Povodom europske turneje na kojoj predstavljaju live-album bečku je klupsku scenu zatresao trio američkog tenor-saksofonista Johna Dikemana uz vehementnu ritam-sekciju Wiliama Parkera kontrabas i Hamida Drakea bubnjevi.
Na vijest od prošle godine da se 32-godišnji Dikeman ushemio s neharmonijskom ritam-sekcijom koju je prije dvadesetak godina povezao njemački saksofonist Peter Brotzmann, tijekom ljeta je stigla i službena potvrda u vidu jednotjedne europske turneje. Riječ je o izdanju „Live at la Resistenza“, kao i tek pristiglom „Cleaning the Mirror“ koji prikazuju ovaj zanimljivi sastav na tekovinama dvaju tradicije, povijesno-osviještene generacije i one veterana. Uostalom, već i Hamidov pedigre, kao jednog od najsrdačnijih duhova pozornice, u gradu slovećeg kao jednog od inventivnijih bubnjara kojem u opisu radnog ritma ne stoji ni ponavljanje niti stagnacija, a koji navodi imena Hancocka i Cherryja, kao i Davida Murraya i Freda Andersona, mogli bi se s lakoćom priheftati uz blitz-arpeggia koja kuljaju iz Dikemanovih melodijskih linija.
Klub Blue Tomato američko-europska klupska klika inače ocjenjuje kao jedan od najsrdačnijih na svijetu. Duguljasta je to prostorija s niskom pozornicom ispred koje se po stolicama razmili 50-60 žitelja Beča numerički otprilike iste životne dobi. Još 50 njih zauzimlje stajaća mjesta, kao i ona u predvorju oko šanka i restorana, smještenog u ugodnom podrumskom brlogu 15-og okruga mahom naseljenog turskom i južnoslavenskom iseljeničkom populacijom.
Koncertni tijek započinje Kaputtspielom u kojem će Dikemanovo lice pocrveniti poput tanka jeftinog upaljača. I već kad bi i izdržljiviji pokleknuli, oslobađa se motikaška simulacija tijela, a solo čiste force od rijetkih posuđenica s ponajviše kreativne impresije poprima kvotu od 10 minuta, na virtualnim gvaljama i grozdovima koji izrastaju iz Drakeovih asimetričnih i uglatih ritmičkih fraza koji s onim famoznim pentolama preko tri prijelaza evocira potpis Eda Blackwella. Izraz bez hijerarhije ulazi u grupnu improvizaciju, a na liniji te i takove impresije nijemih svjedoka stvara se sinusoidna glazbena misao u kojoj je ipak razvidna rutina starijih i grižnja mlađih naraštaja, tako da prvi set završava bez jasne informacije o njegovom svršetku, ostavljajući nejasan i okrhnut okus u uhu, s neizrečenim pitanjem o magiji polumraka.
Drugi set otpočinje kad je već svima bilo svejedno hoće li se koncert i nastaviti i to s Drakeom na obručnom bubnju uz napjev na arapskom, pod onim pustim dreadlocksima, dok Parker izvlači zurlu s jezičkom oboe i pentatonikom budi glazbu i publiku iz polusna. Ipak je ovo stara prijestolnica i kasna romantika još uvijek čuči negdje u paralelnim svjetovima utišanih i isključenih Androida i iPhonea, publika je ovo ipak našpanana na vinile i poslovični nihilizam g. Bernharda. Ostalom, da nije tako ne bi ni bila tu. Ovaj su put Parker i Dikeman zauzeli desni dio pozornice, nema više one simetrije s početka koja je tako rutinirano otkrila sve karte prije nego li se magija i desila.
I bacaju se akordi na saksofonu, u kratkim rafalima. Iz preacherske litanije Freda Andersona, skrenuli smo na poznog Coltranea i ethno-pentatoniku. A i Parker će se lagano zaigrati i krenuti u lijevoruki solo na kontrabasu, a rudimentarni stil koji više ima veze sa tronutim navođenjem splavara razigrava se u flageolette dostojne iskričavog oslobađanja harfe. Dotad je i Drake zakopao sve ono što bubnjar zakopati znade te skup s Parkerom ulaze u magiju u kojoj se ponajviše iskrica odigrava u dinamici. Čak se i bijesni Dikemando povlači u stranu prepuštajući da se koncert odigran u formi velikog zvonastog luka završi u nirvani zvuka. Bez mikrofona, a kamo li ijedne fotografske geste, tek s blještavilom znoja na crnim loknama, izbjegavamo u noć: drž’ ne daj metro tramvaj, jer prijestolnica Balkana nema noćnog prometa.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
