‘Glass Onion: A Knives Out Mystery’ – poziv na izlet s ubojstvom

Film Riana Johnsona nastavak je njegovog whodunita ‘Knives Out’ iz 2019. u kojem nas je upoznao sa svojim ekscentričnim junakom, detektivom Benoitom Blancom, južnjačkom gay džentlmenom neobičnog naglaska koji se po ekstravaganciji i britkom umu može s lakoćom nositi s dvostrukim brkom Herculea Poirota što ga nosi Kenneth Branagh u svojoj interpretaciji slavnog lika iz opusa Agathe Christie.

“Glass Onion: A Knives Out Mystery” (foto: Netflix)

Nije nikakva novost činjenica da Hollywoodu ponestaje uzbudljivih originalnih zamisli i priča. Ništa to ne oslikava bolje od činjenice da su prošle godine od deset naslova nominiranih za najbolji film, čak četiri bili nove verzije prethodno postojećih filmova: osim “Dune”, “West Side Story” i “Nightmare Alley”, i “CODA” koja je na koncu nezasluženo odnijela najpoželjniju titulu također je bila jedna od remakeova. Ove godine, ako se ne promijeni stanje te za najbolji film nominirani budu naslovi koji se natječu za Zlatni globus u kategoriji najbolje drame i komedije, ili pak oni koji su nominirani za Critics’ Choice u istoj kategoriji dogodit će se to da u utrci imamo tri filma koji su nastavci ranijih uradaka.

Prava je rijetkost da neki nastavak na koncu i pobijedi u glavnoj kategoriji. Štoviše, u povijesti se to dogodilo tek dvaput kad su nagrađeni “The Godfather: Part II” 1974. te “The Lord of the Rings: The Return of the King”. Doduše, ako bismo vrlo slobodno tumačili “The Silence of the Lambs” kao nastavak “Manhuntera” Michaela Manna iz 1986., mogli bismo i taj triler ubrojiti u ova društvo, ali teza je prilično nategnuta. Ako, dakle, odnosi snaga do objave nominacija za Oscar ostabnu nepromijenjeni, nastavci koji bi se trebali boriti za titulu najboljeg filma bili bi “Top Gun: Maverick“, “Avatar: The Way of Water” i “Glass Onion: A Knives Out Mystery”. Ono što je zajedničko svim trima jest da su inače prilično rijedak primjer nastavaka koji su kvalitetom uspjeli nadmašiti svoje izvornike. Kod potonjeg filma razlika nije drastična kao u ostalim slučajevima, ali svakako se može braniti teza da spada u tu skupinu.

“Glass Onion” Riana Johnsona nastavak je njegovog whodunita “Knives Out” iz 2019., filma u kojem nas je upoznao sa svojim ekscentričnim junakom, detektivom Benoitom Blancom (Daniel Craig), južnjačkom gay džentlmenom neobičnog naglaska koji se po ekstravaganciji i britkom umu može s lakoćom nositi s dvostrukim brkom Herculea Poirota što ga nosi Kenneth Branagh u svojoj interpretaciji slavnog lika iz opusa Agathe Christie. Kao i u prvom filmu, Blanc se kreće u visokom društvu gdje na starinski način riješava slučajeve umorstva u čijoj se blizini nađe. Ovaj put u nastojanju da se trgne iz depresije uzrokovane lockdownom prihvaća poziv na večeru – ili u ovom slučaju više izlet – s ubojstvom koju na vlastitom privatnom otoku u grčkom arhipelagu za svoju privilegiranu škvadru organizira Miles Bron (Edward Norton), tehnološki magnat koji će nas uvelike podsjetiti na sve najgore osobine Elona Muska koje trenutno izbijaju na vidjelo.

Dakle, skupina bezobrazno bogatih pojedinaca putuje na otok s kojeg nema povratka u filmu koji žestoko satirizira njihovu ispraznost koju pokušavaju kamuflirati novcem. Ako vam to zvuči poznato možda ste pogledali jedan od dvaju veoma recentno objavljenih naslova, “Trokut tuge” ili “The Menu” čija se radnja temelji na identičnoj premisi. Ali. kao što rekosmo na početku, nije nikakva novost činjenica da Hollywoodu ponestaje uzbudljivih originalnih zamisli i priča. Pitanje je na koji način se iskušana ideja razvije, a u slučaju Johnsonovog filma taj dio posla je, kao i u izvornom filmu, izveden na zavidnoj razini.

Osim Craiga i Nortona, glumačkoj se ekipi pridružuju i Kate Hudson kao bivša manekenka Birdie, Dave Bautista kao borac za muška prava Duke, Kathryn Hahn kao političarka Claire i nedovoljno iskorišteni Leslie Odom Jr. kao znanstvenik Lionel. Oni čine uski krug Bronovih drugova koji se ponosno nazivaju “the disruptors”, ali pravu disrupciju među njima stvara neočekivani dolazak njihove bivše prijateljice Andi (još jednom vrlo dobra Janelle Monáe), a stvari postaju i vrlo ozbiljne kad se umjesto planirane igre detekcije društvo suoči sa stvarnim ubojstvima.

Johnson je naslov filma, naravno, posudio iz pjesme The Beatlesa i jasna je asocijacija na nešto što djeluje slojevito i kompleksno, ali zapravo je prozirno pa mu je srž lagano uočiti izvana. To je jasno i ključ čitanja “Glass Oniona”, što je više puta i eksplicitno naglašeno u scenariju, no činjenica je da je Johnson u nastavku uspio kvalitetno nadograditi temelje koje je postavio u prvom filmu. Sve je izvedeno s još više stila i doista predstavlja vizualni užitak u svoja gotovo dva i pol sata trajanja. Lik Blanca još je zanimljiviji, a Craig vidno uživa u svakoj sekundi afektiranja koje mu ova uloga pruža. Serijal “Knives Out” već sada se pretvorio u najbolji izdanak klasičnog detektivskog žanra a njegova neupitna komična kvaliteta daje mu ozbiljnu prednost nad sličnim “ozbiljnim” proizvodima poput spomenute franšize o Poirotu u dva filma nije ponudila nikakvu posebnu kvalitetu, ali sigurno ne misli stati sa snimanjem nastavaka.

Ocjena: 8/10

(Netflix, 2022.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X