U eri ovog našeg ‘napretka’ došli smo do 18 sapunica dnevno. Što vam to govori?
Nekoć davno, u prošlom geološkom te ideološkom razdoblju, kao mlada novinarka i pasionirana gutačica televizijskog programa sanjarila sam o tome da mi se jednom pruži prilika pisati TV kritiku, a nadala sam se da će se to dogoditi prije negoli televizija prestane biti relevantan medij. Prolazile su godine i nada je jenjavala, a skupa s njom, posebno otkako se pojavio drug internet, i interes za praćenje programa, a što sam više starila i sazrijevala jasnije mi je bilo da televiziji kraja nema i da ju internet, suprotno apokaliptičnim prognozama Billa Gatesa, ipak neće proždrijeti i upokojiti. Televizija će dakle, paradoksalne li činjenice, uvijek biti relevantna, koliko god irelevantan sadržaj nudila svojim napaćenim konzumentima. Pogotovo kod nas, u ovim otužnim krajevima u kojima se čitaju samo one knjige koje se mogu kupiti na kioscima, a papirnate novine već odavno ne služe ničemu drugome doli pranju prozora i oglašavanju korporacija.
Elem, kako to već često biva, dobih tako priliku pisati o televizijskom programu upravo u trenutku kada sam s TV prijemnika prestala brisati prašinu da bolje vidim sliku, i kada sam shvatila da već par mjeseci ne mogu pronaći daljinski upravljač jer ga je Predin (mačak, ne Zoran) sakrio negdje ispod ormara. Što učiniti? Otvaram mahnito TV vodiče u potrazi za nečim što bih ciljano mogla pogledati, a što bi me moglo dovoljno isprovocirati da prospem malo žuči (jer glupo je pisati afirmativne kritike, ta koga to još zanima?). Otvaram i ne vjerujem, mislim da sanjam. Trljam oči, gledam ponovo, prebrojavam i s užasom konstatiram: na domaćim nacionalnim televizijskim postajama, konkretno na njih šest komada, upravo u ovom času možete pratiti čak 18 (da, osamnaest, majke mi!) što domaćih, što stranih sapunica i telenovela!!! Da stvar bude još gora, prije nekoliko godina isto sam prebrojavanje napravila za potrebe nekog seminarskog rada na fakultetu i tada ih je na ekranima bilo svega sedam. Doduše, istina, to je bilo u doba kada nisu postojali RTL2 i Doma, ali to je nebitan detalj u ovoj tužnoj priči. Bitan detalj je činjenica da sapunice bujaju u domaćem eteru upravo kao što im i samo ime kaže. [youtube]http://www.youtube.com/watch?v=–z4YzxlT8o[/youtube]Dalje>>