Đubrivo: ‘Kultni izvođač’ je ljepši naziv za luzera

Toni Aničić Koja – prvi među jednakima u splitskom bendu Đubrivo, jednom od najpopularnijih underground domaćih bendova (koji i dalje djeluju u okviru undergorund scene) je u intervjuu za RDD iznio svoju stranu istine o većini toga na sceni i naravno, bez zadrške.

Đubrivo

Glazbeno, kad bi Vam morali tražiti ladice, Hladno Pivo i Matakovićeva Septica jednostavno traže treći bend za organizirat turneju po Rvackoj u maniri onih punk skate this that vanjskih festivala. Koga Vi štujete na sceni?

Toni Aničić Koja:Ne želim zvučat prepotentno ni bahato, ali zbilja slabo pratim domaću scenu, tako da nemam dovoljno znanja za sud o istoj. Zadnje šta mi se učinilo zanimljivo je Miki Solus. Čuo sam mu par stvari na TV-u i tip ima dara za tekstove, šta je danas rijetkost, a dobra mi je i njegova suluda kombinacija s klavijaturama. Sudeći po njegovom opusu, on vjerojatno mrzi Đubrivo, ali meni je Miki ok 🙂

Svaki grad u Hrvatskoj više manje ima neki svoj đir, pa se želi govoriti o Zg ovom-onom, riječkom, osječkom… Međutim, Split je glazbeni multi kulti u malom. Od Runjićeva Splitskog festivala do one parade istog danas, preko Gibonnija i Osmog putnika, TBF-a do Dječaka. Koliko ste dijelom te splitske priče, a koliko stršite?

Toni Aničić Koja: Nimalo ne pripadamo “splitskoj priči” niti se s njom poistovjećujemo, čak i na koncertima sve rjeđe govorimo odakle smo. U Splitu smo se uvijek osjećali kao tuđinci jer nikad nismo pripadali nijednom klanu, struji ni udruzi. Splitska kulturno-umjetnička “elita” je uvijek imala svoje miljenike u koje Đubrivo nikad nije spadalo. Ali, na njihovu žalost, Đubrivo i danas ima svoju brojnu publiku, a najveći domet tih “elitista” je taj šta jedni drugima glade jaja, i eventualno nekad uzmu velike novce od grada za nastupe na atraktivnim “open air” lokacijama, na kojima bude slobodan ulaz jer samostalno nisu u stanju prodati ni 20 karata. U Splitu smo rođeni i tu živimo, ali se ne smatramo dijelom splitske glazbene scene. 15-godišnjicu smo slavili van Splita, 20-godišnjicu ćemo isto.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=VSy8gIm-JKc[/youtube]

I što misliš o pobrojenim izvođačima i sugrađanima? Kako glazbeno tako i po modusu oprenadi kako djeluju?

Toni Aničić Koja: Gibonnijevi stari radovi su ok, ali ono šta me najviše uzbuđuje su njegovi multilingvistični projekti, u kojima i sam, preko plaćanja poreza državi, neizravno sudjelujem. Zašto stat na engleskom, kad ima toliko zanimljivih svjetskih jezika na kojima se može pjevat o pčeli u žlici čaja i vratima njegove sestre? Osmi putnik su mi dječački idoli, ali ne znam šta je s njima danas. O TBF-u nema potrebe pričat jer se sve zna, a Dječaci grabe krupnim koracima naprijed. Prebole li na vrijeme neke “dječačke” bolesti, mogu vrlo daleko. Zapravo, već su vrlo daleko, ali mogli bi još i dalje.

Ima li Split danas alternativu i tko je to? Neki ska-kutavi bend? Đubrivo?

Toni Aničić Koja: Ska-kutavih bendova mi je malčice prepun nježnik. Svi su veseli, razdragani i rasplesani, i svak od njih ima potrebu u bendu imati puhačke instrumente, pa makar ih uopće ne znali svirati. U Splitu trenutno ne vidim nikog posebno bitnog. Ima nekoliko dobrih bendova, ali to je ili isključivo interna priča, ili kratkotrajna atrakcija. Znači, ili veterani, ili lokalci bez veće perspektive, ili nešto šta kratkotrajno bljesne na višoj razini od lokalne, ali se brzo ugasi.

Nerijetko si znao viknuti i kontra trenutno dosta kričavih i popularnih Dubioze ili od strane dijela medija hvaljenog Damira Avdića…

Toni Aničić Koja: Ma, meni je to smiješno i žalosno istodobno. O Avdiću ne bih jer mu ne poznajem dovoljno dobro opus, ali Dubiozina se karijera može svesti na definiciju “transbalkanski projekt za dječicu i naivčine”. Pjevaju o teškoćama sirotinje dok su na toj istoj (osobito hrvatskoj) sirotinji izmuzli milijune, i još i da im se divim!?!? Stvar je vrlo jednostavna – mašinerija koja stoji iza njih kroz plaćenićke medije plasira tezu da, ako slušaš Dubiozu, samim tim si pametan, obrazovan, tolerantan i multikulturalno orijentiran, dok, ako ih ne slušaš i misliš da su sranje, automatski si zadrta homofobna zatucana primitivčina. Publika Dubioze nije ništa inteligentnija ni promišljenija od onih koje mrze i protiv kojih se bore. Ukratko, Dubioza je popularna jer tako odgovara trenutnim jugo-stremljenjima vladajuće struje. Čim se struja promijeni, Dubiozina glazba ide u kanalizaciju, gdje joj je i mjesto. Glazbeno gledajući, Dubioza kolektiv je čisti narodnjak upakiran u modernije aranžmane i spretnije sročene stihove, a novinari su plaćeni i instruirani da pišu hvalospjeve, pa se tako stvara privid velikog i uspješnog benda.

Kako Đubrivo preživljava uopće obzirom da glazba ne prihodi dovoljno, što ste i tko ste u civilkama i životima? Što Vam plaća mogućnosti bavljenja đubretarenjem?

Toni Aničić Koja: Radi se svašta, od brodogradnje do informatike. Bavljenje đubretaranjem i nije toliki trošak koliki ti se možda čini, pa se nekako uspijevamo pokrpat. Vjeruj mi, ne želiš znat čim se sve bavimo, ha, ha, ha, ha. Dalje>>

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK - 0.13 € 5.00 HRK - 0.66 € 10.00 HRK - 1.33 € 20.00 HRK - 2.65 € 50.00 HRK - 6.64 € 100.00 HRK - 13.32 € 200.00 HRK - 26.54 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X