Vibrafonski trio iz Berlina – suautora Della, Westergaarda i Lillingera, nakon dva je albuma ‘Grammar 1’ i ‘Grammar 2’ uz snimku nastupa na Moers Festivalu u lipnju 2019., i YouTube snimki sesija, obaju objavljenih prošlog ljeta – zimus objavio i svoje treće izdanje ‘Beats’, koje je Dell opisao kao ‘glazbeno istraživanje na djelu koje razdjeljuje veliku nadstrukturu u minimalne jedinke, a zatim je razrađuje provedbom iteracije i rekonfiguracije’.
Očita naklonost spram znanosti kao refleksa za istraživanje u suvremenoj glazbi, a uvjetno i jazzu, priziva šarm integralne europske metropole, središta većeg od naših urbanih centara, iako uglavnom manjeg od američkih, a kamo li azijskih. Stoga je i zvuk suvremene scene specifična priča u kojoj infrastruktura umjetničkih prostora Berlina u akademskom i institucionalnom kontekstu nasuprot privatnih inicijativa u javnom prostoru ipak cijeloj slici daje težinu u kojoj se malo prepoznaje u velikom; grad je po mjeri pojedinca.
Začetnik ovog trija, vibrafonist i skladatelj Christopher Dell jedan je od najobrazovanijih živućih glazbenika koji je u svim disciplinama svojih studija – a radi se o filozofiji, glazbi i kompoziciji, kao i razvoju organizacije, u Darmstadtu, Rotterdamu i Bostonu, kasnije ostavio trag i kao predavač na Hafen Uniju u Hamburgu, berlinskom Institutu za Improvisationstechnologie, docent u Darmstadtu, kao i berlinskom UDK… U predavanju iz serije „Raumwandlung” koje je održao prije osam godina, a dostupno je i online, govori o improvizacijskoj praksi, uz snimku izvedbe kojom pronalazi izraz kroz konstrukciju koja multiplicira zvuk glazbala: često se čuju i dva ili tri vibrafona odjednom – a sve je akustika.
No, to je već povijest. Kao i u čitavom svijetu, pandemija je u Njemačkoj, a tako i samom Berlinu zaprijetila rušenjem ovih međuprostora institucija i klubova i teško se u tom kontekstu ne prisjetiti slavnog refrena pjesme o slobodi „Me and Bobby McGhee”. Ne samo da je zlokobni Berghain, poslovni model koji je uspješno naplatio tradiciju urbane dekadencije – najavio otvaranje galerijskog prostora, prestali su s probama i mnogi znameniti orkestri, koncertne dvorane propadaju, klubovi se pretvaraju u skladišta, a distopija se uvukla u jagodicu svakog prsta koji koketira s informatizacijom, digitalizacijom i/ili kibernetikom. Stoga i zvuk ovog trija sjeda u bizarno pogođen trenutak i nije ništa drugo nego li iskrzana rapsodija u molu, ispunjena iktusima neugodnih intervala, potonula sve tamo negdje do Mehldaua s maltene kirurški nihilističkom distancom od tradicije koju sveudilj propituje.
Dojam nakon izvedbe trija na posljednjem albumu „Beats”, strukturirane kompozicije u sterilnom nizu rednih brojeva naslovljenih „Configurations”, ipak je uglatost na tragu i M-Basea, ako hoćete… Dakle, nagli breakovi, provalije i promjene mjera na koje treba biti spreman iz takta u takt. Ako popustimo pred težnjom da popujemo o onome što svatko za sebe može poslušati nasamo, zvuk s Moersa na kojem Dellu s Christianom Lillingerom na bubnjevima i kontrabasistom Jonasom Westergaardom, pridružio i Johannes Brecht na elektronici, u folderu je Jojo Mayera, iako je Mayer očito otišao u sportski ekstrem – brže, više i jače. Ovi dečki još uvijek zasvingaju i nije im to passe.
S prizvukom offa metropolisa koji je potisnuo vitalizam, okitili su se Zeitgeistom i prema njima Bohren and the Club of Gore zvuče kao Rammstein naspram DAF. Lillinger je ispratio ideju drone-bubnjeva na prepariranim objektima, izmještenima nasuprot uglatog vibrafona koji artkulirano progovara, maltene šamara slušatelja rafalima retoričkih pitanja. Za razliku od atmosfere pod festivalskim reflektorima u kojoj je ambijentacija sekvencionirana i otfrljena, komornije izdanje iz studija u Berlinu ponajprije je nalik bukvalnom postavljanju pitanja i odgovora – igri zvuka i njegova eha. A nešto od toga pretočeno je i u kompozicije koje su zadržale napregnutost vinjeta.
Devetka za Zeitgeist, desetka za produkciju.
Ocjena: 9/10
(Plaist, 2021.)
*Vid Jeraj urednik je i voditelj radijske emisije Glazba protiv vetrenjača koja se svake druge subote u mjesecu od 21 sat odvija na bečkom Radiju Orange, www o94 at.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
