Iscurila je i 2014. godina. Vrijeme je godišnjih lista, a niz otvara prvi saksofon Ravno do dna – Vid Jeraj. Jazz je ovog puta u korijenu svega što podrazumijevamo pod improviziranu glazbu, a sve je ovog puta obogaćeno proširenim pojmovima avangardne i eksperimentalne glazbe. Slijedi lista najboljeg iz navedenog.
10. Audio One “An International Report”
Kakva bi lista bila bez čikaškog skladatelja, klarinetista i multi-instrumentalista Kena Vandermarka, jednog od najradišnijih umjetnika na sceni??? Prvi album samizdat-etikete pokrenut simultano s redizajnom web stranice je live CD “An International Report” noneta Audio One, sastavljen od eminentnih čikaških glazbenika, te violistice Jen Paulson iz Madisona, a prošao je podosta ispod radara u našim krajevima. Žanrovska epizodičnost za koje je stalni sastav Vandermark 5 postao premali našli su se u novom eklektičkom ansamblu: bass-dionica prve kompozicije priziva The Yellowjackets; da, dobro ste čuli, Vandermark kao skladatelj i bendlider, ima podosta iskustva, njegove su signifikantno trome višedijelne teme su još uvijek tu, možda su samo više razlistane, gomoljike, rizomatske; plus, taj sinemaskopski patos, Meine Damen! Rezime njegovih velikih bendova je sljedeći: s Teritory Band je istraživao odnos prostora i glazbe, u stilskim reperima arhitekture i muzejske contemporary scene; Brötzmannov Tentet je već 2006. godine prestao svirati skladbe i kreirao čistu ekspresiju… Ansambla Resonance, pak, ima previše chamber dionica koje članstvo s dvaju kontinenata ne stigne navježbati. Iako Keno-skeptika ima kao pljeve, ova je metažanrovska vizija i dalje je šarmantno diplomatička. Saksofonisti: dok Mars Williams cirkularnim disanjem stvara zidove zvuka, te razdire multifonijama, no nešto zvuči i kao Kaoru Abe na Prozacu, po lojtrici gor pa po lojtrici dol, Paulsonova, ni ne spada u svijet sinkopirane improvizacije, već mijenja ‘klangfarbe’ naočigled, uz stare kohorte bivših članova Vandermark 5, Daisyja i Bishopa, basist Nick Macry, plus kornetist Josh Berman, tu je novi glas, alt-saksofonist Mazzarella te najtraktivnijeg tonskog slikara Propuh-grada, vibrafonista Jasona Adasewicza; ‘ovi’ redovno krade show.
9. Diogo Nogueira & Hamilton De Holanda “Bossa Negra”
Iz Brazila, SAD-a južne hemisfere, dolazi progresivni songwriterski album “Bossa Negra” bandolimista Hamiltona de Holande koji je po mojem mišljenju dodatno začinio iznimno jako izdanje LJF-a 2009., zagrijavši teren za “Dreamers” Johna Zorna. U suradnji s vokalom Diogom Nogueirom bacit će vam nov posluh sambe u lice, a dao Bog da doživimo nešto ovakvo sa zvukom tamburice. Melankolija „Tristeze“ je nešto sasvim neuhvatljivo i specifično za naše podneblje, pjevač koji je u punom smislu interpret emocionalno vijuga poput tumača Shakespearovih soneta, dok prsti simultano pikaju po žicama ispod vokalne dionice. Ako se u afričkoj tradiciji glazbalo mbira, odnosno kalimba, identificira kao muzika lišća, nekad kapi kiše, onda se trzalački vez mandoline slobodno može usporediti sa suzama sreće. Sjetnih trenutaka u kojima se mol pjeva preko durskih akorda na albumu ima jedno more, a da ništa nije ‘krivo’ za to…
8. Najoua “Deveteronog”
Od benda Najoua iz Ljubljane stiže album “Deveteronog” repetitivne panafričke glazbe za čak 14 kalimbi i dva vokala, a izvođače možemo prestati cimati Trešnjevačkim mališanima minimalizma; više nije fora… Osnivači benda, Samo Kutin (hurdy gurdy), Anja Kravanja (violina) su glazbenici koji polaze radionice improvizirane glazbe ‘kolektivno – osobno’ pri kazalištu Španski borci u Ljubljani. Samo Kutin je, uz starijeg brata Janija, suosnivač benda Salamandra Salamandra zaslužnog za revival prog-scene. Seljačka kultura Gorenjske, hipijevske komune i ekološki turizam danas idu ruku pod ruku.
7. Szilard Mezei International Improvisers Ensemble “Karszt”
Vojvođanski skladatelj Mezei u ovaj u nas dvostruki CD objavljen pred sam kraj prošle godine uvodi monumentalističkom skladbom “Hep 20” od 56 minuta, a disk zatvara skladba od 19 minuta da bi nas na drugom dočekao skladbama “In Memory of Chopin” i “Jugoplastika”. Projekt koji se kuhao posljednjih 12 godina realizira već zreli skladatelj potpuno marginaliziran od većeg dijela srpske javnosti i kulturne scene u regiji. Stilski [sic!] na liniji s Braxtonom, Lutosławskim i Bartokom, kao i Ellingtonom i Mingusom.
6. Cene Resnik “From the Sky”
Uz sve navedene, bio bi grijeh propustiti i međunarodni debut Ceneta Resnika s etikete Clean Feed, dio serije live snimki s Ljubljanskog Jazz festivala. Kvartet slovenskih i talijanskih glazbenika, od kojih su potonji aktivni pripadnici talijanskom orkestru Instabile, temelji se na kolektivnoj ekspresiji s naglaskom na polifonom aspektu. Dok je Resnikov glas najbliži free-flowingu Tonyja Malabyja, Jerič se odaziva na Raineyeve impulse. U miksu je saksofon završio u pozadini, no i bez obzira na ovaj raspored, bend koji ima već drugo izdanje, na dobrom je putu da ostavi trag na europskoj i svjetskoj sceni. Dalje>>