Jeste li poslušali subotički bend Wooden Ambulance? Trebali bi…
Povod za ovu litaniju je koncert trenutno najboljeg indie folk benda na potezu Titovo Velenje, Titova Korenica, Titov Drvar, Titograd, Titovo Užice i Titov Veles – Wooden Ambulance, u četvrtak u Močvari. Dakle, za one koji ne znaju, jelte, na Facebooku postoje neke grupe gdje se ljudi javljaju hoće li ili neće prisustvovati određenom događaju. I ja vidjeh da je nekolicina ljudi koje znam najavila svoj dolazak. Super, ajde, bar ću imat s kim popit koju čašu vina prije i uputit se do Močvare koja je meni ljenčini u tri pičke materine i do tamo mi se ne da ići sam ako baš ne moram. I tako ja nadobudno nazovem par tih ljudi koju su časno najavili svoj dolazak i svi me odjebu jer nitko zapravo i nije imao namjeru ići. A jedna od tih osoba mi je čak rekla da je poslušala par pjesama i da su joj dosadni. A kad sam ju ja pitao pa zašto je stavila na Fejs da dolazi na koncert, odgovor je bio otprilike ovakav: ”a ono, vidjela sam da masa ljudi ide, pa sam tako, reda radi stavila i ja”. Jebote!!! Ok, jasno mi je možda da netko takve stvari radi kad mu se netko sviđa, pa će prihvaćanjem simbola određene subkulture kojoj taj fatalni/a pripada porasti možda u očima istoga. Ili ne znam, ako znaš da ti šef na poslu voli neki film, a ti baš hoćeš napredovat u firmi, pa ajd’, kog briga, reći ćeš da te obara hermetičnost pristupa raspadu obitelji kod Mihaela Hanekea. Ali predstavljati se lažno i kreirati svoj neki izmišljeni paralelni svemir mi je užasnije od bilo koje distopijske alegorije Orwella, Moorea ili Huxleya.
No bilo kako bilo, takve ‘ko jebe, ako ništa drugo, mogli su za nula kuna prisustvovati prekrasnom koncertu benda koju samo eto, sitni detaljčić kao što je činjenica da su iz Subotice, veže za ovaj geografski prostor. Ništa više. Alternativni country s još mračnijim i melankoničnijim prizvukom trademark su ovog benda koji je u Močvari promovirao svoj, sad već drugi album naziva „River Sand“. Od prvog takta, prve odsvirane note Wooden Ambulance vas vode na hipnotičku avanturu po svim najčudnijim i najčudnovatijim zakutcima američkog kontinenta. Zaboravite da su ljudi iz Subotice, jer nisu. Zapravo, jesu, ali i nisu. Jer kad se popnu na pozornicu, kad čujete zvuk violine, violončela, bubnja, gitare i posebice glasa frontmana Gorana Grubišića (koji je btw, čista reinkrenacija Sonnyja, također gitariste iz fenomenalne serije „Treme“) osjećate miris arizonskog pijeska, vlagu močvara Louisiane, zvukove cajuna ili bubnjanje šamana. Takav glas, koji je neki hibrid Kurta Wagnera i Stuarta Staplesa, daje poseban karakter pjesmama koje su sve otpjevane na engleskom. Kad tome dodamo da je bend odsvirao i dvije pjesme velikog Damiena Jurada, ”Simple Hello” i ” See Your Around”, a da sve to skupa zvuči kao da nam Goran dok pjeva prenosi u povjerenju neke zaista teške tajne poput Bonnie Prince Billyja i njegove ”I See A Darkness”, jasno je da se Wooden Ambulance svrstavaju među one regionalne bendove koji strano nasljeđe vjerno preuzimaju možda čak i riskirajući da previše liče na neke od svojih uzora. No pa što? Povijest rocka je ionako povijest krađa ili posuđivanja. A ovi ljudi zaista znaju što rade i rade to divno. Na bisu odsvirana, četrnaestminutna krasotica ”New Love” bila je simbolički završetak jedne priče koja je nadam se, označila početak ”nove ljubavi” između Zagreba i i ovog benda.
Jer ako ima pravde, ako ima Boga, za nekoliko godina bi i ovaj koncert mogao biti jedan od onih poput ”onog” iz Kseta iz 25. svibnja 2004. na kojem su danas ‘svi’ bili među onom tridesetoricom. Ako se to ipak ne dogodi, a jebi ga, postoji Facebook… na njemu je sve moguće.