‘Iza brda’ – maestralni prikaz izoliranog života

Jedan od najznačajnijih predstavnika rumunjskog novog vala, redatelj Cristian Mungiu ponovno je briljirao nakon ‘4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana’.

'Iza brda' (Dupa dealuri)

Snimljen prema istinitom događaju, film “Iza brda” priča o malom mjestu iza brda, gdje ortodoksni svećenik okružen s nekoliko žena prakticira svoju vjeru. Smiren i sabran, propovijeda i uči svoje sljedbenice o životu, kako ga živjeti i kakve žrtve prinositi kako bi se postigao što bolji odnos sa samim sobom, a onda i s Bogom. Povremeno pokoji stanovnik prisustvuje vjerskim službama, no uglavnom žive izoliranim, isposničkim životom, s vrlo malo kontakata s vanjskim svijetom. “Onaj tko jednom ode, ne vraća se isti” tek je jedna od njihovih istina i čini se kako su u strahu od bilo kakvih iskušenja tog vanjskog svijeta.

Među njima je i djevojka Voichita (Cosmina Stratan) kojoj u posjet dolazi prijateljica Alina (Cristina Flutur). Veže ih mnogo toga. Neke stvari su jasne i izrečene – nekad davno odrastale su u istom sirotištu i vezalo ih je čvrsto prijateljstvo; no neke druge tek su u naznakama, raspliću se polagano i diskretno i daje se naslutiti da ih je vezalo više od prijateljstva. Alina trenutno radi u Njemačkoj i svrha njenog dolaska je u tome da Voichitu povede sa sobom. No Voichita joj je neprepoznatljiva. Potpuno predana bogu i vjeri, suzdržana oko Alininog dolaska i njenih ideja i skoro potpuno imuna na Alininu potrebu za njom, čime započinje oštra bitka suprotstavljenih strana – slobodne volje s jedne i vjere s druge strane. Alinu, potpuno bespomoćnu i izgubljenu, polako izjeda takva situacija i počne gubiti kontrolu nad svojim ponašanjem, i ne bi li Voichitu uvjerila u neispravnost njene odluke, iz obijesti napravi nekoliko nepromišljenih stvari. Zgroženi njenim ponašanjem, monahinje i njihov duhovni vođa u svom strogom svijetu dobra i zla, ne vide previše opcija – Alini treba pomoć, a pružena će joj biti ni više ni manje nego obredom egzorcizma.

Jedan od najznačajnijih predstavnika rumunjskog novog vala, Cristian Mungiu, proslavio se svojim filmom “4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana” s kojim je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu, bio nominiran za Zlatni Globus u kategoriji najboljeg stranog filma, osvojio Europsku filmsku nagradu za najbolji film i najboljeg redatelja i još čitav niz drugih priznanja. Njegov najnoviji uradak, dobitnik nagrade za najbolji scenarij na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cannesu i jedan od glavnih kandidata za nadolazećeg Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma, obilježava podosta sličnosti s “4 mjeseca”: teška, mučna tema, spori tempo i izrazito naglašen naturalizam i intimistički karakter teme – što na neviđeno sasvim sigurno nisu najprivlačnije karakteristike nekog filma, pogotovo kad je sve razvučeno na dobrih 2 i pol sata – no radi se o jednom od ponajboljih filmova koji su se pojavili na velikim ekranima ove godine i to ponovo iz rumunjske kinematografije.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=HiJRGbCKCu0[/youtube]

Mungiu i ovog puta u središtu priče ima problematičan odnos dviju djevojaka, no priča je dobila nešto drugačiji karakter i širi fokus, gdje se prihvatio kritike vjerskog fanatizam i čovjekove nemogućnosti da se odupre okovima koje mu zadaje vjera, društvo ili zajednica u kojoj živi. U priču nas uvodi fantastično gradeći atmosferu – iako na naizgled mirnom i skrovitom mjestu, likovi su neprestano okruženi prirodnim, no gotovo uznemirujućim zvukovima – vjetar, lavež pasa.., nešto kasnije u neobičnoj fuziji s nemirom kojeg je donio Alinin dolazak i lošim predosjećajima nepovjerljive zajednice. Dodatno otežava i stanje u koje je dovela Voichitu, koja je unatoč svojoj autosugestiji pokolebana. Alinino stanje pak gotovo nijednom ne vidimo u eksplicitnom izdanju i tenzije su neprestano snažnije u iščekivanju nego u samom događanju, gdje se uglavnom ispred nje same u prvi plan stavljaju reakcije okoline na njeno ponašanje. Dalje>>

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X