CRI Orchestra na PUF-u u Puli – glazba kao zrak

Usprkos tome da koncerti postaju sve rjeđa pojava i napetost se u zraku gotovo uvijek osjeti, CRI Orchestra svojim je nastupom u pulskom Kinu Valli potvrdio tezu potegnutu nakon ovogodišnjeg Audioart festivala: ako je glazba uistinu pitanje života i smrti, glazbenici ili sviraju – ili nestaju.

CRI Orchestra na PUF-u u pulskom Kinu Valli (Foto: Dejan Štifanić)

Vremena jesu kakva jesu, o tome smo već dosta nadrobili u proteklih pola godine. Nema koncerta, uopće javnog događaja, novog izdanja, umjetničkog istupa –pa i trenutka društvenog života koji za sobom ne vuče konotacije globalne pandemije, virusa i mjera predostrožnosti koje dodatno (ali opravdano!) kompliciraju stvari. Samim time koncertno iskustvo se znatno mijenja.

CRI Orchestra na PUF-u u pulskom Kinu Valli (Foto: Dejan Štifanić)

CRI Orchestra, koji je zablistao na ovogodišnjem Audioart Festivalu u Puli, vratio se još jednom, ovog puta u sklopu PUF-a, Međunarodnog kazališnog festivala, ni manje ni više nego usred tjedna, u skroz drugačijim uvjetima što se tiče mjera. Ruku pod ruku s eksperimentalnom, improvizacijskom i prilagodljivom prirodom koja čini temelje ovog orkestra ide činjenica da se sastav – kao sasvim novi entitet sačinjen od osobina, ali i energija svih glazbenika koji ga kroje – uspio savršeno uklopiti u emocije koje su ove srijede bile prisutne u kinu. Okolnosti u kojima smo se našli naravno utječu i na publiku, stoga se orkestar pobrinuo (čini mi se nesvjesno i potpuno spontano) pružati neku vrstu prijateljske topline i utjehe svakom punom sjedalu.

CRI Orchestra na PUF-u u pulskom Kinu Valli (Foto: Dejan Štifanić)

Pod vodstvom dirigenta Nevena Radakovića, CRI Orchestra se u tad bitno tanjem sastavu po pitanju ljudstva (Maja Rivić, Tena Novak, Vinka Burić, Luka Žužić, Igor Pavlica, Mak Murtić, Marko Grbac Knapić, Nenad Sinkauz, Nenad Kovačić, Alen Sinkauz, Alex Brajković, Marco Quarantotto, Miroslav Piškulić) ponovno pokazao pulskoj publici kao kipući lonac utjecaja, volje i želje za istraživanjem trenutka. Tako su u otprilike sat vremena, znatiželjno kopajući po svim imaginarnim emotivnim otvorima svekolikog pučanstva, odlazili na sasvim neočekivane tangente; ali u nešto uvježbanijem izdanju od onoga u kojem ih se dalo vidjeti ljetos.

CRI Orchestra na PUF-u u pulskom Kinu Valli (Foto: Dejan Štifanić)

Ovakvi momenti i ovakvi potezi, obzirom na to da se osoblje kina zajedno s organizatorima pobrinulo da se ispoštuju sve mjere to the dot, trebaju se pohvaliti; ali isto tako mogu iskoristiti za naizgled pomalo banalnu, ali ništa manje validnu analizu dijela hrvatske scene danas: kao što sam naglasio ljetos (a vrijedno je ponavljanja), zaista postoji grupacija izuzetno kvalitetnih, kreativnih umjetnika kojima glazba znači zrak. Donedavna se još nekako i moglo stati iza izjave kako trenutna „klima“ zapravo takve glazbenike ne kultivira, ali kad se situacija malo smiri i brojke zaraženih krenu padati, CRI Orchestr as lakoćom i vrlo opravdano može zauzeti ulogu odgajatelja nove generacije glazbenika koji osjećaju jednaku strast prema zvuku kao i svaka individualna komponenta ovog živahnog ansambla.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X