‘Doprinos popularnih radija urbanoj kulturi ravan je doprinosu Zdravka Mamića bontonu’

Prošlo je 11 godina od kada je labinski indie rock sastav u improviziranom studiju u Opatiji snimio svoju prvu pjesmu ‘Follow’ i time označio dan svog rođenja. Od tada se grupa tesala na koncertima po Evropi uključujuči i britanski otok, uz to i dalje se drži svojih kreativnih postulata i ne posustaja, a gdje su i što su danas probrinuo se saznati Anđelo Jurkas. Naravno prvo je trebalo nabaviti klinove za stavljanje Borjana Batagelja, vođe The Orange Stripsa na ‘The’ Raspelo.

The Orange Strips (2102)

Jedan ste od rijetkih domaćih tvrdoglavih indie bendova koji su svojom udrugom odlučili zaobići klasične diskografske lance kada ste prije nekoliko godina kretali u glazbeno izdavačku avanturu s pozicije autsajdera. Kakvi su danas osvrti na odluku i postignute rezultate? Je li se isplatilo (bar statementom mislim, jer se u financijskom smislu teško moglo)?

Borjan Batagelj: Priču o financijama bi vjerojatno izbjegli i da smo potpisnici ugovora s nekim od domaćih major labela, iskustva kolega iz drugih “off mainstream” bendova su po tom pitanju u rasponu od nikakvih do strahotnih.

Iako smo krenuli u indie samoizdavaštvo s pozicije nužnosti, gledajući na sve što se izdogađalo u svijetu u posljednjih 5-6 godina otkada smo donijeli tu odluku, možemo reći da je to bio jedan od najboljih poteza koji smo napravili ne samo u karijeri, nego možda i u životu. Ispunjava te ponosom i zadovoljstvom kad vidiš da si, slučajno ili namjerno, pogodio u kom će smjeru krenuti cijela industrija, pogotovo ovaj u hype novinarstvu prozvani “lijevi” dio. Kada nekoliko tjedana nakon što osnuješ udrugu i kreneš u samoizdavaštvo tvoji najveći uzori (Radiohead) izdaju online album na vlastitom labelu te ponude “pay-as-much-as-you-wish” filozofiju prodaje, shvatiš da si u samom startu postao dio nečeg novog i velikoga. Mi smo krenuli s ultra-autsajderske pozicije, bez “scene” iza sebe, bez okruženja sličnih izvođača, a usprkos tome smo na neki način (naravno neplanski) postali referenca za self-izdavaštvo za dobar dio indie i alter scene u Hrvatskoj, iako su se neki ljudi time bavili i petnaestak godina prije nas. U svakom slučaju – odabrali smo pravi smjer i vjerujemo da nas najveći izazovi tek čekaju!

Par godina iskustva na terenu i sviranja po inozemstvu. Što je donijelo? Koje spoznaje? Koje su dobre, a koje loše strane Vašeg indieja?

Borjan Batagelj: Sve ovisi u koji klub u kojem gradu ili zemlji zakoračiš! Sedam godina svirki po inozemstvu naučilo nas je da je stvaranje očekivanja da je “sve to zapad, Europa” u stvari potpuno krivo! Sigurno je bilo samo jedno – da ćemo u Engleskoj i Škotskoj kod publike i organizatora imati najmanje upitnika nad glavama. To je ipak zvuk čija je kolijevka Otok i gdje je ljudima bend poput The Orange Stripsa svakodnevna pojava – naravno ovo govorimo bez ikakve pretencioznosti, čisto iz iskustva sviranja u tim krajevima. Što se više “zavlačiš” u kontinent iskustva su različitija… U Austriji ili Italiji stvarno smo naletjeli na svašta, od sjajne publike do blijedih pogleda nekolicine napušenih lokalnih klinaca, od vrhunske stage opreme do sviranja na zvučnike od linije i pjevanja na karaoke mikrofon iz deterdženta. Neka mjesta opet iznenade – Budimpešta recimo, gdje smo naišli na nekoliko dosta sličnih bendova i praktički formiranu lokalnu indie scenu ili Belgija gdje su nas mladi metalci i stari bajkeri ispratili ovacijama. U svakom slučaju, moraš se pomiriti s time da kad ideš van – ideš u puno žešću konkurenciju i to kao medijski potpuni anonimus, što nam nakon tolikih godina ipak više nije slučaj u Hrvatskoj, pa čak ni u Sloveniji. Dobra je strana definitivno i kultura slušanja bendova na koncertima, koja se kod nas pojavi tek sporadično u većim gradovima ili pak sredinama gdje se slučajno formirala kritična masa pristojne publike, poput Umaga i Knina.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=8-xzT1eslps[/youtube]

Obzirom na pitku i melodičnu gitarističku glazbu koja je dostojna srednje struje brit popa s te pozicije vam je i radiofonija bila prijatelj. Ali kako stvari stoje na terenu što se tiče probijanja medijskog interesa i opni? Pitam zato jer je dojam da se vašeg rada pratilo relativno dosta.

Borjan Batagelj: Nama je jako teško govoriti o mainstream medijima općenito, a pogotovo o glazbenoj politici popularnih radija u Hrvatskoj, bez da upotrebljavamo teške riječi, psovke i vrijeđanja. Njihov doprinos urbanoj kulturi, indie sceni i off-mainstream glazbi je ravan doprinosu Zdravka Mamića školskom bontonu. Ako su se neke pjesme ili spotovi progurali u programe nacionalnih ili regionalnih mainstream medija to je bilo zbog fanovskog odnosa nekog od ključnih ljudi u uredništvu prema našoj glazbi. Mi smo za naše mainstream medije totalno nezanimljivi – nemamo 18 godina, nismo manekeni, ne tučemo se po birtijama, ne razbijamo aute, ne pjevamo nacionalističke parole niti se skidamo goli u javnosti. Naših 60-tak inozemnih koncerata u karijeri za njih je zanimljivo koliko i 60-tak pehara Giovannija Cernogorza u gađanju glinenih golubova. Kao što on našim medijima nije bio zanimljiv dok nije osvojio olimpijsko zlato, tako niti jedan naš indie bend neće biti zanimljiv dok valjda ne osvoji Grammyja, što se naravno nikada neće dogoditi.

Iskreno, mi medijski najviše živimo na webu što je u skladu s našom indie i community filozofijom. Nekad smo se malo grizli što nas nema više posvuda, ali sada nam ovakav razvoj događaja i paše. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X