‘Lik kao što je Che ne zaslužuje da se knjiga o njemu objavljuje u anonimnosti’ – bile su riječi Hectora Germana Oesterhelda, autora stripa kojeg je argentinska vojna hunta nakon toga ubila zajedno s njegove četiri kćerke.
General Luciano Mendez, odgovoran za najveće javno spaljivanje knjiga izvršeno 29. travnja 1976. izjavio je “Na isti način na koji smo vatrom uništili subverzivnu dokumentaciju koja šteti intelektu i našem kršćanskom biću, biti će uništeni i neprijatelji argentinske duše.” Pročitavši izjavu generala Iberica Sainta Jainea, guvernera provincije Buenos Aires u kojoj javno, bez ikakvih eufemizama kaže: “Prvo ćemo ubiti subverzivne, pa onda njihove simpatizere, a na kraju sve one koji su ravnodušni” zgrozila me gotovo identičnost mantre fašizma, koja je bila službena politika u NDH. Izjava Mile Budaka kako trećinu Srba treba preseliti, trećinu pokrstiti, a trećinu pobiti u svojoj jezovitosti neodoljivo podsjeća na ovu Sainta Jainea i nije slučajno da je sudbina Osterhalda i mnogih drugih “subverzivnih” elemenata bila identična sudbini Augusta Cesarca, Otokara Keršovanija, Ognjena Price ili Božidara Adžije.
Argentina je nakon Drugog svjetskog rata bila stripovski El Dorado, obećana zemlja koju su pohodili i u kojoj su stvarali mnogi europski velikani poput Huga Pratta i mnogih drugih. Hector German Oesterheld je bio na čelu tog El Dorada, prvi među jednakima. S bratom Jorgeom je pokrenuo izdavačku kuću Frontera čija su izdanja uskoro totalno promijenila povijest stripa. Neka su dosegla nakladu od preko 100 tisuća primjeraka, a i sam Borges je bio opčaran Oesterheldovim univerzumom. Jednostavno, tada je u Argentini, zemlji nogometa i stripa, upravo stripaš bio najveća zvijezda. No, nakon što je 1957. izašla prva epizoda “El Eternauta”, Hector German Osterhald i službeno dobiva mjesto bok uz bok samom Borgesu. Nitko tko je pročitao “El Eternaut” ne može više čitati bilo kakav strip. Jer taj strip otvara čitatelju jednu sasvim drugu dimenziju, onu koja strip stavlja u red onih djela visoke literature što su u različitim režimima bila smatrana opasnim i subverzivnim. “El Eternaut” ispunjava zahtjev francuskog pisca Emila Ciorana da knjiga mora predstavljati opasnost. “El Eternaut” predstavlja nevjerovatno točno proročanstvo tragedije koja će zadesiti Argentinu dvadeset godina kasnije.
Već tada je Oesterheld bio označen, a rad na biografiji legendarnog argentinskog revolucionara Che Guevare bio je konačni dokaz koju je stranu u toj politčki nestabilnoj i podijeljenoj zemlji on izabrao. Ta biografija je objavljena 1968. za vrijeme Onganijine diktature. Izdavač je predlagao da se knjiga objavi kao anonimno djelo, no Oesterheld je odgovorio: “Lik kao što je Che ne zaslužuje da se knjiga o njemu objavljuje u anonimnosti”. Zamišljen i stvoren u revolucionarnom žaru svoje epohe kao duboko emocionalna reakcija na gerilčevu smrt, “Che” je trijumfalno dočekan u Buenos Airesu i prva je naklada gotovo trenutačno nestala. Međutim, vrlo brzo dolazi do premetačine izdavačke kuće, a Oesterheld i Breccia dobijaju prijetnje smrću. Nedugo potom, nakon vojnog puča, argentinski vojni režim prevrnuo je nebo i zemlju kako bi sakrio apsolutno sve tragove djela čije je posjedovanje predstavljalo opasnost.
Ako zanemarimo povijesni kontekst ovog stripa i posvetimo se analizi samo njegove umjetničke vrijednosti, doći ćemo do zaključka da je “Che” biografija, no nimalo klasična i najamnička biografija o nekoj važnoj ličnosti. Ona je mučna, ona je spora, ona je teška. Kako i za same autore, tako i za čitatelje. Osterhaldov scenarij zauzima mjesto negdje između poezije i proze toka svijesti. Taj tok je gust, grub i oštar. Razgranatim i zamršenim linijama pripovijedanja, potpomognutim brojnim ubačenim scenama iz prošlosti, Oesterheld smješta Chea u njegov politički, kulturni, povijesni i ekonomski okvir. “Che” nije novinska priča prerušena u formu stripa, ona je izuzetno teško štivo koje paralelno dok vas “prebija” donosi vam predavanje o marksizmu i argentinskoj povijesti, monolog o socijalizmu i revoluciji. Oesterheld i Breccia žele da svakom sljedećom stranicom osjećamo Cheov bijes, njihov bijes, očaj i krik svakog Južnoamerikanca koji želi biti slobodan. U tome i uspijevaju. Ovaj strip nam pruža približno jasnu sliku Chea kao osobe od krvi i mesa te objašnjava korijene njegovih ideala koji dovode do lakšeg shvaćanja razloga njegove borbe. “Che” Hectora Germana Oesterhelda i oca i sina Breccie je totalni antipod odvratne posterske estetike kojom su Sjeverna Amerika i Europa prostituirale Guevarin lik, stvorivši od njega vulgaran konzumeristički proizvod.
Ocjena: 8/10
(‘Che’- autori: Hector German Oesterheld, Alberto Breccia i Enrique Breccia, izdavač: Fibra, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
