dno. ‘dno’ – iz sve snage

Još jedan kvalitetan domaći album s kraja prošle godine kojeg smo zbog izuzetno obilne i kvalitetne produkcije jednostavno previdjeli, tj. nismo ga stigli poslušati na vrijeme i time uvrstiti na godišnju listu, gdje po svemu i zaslužuju biti.

  • 91
    Shares
dno. ‘dno’

Priča kaže: „Grupa dno. osnovana je krajem 2014. godine nakon raspada grupe Cherkezi United. Gitarist Daba i bubnjar Nino željeli su nastaviti svirati, pa im se igrom slučaja pridružio i basist Oleg. Svi članovi benda aktivno su prisutni na underground i alternativnoj sceni još od početka 90-ih godina, a svirali su u raznim punk-rock, hard core i sličnim bendovima.“

Dakle, trio čije članove se u proteklih dvadeset godina moglo vidjeti u formacijama grupa No Comment, The Babies, Cherkezi United, Vegetable Soup, Minus Cway i Porota, ‘nagazio’ je iz sve snage i udario rifovima i ritmom u glavu i trbuh. Ako bi trebalo apostrofirati onu staru od Stonesa iz „Street Fighting Man“ da mladom čovjeku u šugava vremena ne ostaje ništa drugo nego svirati u rock bendu, onda se za današnjicu isto može reći da ništa drugo ne preostaje ni iskusnim rokerima. Ocvalost jednostavno nije opcija.

Grupa dno. već uvodnom, istoimenom „Ovo je dno“ unose jednako apokaliptični pogled na ‘dno stvarnosti’, kao što ga na isti način glazbeno razvaljuju, podsjećajući malo na samoborski bend Dik O’braz. U neku ruku dno. kao da su došli na njihovo upražnjeno mjesto na sceni. Iako sljedeće u nizu „Ti si ta“ i „Drama“ na sličan način bruse oštricu izražaja na rubu hardcorea, ovaj trio pazi da ne upadne u monotoniju izričaja.

Daba, Nino i Oleg dokazuju da imaju sasvim dovoljno iskustva da to izbjegnu, to se kasnije jasno osjeti kroz, primjerice, pjesme „Kaljuža“, „Bez sna“ i posebice „Pičkin dim“, u kojoj grupa odlično koristi dinamiku i promjenu ritma čineći time drugu polovinu albuma intrigantnom i svježom. Grade zahtjevnije i definitivno dobrodošle konstrukcije koje produbljuju izričaj u smislu da se album „dno“ ne može etiketirati kao ‘čuli ste jednu pjesmu, čuli ste sve’.

Dapače, tko je tražio old school rock album bez zadrške – dobio ga je. Tko je tražio kritiku ove naše nemoralne, kukavičke i prijetvorne kaljuže iz koje se svakim danom sve više ljudi iseljava – i to je dobio od grupe dno. koja je svoju najveću dubinu ostavila za sam kraj u pjesmi „Padanje“.

Ima ovaj bend u sebi onu patinu i stav underground bandova iz devedesetih, uključujući tu dakako i rane Majke, ali bez bojazni da je u pitanju neko ciljano kopiranje. Prije je riječ o poputbini koju svaki član benda (možda i nesvijesno) nosi u sebi, kao uostalom i čvrsti stav koji imaju kao cjelina.

Ukratko, još jedan kvalitetan domaći album s kraja prošle godine kojeg smo zbog izuzetno obilne i kvalitetne produkcije jednostavno previdjeli, tj. nismo ga stigli poslušati na vrijeme i time uvrstiti na godišnju listu, gdje po svemu i zaslužuju biti.

dno. uistinu ne zaslužuje taboriti na dnu.

Ocjena: 8/10

(Geenger Records, 2018.)

  • 91
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh