‘Magic Mike’ – s kakvim očekivanjima idete u kino?

Rizik je bio velik i teško je filmu kojemu je već po nekom defaultu primarna ciljana skupina – ljubitelji nabildanih muških tjelesa, prognozirati uspjeh u kino dvoranama.

'Magic Mike'

Steven Soderbergh nesumnjivo se ubraja među redatelje s najraznovrsnijim opusom, no takav opis svakako treba uzeti sa zadrškom i ne smatrati ga komplimentom per se. Sveukupno gledajući, nisam ljubitelj njegove filmografije, isprepletene sa skoro jednakim brojem pogodaka i promašaja, no upravo zbog tih nekih pogodaka koji nisu bili slučajni, sasvim je realno očekivati i velike stvari od njegovih filmova. S nešto ubrzanijim tempom rada, nakon prošlogodišnjeg “Contagion” i, u odabranim kinima aktualno prikazivanog “Haywire”, u kina je ovih dana stigao njegov najnoviji uradak, “Magic Mike”. Nažalost, čarolije je u ovom neobičnom filmu (kojeg je Soderbergh i ovog puta snimao na nekoj nepoznatoj planeti gdje je sve obojeno u žuto-narančasto) izostalo kako kod Mikea, tako i smislu one filmske.

Za početak, snimiti film o striperima je vrlo hrabra stvar. I nimalo jednostavna. Na stranu redateljev egzibicionizam i preispitivanje poriva zbog kojih se uopće upuštao u jedan ovakav projekt, ali rizik je bio velik i teško je, onaku na prvu, filmu kojemu je već po nekom defaultu primarna ciljana skupina – ljubitelji nabildanih muških tjelesa, prognozirati uspjeh u kino dvoranama. No s druge strane, elegantno je zagrnut u ozbiljno ruho i skupu produkciju, sa solidnom ekipom na okupu i zaista predstavlja nešto novo i rijetko viđeno na filmskom platnu, a sve pod redateljskom palicom uglednog i nagrađivanog redatelja. Dakle, pogodak ili promašaj? Glavno pitanje je – s kakvim očekivanjima dolazite u kino?

Mladi građevinar Adam (Alex Pettyfer), omanjeg novčanika i velikih apetita u životu, nađe se slučajno u klubu s kolegom s posla, Mikeom (Channing Tatum) i sazna da je ovaj striper. U početku je skeptičan prema cijeloj stvari, no gledajući lovu kako se okreće i cure koje padaju ničice pred njima, ne prođe dugo prije nego ga ekipa profesionalnih stripera uzme pod svoje okrilje i gurne na pozornicu. Cure naravno polude, padnu na njegovu nevinost, naivnost, šarm i što sve ne, vlasnik kluba (Matthew McCounaghey) u njemu vidi svoju novu zlatnu koku, Mike se zaljubi u njegovu sestru, a Adam upadne u svijet droge.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=eMU7s6cwxEM[/youtube]

Casting – kapa dolje. Channing Tatum i Alex Pettyfer su apsolutno besprijekoran odabir za svoje uloge, obojica sa savršeno isklesanim tijelima, ali ograničenog raspona emocija na filmu, nekarizmatični, ukočeni i prilično nezanimljivi, upravo onakvi kakvima bi vjerujem većina ljudi opisala stripere. Budimo realni, većina tipova po teretanama i stiptiz klubovima jedna su sasvim druga vrsta ljudi, gotovo nešto neljudsko, zaljubljeni u svoja tijela više no što itko drugi može biti. Djeluju nekako sjebano, tužno i neispunjeno, jer ispod sve te tanke, nategnute kože i napuhanih mišića, nešto tiho ali čujno šapće im kako život mora biti više od toga. Ne znaju što bi sa sobom pa se malo tetoviraju, navlače hrpu cura, i polako postaju psihološki slučaj, a sve pod izlikom da samo žele da ih netko voli onakvima kakvi oni zaista jesu – ranjivi i osjetljivi tipovi koji iza sebe imaju težak i nesretan život. Još bolji od obojice je Matthew McConaughey, u jednoj od vjerojatno najboljih uloga svoje karijere. Kad čovjek napokon pred stotinama, tisućama pa u konačnici i milijunima ljudi pred velikim ekranom počne raditi ono što se čini kao da je oduvijek želio – pipkati se polugol po cijelom tijelu izgovarajući niz komplimenata na račun svog tijela, MORATE to cijeniti. Nije lako pretvarati se 20 godina da želite biti ozbiljan glumac, kad u tih sat i pol vatrometa taštine, opijen cjelokupnom atmosferom, kao da ga je netko hipnotizirao i poslao u nekakav privatni raj u kojem poput djeteta uživa u svojim najdražim igračkama.

Ono gdje (i zašto) film zapinje je loš scenarij između plesnih točaka, forsirajući sapunaste odnose i ljubavne trokute, pokušavajući humanizirati svoje glavne likove za koje vjerujem nikog nije bilo briga. Ok, shvaćamo – i striperi su ljudi. I griješe i kaju se i od krvi i mesa su. I uvijek postoji neki skriveni razlog zbog kojeg se bave tim poslom. No osim nekoliko vrlo dobro koreografiranih nastupa (Tatum je, kao što vam je sigurno poznato, nekoć bio striper, model i plesač, glumio je i u filmu Step Up i napokon mu se eto sve to isplatilo jer mu ni jedan kolega ne može parirati na pozornici), dobro uštimane atmosfere striptiz-klubova i nekoliko dobrih sporednih glumaca (odlična Olivia Munn), film nažalost nema puno toga za ponuditi. Umjesto lake i neopterećujuće zabave, u zadnjoj trećini filma sve postaje nepotrebno zamorno i iznenađujuće dosadno.

Ocjena: 6/10

(Iron Horse Entertainment, Extension 765, Nick Wechsler Productions, 2012.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X