Ovaj film postiže ono što mu je zadatak, a to je da nas dovoljno zabavi u devedesetak minuta svog trajanja i pritom nam dopusti da ispraznimo mozak gledajući kako netko iz lasera puca u dinosaure.
Rijetko tko se danas sjeća, ali prije šezdeset i pet milijuna godina, planet Zemlja nije bio idealna turistička destinacija. Pijavice su harale horizontom, gejziri su bljuvali kipuću vodu, jezera s katranom su prijetila kao i živo blato, kukci veličine manjih sisavaca i naravno, braća dinosauri, ti proždrljivi gušteri oštrih zubiju visoki poput kuća, pa čak i stambenih zgrada u nekim slučajevima. Planet su često okruživale i kiše meteora, a jedna takva srušila je brod galaktičkog putnika Millsa (Adam Driver) upravo na Zemlju u goreopisanom ambijentu punom opasnosti.
Mills dolazi s planete Somaris čiji su stanovnici prije 65 milijuna godina izgledali sumnjivo slično današnjim Zemljanima, pričali tečni engleski i nosili američka prezimena kao što je Mills. Unatoč tome, već su u to davno vrijeme bili tehnološki mnogo napredniji od nas danas, pa su tako jezdili svemirom u putničkim brodovima naoružani laserskim puškama koje će se pokazati prilično učinkovitima za pucanje u braću dinosaure.
Naš prijatelj Mills isprva će misliti da je sam pušten na milost i nemilost zamkama i opasnostima koje prijete na divljem planetu Sunčevoga sustava, ali pokazat će se da je pad letjelice preživjela i djevojčica Koa (Ariana Greenblatt), devetogodišnjakinja iz neke druge zvjezdane civilizacije koja priča nekim drugim galaktičkim jezikom koji naš junak ne razumije. Zgodan je to scenaristički trik para koji čine redatelji ovog filma (uzgred, riječ je o filmu “65”, ako dosad niste shvatili) Scott Beck i Bryan Woods, dvojac zaslužan za još jedan (vrlo uspješan i popularan) creature feature “A Quiet Place“.
Beck i Woods su, naime, lijeni scenaristi, odnosno očito ne vole pisati dijaloge. U svom prvom hitu to su izbjegli postavljajući potpunu tišinu kao bitan uvjet preživljavanja svojih likova, a u “65” to postižu uvođenjem samo dvoje likova između kojih je postavljena jezična barijera. Dodavanjem male junakinje izbjegava se problem filmova sa samo jednim likom jer je taj ili primoran na šutnju (vidi Roberta Redforda u “All Is Lost”) ili na konstantno pričanje naglas sa samim sobom poput kakvog poremećenog luđaka (vidi Sandru Bullock u “Gravity”). Mills i Koa komuniciraju tek toliko da gledatelju tišina ne bude naporna, a putem razvijaju odnos između supersposobnog oca i ranjive djevojčice kakav smo gledali kroz deset epizoda netom završene prve sezone serije “The Last of Us“.
“65” se pojavljuje upravo u razdoblju koje ponovno razvija svoj interes za ono što se u kinematografiji naziva B-filmom, a o čemu smo nedavno pisali u kolumni 3,6 rendgena. Ovdje se treba prisjetiti da je žanr znanstvene fantastike još tamo od pedesetih godina prošlog stoljeća bio jedan od omiljenih za B-filmove, te niskobudžetne filere koji su uvijek više oduševljavali šarmom nego kvalitetom. Osim toga putovanja poput ovog Millsovog u prethistorijsku prošlost ili pak na planete s dinosaurima bile su česta tema takvih SF pustolovina, pa su u tom duhu nastali bezbrojni filmovi nazvani “The Lost World”, “The Land that Time Forgot”, “Planet of the Dinosaurs” i mnogim sličnim inačicama.
Ljudi su oduvijek voljeli gledati dinosaure na filmu, ali najveća dinomanija u povijesti dogodila se 1993. kad nas je Steven Spielberg odveo u “Jurassic Park”. Šest milijardi dolara okrenula je ta franšiza do danas, a uz sav CGI koji danas koriste zadnji filmovi tog serijala, ili jeftinije avanture poput “65”, ništa neće nadmašiti specijalne efekte koji su korišteni prije 30 godina u tom filmu. Onaj T-Rex je imao mnogo više duha nego što ga mogu proizvesti računala, a pretjerano korištenje CGI-ja već i danas postaje zamorno i teško je zamisliti da će u budućnosti današnji efekti držati vodu.
Unatoč tome svemu, ovdje moramo reći da “65” nije loš film. On postiže ono što mu je zadatak, a to je da nas dovoljno zabavi u devedesetak minuta svog trajanja i pritom nam dopusti da ispraznimo mozak gledajući kako netko iz lasera puca u dinosaure. Dodatne bodove osvaja svojom neopterećenošću i uspješnim nastavljanjem niza neambicioznih B-filmova kojima je najveća snaga njihova hrabro blesava premisa. Hoćete li pamtiti ovaj film za godinu ili dvije? Teško, jednako kao što se rijetki sjećaju naslova poput “Planet of the Dinosaurs” i njemu sličnih. Ali potrošnost čini dio šarma B-filma. I to je krasno.
Ocjena: 6/10
(Sony Pictures Releasing, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
