Christian Lillinger ‘Open Form for Society’ – Mladi jastreb europske jazz scene

Berlinski bubnjar i skladatelj, Christian Lillinger objavio je svoj dosad najambiciozniji projekt početkom travnja kao dvostruki vinil u ograničenoj nakladi.

Christian Lillinger ‘Open Form for Society’

Lillinger je kao metrički sineast već prije 15-ak godina zaintrigirao europsku javnost s triom Hyperactive Kid (do danas je objavio četiri albuma), nastavljajući se etablirati na berlinskoj sceni s legendama kao što su Rolf Kühn i Alexander von Schlippenbach, kao i Tobias Delius, e da bi dosad nanizao par tuceta suradnji od Petera Evansa do Johna Tchicaija (danskog saksofonista koji je svirao još s Coltraneom!), pored benda KUU! s pjevačicom Jelenom Kuljić (dva albuma).

Pored post-free-jazza kojeg očito eksa za doručak i improvizacije u koju je uronjen do nosa, fan je i nacionalne tradicije, a to je contemporary zvuk. Tako je s nonetom glazbenika i glazbenica iz Švedske, Austrije, Njemačke, Grčke i Velike Britanije, mastermind iza međunarodnog projekta OFFS, odnosno “Open Form for Society”. Svoju skladateljsku viziju iznio je tijekom tri ljetna dana u Clouds Hill studiju u prohladnom i kišnom Hamburgu, a miksao ga je u Stuttgartu. Ova ploča je, jednostavno rečeno, vrišteća poslijeratna-Njemačka i cijela je krcata ‘poslovično bijenalskim’ žargonom. Uostalom, nije li ovaj 35-godišnjak rodom iz Lübbena učio od najboljih?

Naime, svirao je u Zeitkratzeru. Toj instituciji ‘povijesno osviještenih tumača nove glazbe’ pridružio se unatrag par godina i snimio “Stockhausen” album. Ove godine sa svojim kvartetom predstavlja i jednu novu percepciju za glazbu francuskog vizionara Henryja Bouleza.

“Open Form for Society” otvara kompozicija “Piece for Up and Grand Piano and Ringmodulator” na kojoj je na pijaninu uposlio slovensku pijanisticu Kaju Draksler s kojom surađuje u triju Punkt.Vrt.Plastik, dok je na koncertnom pijanu Antonis Assegos. Od samog će naslova procuriti sline svim foretićima, radicama i ružđacima, kao i inim, rebelijancima muzičkih akademija širom zapadnoeuropskog kulturnog kruga.

Gazda Christian ulijeće na skladbi “Aorta”. Breakbeat-patterni i nadogradnja zvuka sintisajzerom, kao i akustičnim i električnim kontrabasom, s alternacijom bas-gitare, prizvali su u cerek norveškog funk-čarobnjaka Buggeja Wesseltofta kao i provokatora ‘strojne glazbe’ Conlona Nancarrowa. Ovaj komorni ansambl koji nosi, nota bene, potpis studijske elektroakustike posolio je Lilinger još i vibrafonom Christophera Della, kao i marimbom i metalofonom Rollanda Neffea. Posveta generaciji pionira nove muzike i osveta svim njenim mrziteljima na svom horizontu ne vidi saksofone ili trube…

Već iz ove formacije nazire se autorski credo koji iz mindseta dekadentne njemačke prijestolnice kodira svjesno i nemilosrdno poticanje disperzije subjekta, kao relikt vremena. Ali i problem koji današnje pionire malene Darmstadta povezuje s onim starijima. Studijski proces je dodatno zabilježen i na filmskom mediju kako bi obogatio nastupe uživo. Binarnost plesa crne i bijele boje poentirana je poliritmičnošću u droničnoj “Syssyphus (CMS)”, dok je orijentalni loop male terce na klaviru u “Überwindung” zašusan svom elegancijom šarmantne drskosti Now-Wave bubnjeva. Ovim doppel-albumom bogatim referencama i komentarima na popularnu kulturu, ne zaboravimo na mehanoskeptičke filmove Charlieja Chaplina i Bustera Keatona, Lillinger bez problema može i u koncertne dvorane.

Ocjena: 9/10

(Plaist, 2019.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh