Ljudi moji, pa je li to moguće? Nakon sto godina, u samo dva dana na Hrvatskoj televiziji krenuše dvije glazbene emisije, jedna proizašla iz kreativne glave problematičnog i blago nabildanog Roberta Knjaza, a druga Zorana Peze.
Robert Knjaz je uspio zbrisati s RTL-a taman prije nego što su počele famozne prijetnje gašenjem programa i isposlovao si na HTV-u emisiju u kojoj pokušava rekonstruirati jednu od najvećih tajni čovječanstva – kako nastaje glazbeni hit. Ukoliko niste uspjeli pogledati premijerno izdanje njegove “Rekonstrukcije” u kojoj je ugostio Hladno pivo, nemalo ćete se razočarati činjenicom da ga ovoga puta nema ispred kamera u ulozi voditelja. No, razočaranje će ipak biti kratkoga daha, jer si je izabrao sasvim pristojnu zamjenu u liku Daniela Bilića, radijskog voditelja koji se pred kamerama sasvim dobro snalazi, dobro izgleda i pritom je nenametljivo simpatičan. “Rekonstrukcija” je, sudeći po prvom izdanju, jedna sasvim pristojna polusatna zabavna emisija, u kojoj nema nekakvih revolucionarnih čudesa na kakva smo od Knjaza dosad navikli, ali je i dalje sasvim dovoljno zabavna i pravo je osvježenje nakon Škoro-terora kojima nas je javna televizija zasipala posljednjih godina pod krinkom zabave.
“Ružiona” je, pak, sasvim druga priča. Nisam sigurna koliko sam ja prava osoba za pisati kritiku ove emisije, jer sam u gadnom sukobu interesa, na sto nivoa. Kao prvo, jedan od novinara “Ružione”, onaj čiji nas odrješiti glas informira o novostima s domaće i svjetske glazbene scene, glavni je urednik ovog portala i sigurno očekuje od mene da ishvalim emisiju u kojoj radi. S druge strane, gosti-domaćini prve “Ružione” bili su dečki iz benda Kawasaki 3P, moji dobri i stari prijatelji. Štoviše, u jednom periodu svoje mladosti, tamo negdje krajem devedesetih, s Tomfom i Robijem, bivšim bubnjarom K3P-a, nekoliko sam godina čak bila i cimerica. Bilo je to vrijeme u kojem je Kawasaki 3P bio sastav za kojega je čulo otprilike tridesetak najbližih prijatelja koji su fanatično pohodili svaki njihov koncert i trudili se oko vizualnog dojma i imidža benda, pomagali im napuhati dječje šlaufove kojima su se za nastup znali ukrasiti, ili krojiti vreće za smeće i aluminijske folije u koje su se dečki oblačili, u nedostatku love za bolju kostimografiju. Bilo je to vrijeme u kojem nikome živom nije bilo nakraj pameti da će ovaj bend jednoga dana biti jedan od bitnijih i razvikanijih hrvatskih sastava, da će biti toliko usvirani da ih se proglasi najboljim domaćim live bendom, a kamoli da će od svoje svirke ikada moći živjeti. Sve do “Dore” koja ih je vinula u zvjezdane visine, kada su zamalo predstavljali domovinu na Euroviziji s “Antonijom”, što bi se vjerojatno moglo svrstati u domaću varijantu “The great rock’n’roll swindle”, budući da je “Antonija”, kada je u konkurenciju ušla, bila bezbroj puta odsvirana na internim koncertima.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=t_eY5XLt_JU[/youtube]
Tko će mi dakle, nakon ovoga priznanja, ikada povjerovati da je “Ružiona” zaista jedna odlična emisija, dapače, za domaće televizijske produkcije možda čak i revolucionarna (koliko god kretenski bilo revolucionarnim nazivati nešto što u razvijenom svijetu egzistira već nekoliko desetljeća)? Iako ovakav format u svijetu nije ništa novo, dapače, već je pomalo i anakron, na HTV-u zapravo nikada nije bilo emisije koja bi se povela za ovakvim MTV-jevskim konceptom brzih montažnih rezova kojima se glavna priča presjeca s raznim vijesticama, ili ponekom premijerom spota. Tako ne treba čuditi ako se poneki gledatelj zbunio ugledavši Hogara iz Motusa, pa se priupitao otkud sad on u Kawasakiju, no to je nešto na što će se svatko brzo naviknuti.
Najsimpatičnija stvar u čitavom konceptu emisije je novinarska nevidljivost. Naime, u posljednje se vrijeme, pod utjecajem komercijalnih televizija koje imaju tendenciju od svojih novinara raditi brendove, prečesto događalo da novinar preuzme čitav prilog, da zbog njega intervjuirana osoba ne dođe do izražaja. I javna je televizija pokušala napraviti sličan eksperiment u onom, na sreću, već davnom zaboravljenom “Rizzi-bizziju”, no ovoga puta lukavi je Pezo skužio da je bitnije staviti zvijezde u prvi plan, što emisiju čini bržom i dinamičnijom, a ne stvara animozitet i frustraciju kod gledatelja. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
