Blistava prošlost i neizvjesna budućnost hrvatskih ljetnih glazbenih festivala

Revitalizacija hrvatskih ljetnih glazbenih festivala trajat će puno dulje od potrage za odgovarajućim cjepivom.

18. Seasplash festival – Corona dance izdanje održano na Martinskoj kraj Šibenika 2020. godine (Izvor: Pozitivan ritam)

Na ulazu u kamp Martinska pokraj Šibenika festivalske hostese Pozitivnog ritma s osmijehom skrivenim ispod zaštitne maske prikupljaju imena i telefonske brojeve za praćenje kontakata u slučaju izbijanja zaraze Covidom-19.

Redarska služba provjerava tjelesnu temperaturu novopridošlim posjetiteljima. Osamnaesti Seasplash uspio je potpuno uskladiti četvorodnevni festivalski program na tri pozornice s propisanim epidemiološkim mjerama i preporukama za velika okupljanja.

Najdugovječniji hrvatski open air festival, lani premješten iz Pule u Šibenik, u srpnju 2020. izgledao je kao jedinstven sociokulturni eksperiment. Seasplash je još jedanput zaplesao na Martinskoj u ritmu dub reggaea, drum’n’bassa i hip hopa prkoseći neviđenoj globalnoj pandemiji koja je u Hrvatskoj onemogućila održavanje tridesetak etabliranih ljetnjih festivala suvremene glazbe na Jadranu i desetak u kontinentalnom podneblju.

Dok su se drugi festivalski promotori bavili zbrajanjem pretrpljenih gubitaka, povratom ulaznica i zamršenim pregovorima s koncertnim agencijama oko preslagivanja odgođenog programa za sljedeću godinu, produkcijski tim Pozitivnog ritma neumorno je pripremao teren za ovogodišnji Seasplash Corona Dance. U toj akciji imao je dosta sreće s povoljnom epidemiološkom situacijom oko Šibenika, ali je početnu prednost osigurao ranijim strateškim odlukama. Pozitivan ritam je kao dugogodišnji hrvatski partner visoko tarifnog britanskog Outlooka u Puli razradio vlastitu festivalsku produkciju prema svjetskim standardima. S takvim iskustvom na Martinskoj je zaposjeo lokaciju nesrazmjernu veličini Seasplasha, što se prošle godine moglo procjenjivati kao dugoročna investicija i adut za privlačenje većih internacionalnih festivala zainteresiranih za dislociranje u Dalmaciju. U dramatično izmjenjenim okolnostima višak prostora omogućio je držanje poželjne socijalne distance i relaksiranu atmosferu u kojoj su se momentalno počele otkrivati ostale prednosti kultnog festivala.

Izostanak najatraktivnijih inozemnih izvođača primoranih na odgađanje europske turneje i nedolazak bjelosvjetskih festivalskih nomada koji su zapeli na otkazanim letovima i zatvorenim granicama preusmjerili su Seasplash na domaći program za domaću publiku. Naoko riskantan zaokret na koncu je pokazao kako i na jednoj i na drugoj strani ima više nego dovoljno potencijala za održavanje respektabilnog festivala, prije svega zahvaljujući marljivom i predanom radu na oblikovanju autohtone festivalske kulture započetom davnog ljeta 2002. u prašnjavom ambijentu prvog pulskog Seasplasha.

Niskobudžetni DIY projekt udruženih zagrebačkih i pulskih pankera fasciniranih moćnim zvukom UK dub reggae sound systema nije mogao uspjeti preko noći u zemlji koja je ljetne glazbene festivale doživljavala kroz TV prijenose natjecanja u dalmatinskoj pismi na Prokurativama. Višednevni open air festival na štinjanskoj tvrđavi Punta Christo s publikom smještenom u festivalskom kampu predstavljao je posve drugačiji doživljaj glazbe čak i za poslijeratnu hrvatsku alternativnu scenu koja se razvijala unutar klupske kulture i nije imala značajnijih dodira s festivalima osim na prekograničnim ekskurzijama.

Seasplash je strpljivo gradio vlastitu festivalsku kulturu i nekoliko godina kasnije spremno dočekao Outlook, a zatim i Dimensions. Pošto su se na tvrđavi utaborili festivali daleko veći i neusporedivo skuplji od Seasplasha nekadašnji pankerski entuzijazam pretvorio se u ozbiljan biznis, a tvrtka Pozitivan ritam ušla je na velika vrata u hrvatsku event industriju. U rekordnim sezonama na Štinjanu Seasplash je neupućenima mogao izgledati kao zagrijavanje za Outlook i Dimensions oko kojih se vrti lova, publicitet i interesi, ali njegov stari pogon za unapređenje domaće festivalske kulture i dalje je radio punim kapacitetom.

Kad je cjelokupnu event industriju pogodio zastoj zbog pandemije Covida-19 iskoristio je rijetku privilegiju da većinu izvođača može dobiti iz redova svoje stare publike. Revitalizacija hrvatskih ljetnih glazbenih festivala trajat će puno dulje od potrage za odgovarajućim cjepivom. U tom procesu neophodno je razdvojiti vrijednosti festivalske kulture od interesa event industrije.

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X