Grupa Stampedo uskoro će uživo predstaviti soutrack album ‘Sonja i bik’ u Vintage Industrial Baru, točnije 13. rujna, sasvim dovoljan razlog za porazgovarati s najisturenijom članicom Ivankom Mazurkijević, koja je ujedno uvijek zanimljiva i elokventna sugovornica. Čak i kad intervju teče kroz internetske žice koje život znače.
Stampedo novi album, ti i Mrle glazba za “Kauboje”. Gdje ćeš više aktualnosti i povoda. Pa ako možeš par proširenih o paralelnim kolosijecima i radu glazbe koju proizvodiš uz Stampedo, s Mrletom i onu koju proizvodi dijete pored tebe?
Ivanka Mazurkijević: I always wanted to be …. :). Meni se glazba dogodila i moram priznati da sam više naginjala glupostima nego napornim probama, snimanjima, a pogotovo naknadnom promoviranju istog. Vremenom glazba me počela proganjati i na sve načine objašnjavati da je to moj put. Stampedo je simpatično dizalo koje se svako malo pokvari no napravljeno je od profesionalnih (s vremenom se i to dogodilo), kreativnih dijelova koje teško može zamijeniti neko novo moderno dizalo. Naše probe i koncerti uvijek su zanimljivi, što zbog Javorove neobične ostavštine, što zbog našeg rada po raznim kazalištima i slično. Stanko, Braco, Šuljo… su tu već desetljeća. Što se tiče suradnje sa Mrletom i Evom … Uče me profesionalnom i discipliniranom pristupu na svim poljima. O uspješnosti ne nagađam.
Dosta si za života radila s djecom. Koliko je to moglo biti priprema-pozor za majčinstvo?
Ivanka Mazurkijević: Pa nema puno veze. Ja sam se igrala i pjevala s djecom i to su bile slatke slobodne aktivnosti. Nisam ih natjerivala s četkicom za zube po tavanu.
Kako je tekao proces i suradnja s životnim sudrugom na realizaciji soundtracka? Mislim na konkretno skladanje i ostale načine dovikivanja muzama “e ‘ajde sad izađite lijepo jer nam na tu i tu scenu paše ta i ta glazba”. To Vam ni jednom ni drugom nije bila ni prva suradnja, ni takvo iskustvo, zar ne?
Ivanka Mazurkijević: Oboje smo dosta radili za kazalište, a meni je to bio drugi i sad treći film s Mrletom. Odličan je, radi puno, muzika mu teče bez zastoja i voli raditi gluposti. Kao što rekoh, odlično. Meni glazba dolazi na priču i na sliku, kako kad. Do sad nisam imala teških trenutaka. Obožavam kad se glazba spoji s nekim mudrim kadrom ili scenskim trenutkom. Oblije me sretni osip i tisuće trnčića. Zajednički rad je, zasad, med i mlijeko.
Je li komponirana glazba za “Kauboje” samo Vaš autorski rad ili je bilo još suradnika s kojima ste radili?
Ivanka Mazurkijević: Uz desetak autorskih stvari (Mrletovih i mojih) ima i par kupljenih songova, te dvije obrade. Pomoglo nam je puno ljudi, pobrojat ću ih po imenima; Matej, Vava, Ivana, Matija, Rakan, Boris iz Quasarra, Iztok …
Tvoja javna persona između pjevačice i TV voditeljice. Jesi li ikad imala želju ostvarivati se na još nekom kreativnom planu i jesi li mimo onih uloga u par ovdašnjih serija?
Ivanka Mazurkijević: Glumila sam u nekim dječjim predstavama. Nisam baš po serijama. Još bih htjela raditi u knjižnici te svirati, pjevati na prekooceanskom kruzeru. Od želja tu je raditi glazbu s Quentinom Tarantinom i Davidom Lynchom. I ponovo raditi sa svim redateljima s kojima sam radila! Pogotovo sa filmskom ekipom “Kauboja”. I izumiti stroj koji putuje kroz vrijeme te tulumariti po New Orleansu u prošlom stoljeću. Te, i … Velika je sreća raditi i živjeti ono što voliš. To bi i dalje htjela s tim da bi lova trebala biti sve veća i veća …. Slava me ne zanima, niti mišljenja samoprozvanih mudraca.
Osim sad s Mrletom, u ranijem periodu života podijelila si isto privatno-poslovnu suradnju s Miletom Kekinom s kojim si snimila zgodan duet “Maslina” i “Dolje je bolje”. Je li bilo još nekih suradnji kojih se osobito s osmijehom sjećaš?
Ivanka Mazurkijević: Naravno, ali ih neću natipkati. Ostati će lijepe uspomene. Ako se u toku nekog projekta netko ne zbliži unutar ekipe, ma koliko dug rok trajanja, projekt nije vrijedan spomena. Kvaka je sve to zadržati unutar projekta, predstave, filma i ne lajati okolo. A u tih petnaestak godina sam surađivala sa jako puno ljudi i sve mi je bilo gala. Zbilja znam, možda dvije priče, koje mi nisu valjale. Ostalo sve divota. Mile mi je prijatelj i bilo mi je super da smo skupa nešto uradili. Te dvije pjesme su uvijek kaos na koncertima Stampeda. Dalje>>