, jer su rijetko hip-hop izvođači dolazili do glavnih nagrada iako je u Americi taj žanr definitivno preuzeo scenu, ne samo u brojkama prodanih nosača zvuka, već i fenomenološki gledano kroz kulturni značaj. I po tom pitanju se slika Grammyja sinoć stubokom promijenila. Tako je na 61. dodjeli za pjesmu, te snimku i video spot godine proglašena „This Is America“ Childish Gambina. Ista pjesma osvojila je i svoj četvrti Grammy u žanrovskoj kategoriji za Najbolju rap izvedbu. Činjenicu da Childish Gambino nije osobno došao na dodjelu i primio te nagrade ipak govore u prilog nesnošljivosti između te nagrade i hip-hop umjetnika koja se godinama taložila. Sinoć je također dodano ulje na vatru i proširen jaz kad je Drakeov kritički govor s pozornice prekinut reklamnim blokom. Grammy dakle ubrzano mijenja pristup i fokus, ali očigledno ne dozvoljava kritike na svoj račun, bar ne unutar ceremonije dodjela nagrada.

No, ono glavno po čemu će 61. Grammy biti upamćen definitivno je dominacija glazbenica, pjevačica i žena iz svih segmenata glazbenog biznisa. Kao ‘prvi vijesnik’ da su se unutar struktura Grammyja dogodile značajne promjene moglo se sinoć iščitati iz toga kad je Emily Lazar primila Grammy u kategoriji Best Engineered Album, Non-Classical za rad na Beckovom albumu „Colors“ i time postala prva žena u povijesti Grammyja koja je dobila nagradu u toj kategoriji.

Nije se dugo trebalo čekati da dodjela uđe u sferu povijesnog preokreta. U Staples Centru u Los Angelesu sinoć je 26-godišnja reperica Cardi B također postala prva žena koja je dobila Grammyja za najbolji hip-hop album („Invasion Of Privacy“), dok je „Golden Hour“ Kacey Musgraves proglašen za Najbolji album godine (iako je i u toj kategoriji bilo daleko boljih albuma drugih glazbenica poput Brandi Carlile, ili Janelle Monáe, ali to ipak neće biti tema ovog članka), a također je ‘pomela’ i u country kategorijama računajući tu i Najbolji country album.

Za najbolju novu izvođačicu proglašena je Dua Lipa koja je za „Electricity“ dobila Grammy i u kategoriji Najbolja dance snimka, dok je u kategoriji Najbolje pop izvedbe Grammyja dobila Lady Gaga za „Joanne (Where Do You Thing You’re Goin’?)“ kao i za „Shallow“ u kategoriji najboljeg dua koji je izvela s Bradleyem Cooperom. Ariana Grande je slavila u kategoriji za Najbolji vokalni pop album, Grammyja je dobila za „Sweetener“, a čak je i u kategoriji za Najbolju rock pjesmu trijumfirala žena, tj. St. Vincent za „MASSEDUCTION“ (treba napomenuti da je rock kategorija ove godine bila u potpunom sumraku, ne stoga je Grammy za Najbolju rock izvedbu očekivano postuhumno dobio Chris Cornell za „When Bad Does Good“, već što je Grammy za najbolji album dobio bend Greta Van Fleet i to ne za prošlogodišnji debut „Anthem Of The Peaceful Army“, već za EP „From The Fires“ iz 2017. koji je pak sklepan od prvog EP-ija „Black Smoke Rising“, pa ako je to najbolje od najboljeg u rock produkciji po mjerama Recording Academyja u gotovo dvije godine, možda bi bilo najbolje tu kategoriju potpuno ignorirati, jer Grammyji pored hip-hopa imaju ogroman problem i sa rockom).

Gabriella Willson aka H.E.R. osvojila je Grammyja za Najbolji R&B album i Najbolju R&B izvedbu, a pjesma „Boo’d Up“ koju izvodi Ella Mai proglašena je najboljom R&B pjesmom. Čak je i u jazz kategoriji najboljim albumom s vokalnom izvedbom proglašen „The Window“ mlade američke jazz pjevačice Cécile McLorin Salvant, a kategorijama gospela i moderne kršćanske glazbe Grammyje su također dobile žene, tj. Lauren Diagle i Torri Kelly, kao što je i u kategoriji American Roots dominirala Brandi Carlile.

Definitivno treba spomenuti da je svečanu dodjelu nagrada vodila pjevačica Alicia Keys, prva žena u posljednjih 14 godina kojoj je povjerena ta uloga nakon Queen Latifah koja je vodila dodjelu Grammyja 2005. godine.

Usporedimo li sve pobrojano s prošlogodišnjom dodjelom, jasno je da je to poput usporedbe neba i zemlje. Kao i kad se uzme ona skandalozna Portnowljeva izjava s početka ovog teksta, ispada da su ženske umjetnice u svega godinu dana ‘ubacile u pet brzinu’ i u tom ‘Grammy natjecanju’ dostigle, pa i debelo prestigle svoje muške kolege. Bez umanjivanja ičijeg dostignuća među laureatima, riječ je ‘otklonu klatna u drugu stranu’, što je ujedno znakoviti marker koliko je Grammy pod vodstvom Neila Portnowa bio diskriminacijski ustrojen. Kad se tome pridoda i statistički podatak da je upravo prošlogodišnja, jubilarna 60. dodjela imala najniži televizijski rejting u svojoj povijesti, jasno je da je voda došla do grla, a ne zaboravimo da je u Americi rejting sve.

Sinoćnji ishod je promjena kursa za 180 stupnjeva – posipanje pepelom za ‘sve grijehe’ pod Portnowljevim vodstvom, dakle nešto što se može iščitati i kao spašavanje samog Grammyja duboko zaglavljenog u strukturnim problemima. Čupanje iz tog gliba definitivno treba pozdraviti, iako je u ovom trenutku jedna dodjela kao i jedna lasta koja ne čini proljeće. Dakle, dug je put pred Grammyjima da bi se došlo do pozicije da se priča o istinskim dostignućima na glazbenoj sceni, mjereno glazbom i isključivo glazbom, a ne kroz okulare raznih diskriminacijskih modela i politika o čemu je pokušao i Drake sinoć nešto reći, ali ga je prekinuo reklamni blok koji očigledno služi kao cenzorski prekidač.

Stoga je još uvijek prerano za ulaziti u glazbenu relevantnost Grammyja, što bi trebala biti primarna domena te manifestacije. I dalje je to poligon koji je daleko više u sferi društvenih kretanja i politika, poligon unutar kojeg djeluje i nekoliko struja ili frakcija. Šezdeset i prva dodjela Grammyja je prvenstveno znak da je konzervativna diskriminacijska frakcija doživjela poraz, i to je dakako dobro, jer je dosad nanijela prilične štete samim time jer je izmjestila Grammy iz fokusa mjerenja glazbenih dostignuća i od njega načinila ogledni zrcalni primjerak problema unutar američkog društva. Primarna misija 61. dodjele upravo je početak sanacije na tom polju, kao preduvjet da glazba na manifestaciji takvog kalibra više nikad ne bude mjerena kroz nečiju ideološku, spolnu, rasnu i nacionalnu pripadnost.

  • 26
    Shares

Zadnje od Komentar

Autobus zvan težnja

Na neke detalje se treba osvrnuti. One detalje koji iscrtaju sliku nacije
Idi na Vrh