Branko Bogunović Piff (20. stoljeće) – lijevi kut – muzičar, gitarist, svirao od Drugog Načina do pratećih bandi kojekome, nema kome nije, surađuje s Antom Perkovićem na radio emisijama HR. Ima 2195 friendova na Facebooku. Anđelo Jurkas (21. stoljeće) – desni kut – pisac, storyteller, mužikaš, jezik, ponekad i mozak, objavljuje albume i knjige i zanemaruje brige. Ima 2125 friendova na Facebooku.
Nema uvoda. Tema govori sama za sebe. Na domaćoj glazbenoj sceni zadnje godinu dvije jedno od rijetkih smislenih glazbenih grupiranja dešavalo se na konto djevojaka s gitarama i akustikom.
PRVA RUNDA:
Jurkas: I dođe Joan Baez i uzme gitaru i veli: ‘ajde da sad reknem i ja koju o pravdi i nepravdi, kad može već moj loverboy Robert Allan Zimmerman, mogu i ja. I onda bude linija od Joni Mitchel do Feist, od Joan Armtrading do Tracy Chapman, od Carly Simon do Sheryl Crow, od Jadranke Stojaković do Nine Romić, od Sare Renar do Irene Žilić. S posebnim naglaskom na posljednje dvije tri koje čine nekakv domaći kantautorski movement i neke od zadnjih smislenih stilskih grupiranja na sceni. Znaš od vremena novog vala, punka, one retro rock alias rvacki grunge i slično, rap eksplozije, etno trenutka, techno scene – sve se nešto mijenjalo po par godina interesa. Zadnje vrijedno spomena se čini pojavom tih cura s akustičnim gitarama koje je lijepo vidjeti i čuti… Daju nadu da ponude i sadržaj namjesto forme koju serviraju ovi koji trkeljaju o raznoraznim kraljicama i caricama ovdašnje estrade…
Bogunović: Ovo što rade Sara Renar, Irena Žilić i druge autorice/izvođačice je space shuttle za većinu estradnjača. Nezgodno je što sam čuo rasne pjevačice kantautorice pa bih na ime Sara Renar odgovorio Valerija Nikolovska, a na ime Irena Žilić odgovorio bih Hana Blažević. Lijepo je vidjet ove mlade izvođačice nesputane ulogom turbo folk modela pevaljki tipa Danijele Martinović, Maje Šuput i inih…
DRUGA RUNDA:
Jurkas: Kad dođemo do teme ljepote i znanja pjevanja u smislu gimnastika tonalitetima, ta kategorija mi uvijek spusti interes. A pogotovo kad je pitanje djevojaka koje same sebi pišu stihove, dakle, reckaju si po osjećajima, tkivu, više ili manje iskreno, nebitno, već sam taj postupak meni vrijedi više od svih tehničkih divota i raspona i oktava i inih kategorija. One uglavnom nemaju pretjerane potrebe emotivno odglumljavljati ono što su napisale. K’o da je Dylana netko pitao za lijepi ton i pjev. Mogao je unjkati i revati kad je vrijedilo što pušta iz sebe. Ne sugeriram da lijepe spomenute cure mogu bit mjerene s bardom, ali dajmo im 50 godina karijere pa ćemo onda vidjeti gdje ih nalazimo. Ili nećemo, namig…
Bogunović: Zadnjom rečenicom otkrio si mi da ja uopće nemam pravo procjenjivati dosege gore pomenutih. Vjerojatno njima nije ni bitno što moj profil glazbenika misli o njima. Ja ću slušati neke svoje favorite, a njima želim sreću.
TREĆA RUNDA – PUNCHLINES:
Jurkas: Jebi ga Piffe kad tipkaš mobitelom pa ti krepa usred pisanja pa skratiš preko milog, onda ispadne da ga kobasičarim i frljim. Pusti to. Jednu sam nema dugo i sanjao. Podijelio ljubav sa Sarom Renar, ali bio sam nevidljiv, samo me ona mogla zapaziti. Bila je nervek od treme pred koncert i kao molila pogledom da joj pomognem, da je skuliram. Pa sam je polijevao vodom. Špricao. Iznenadilo ju je pa se pretvorila u neku vrstu čarobne vile, dala mi čarobni štapić kao na foru “evo zamahni, moš’ napravit da nestane tkogod hoćeš i moš’ mijenjat glazbenu povijest”. I onda hopla kad je počeo dernek. Prvi mah – nestade traga Sex Pistolsima, Eaglesima, Whitesnakeau, Bon Joviju. Drugi mah – nema Severine po svim medijima, tek pjeva u nekom hotelu na svadbi u okolici Splita za 3.000 kuna jer ju je angažirala kuma. Treći mah – Thompson zbario Franku Batelić pred nosom Čarliju, malo radi zabave. Razmahao bi se još i šire da nije potjeralo ono malo noćno šetanje… U stvarnom životu mimo bježanja po snovima Irena Žilić me naježi, Sara ima nekoliko izvrsnih stvari na debi albumu, Ninin se treći pečat čeka, a nadolazi i drugi val onih s gitarom…
Bogunović: Jurk asse, ne zaboravi da je danas većina estradnjača one way or another otkrila kompozitora u sebi. Sve pišu tekstove, komponiraju, aranžiraju, a slušateljstvo se u čudu pita gdje je nestala dobra pjesma. Ne pitam se gdje i kada su to uspjele naučiti, jer ne mislim da su išta naučile. Madonna je prva počela sa otkupljivanjem i potpisivanjem tuđih pjesama svojim imenom pa su i naše primadone podigle kopita u želji da oponašaju trend na balkanski način. Sve je to u skladu sa prvim zakonom estrade da se kvaliteta ponaša kao kamen u vodi, tone prema dnu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
