Ova topla autobiografska priča o 18-godišnjem Paulu, koji 1979. sasvim slučajno dobije ponudu da ljeto provede radeći u kampu za siromašnu djecu, idealno je ljetno štivo – knjiga koju svakako morate imati u ruksaku skupa sa sprejem protiv komaraca dok ovo ljeto budete kampirali na Terraneu. Nećete pogriješiti ako me poslušate.
Znate što je super? Super je kad je netko toliko prijazan i nenametljiv da nema potrebu pod svaku cijenu dokazivati kako je strašno pametan i kako radi genijalne stvari. Super je kad je netko skroman, iskren i srdačan, te kad ne pokušava obuhvatiti svojim umotvorinama esenciju univerzuma, niti se na silu eksponirati kao nekakav otkvačeni i neshvaćeni umjetnik. Super je kad je netko zapravo sve to što sam maloprije naveo, a zapravo je jako dobar u onome što radi. Upravo takav je Michel Rabagliati, kanadski ilustrator i strip-umjetnik.
Kao i mnoga druga djeca rođena u Sjevernoj Americi, Michel Rabigliati odrastao je čitajući stripove. Ali rođen je 1961. u Montrealu, pa je umjesto Hulka ili Supermana Michel gutao velike strip-albume objavljivane u Belgiji ili Francuskoj: Tintina, Spiroua, Gastona i Asterixa između ostalog. Michel se vjerno pretplaćivao na sve europske strip-časopise i kopirao omiljene crtače, pisao i crtao vlastite stripove i brzo ih zaboravljao po ladicama. Do sredine sedamdesetih prestao je crtati i bavio se samo grafičkim dizajnom. Studirao je tipografiju i grafički dizajn i 1982. postao profesionalni ilustrator. Gotovo desetljeće kasnije, 1990., Michela su zamolili da dizajnira logotip za novog izdavača stripova Drawn & Quarterly, pa se tijekom tog posla susreo s cijelim novim svijetom stripa na engleskom jeziku. Ponovo se zainteresirao za strip pa je 1999., kad je imao 38 godina, izdao svoj prvi strip : „Paul na selu“ (osvaja nagradu Harvey kao najbolji mladi talent), a tri godine potom i „Paulov ljetni posao“, autobiografsku priču o razmaženom osamnaestogodišnjaku koji nezadovoljan šegrtovanjem u tiskari napušta školu i ne znajući što ga čeka, prihvaća poziv prijatelja da odradi ljeto u kampu za siromašnu djecu.
Upravo ova dva albuma dio su integrala koji je nedavno, pod pokroviteljstvom izdavačke kuće Fibra, ugledao svjetlo dana i na policama hrvatskih strip-knjižara. Dok „Paul na selu“ boluje od boljki klasičnih za debitanska ostvarenja – sam autor još nema jasnu viziju što želi postići svojim ostvarenjem, „Paulov ljetni posao“ je puno zrelije i kompleksnije djelo. Da se razumijemo, „Paul na selu“ nije loš strip, dapače; urađen je u formi tradicionalnog francusko-belgijskog stila, razvučen na 48 stranica, a na razini autobiografskog stripa fanzinskog tipa funkcionira više nego korektno. Shvativši vrlo dobro poantu stripa kao medija, odnosno da je strip otvoren za sve, Rabigliati pametno procjenjuje koji su mu grafički gabariti, pa niti ne pretendira da svojim crtežom nadilazi svoje mogućnosti, već jednostavnim, naizgled gotovo pa banalnim potezima olovke crta svojevrsnu odu vlastitom djetinjstvu.
To poigravanje autora s crtežom je izuzetno, no mišljenja sam da je pri radu na ovom stripu Rabigliati zanemario jednu ključnu stvar, a to je publika. Dojma sam da je „Paul na selu“ jedna intimna ispovijest, zamišljena i realizirana poput nacrtanog dječjeg dnevnika, koja nije ostala do kraja osobna samo zato što ju je, eto, autor ipak na kraju odlučio podijeliti sa nama. Čini mi se da je ovaj strip nastao radi neke potrebe Rabigliatia da na papir prenese jednu, njemu očito jako bitnu, sekvencu iz svoje najranije mladosti, a da je pritom zaboravio ili zanemario činjenicu da neki strip može funkcionirati na adekvatan način samo onda ako ima jako čvrstu strukturu i ako slijedi neka, labava, promijenjiva, žanrovski različita, ali ipak postojeća pravila igre. Dalje >>