Klingt kolektiv u Brutu – Vela noćna muzika

Bečki glazbeni kolektiv Klingt obavio je u subotu 20. veljače ogledni koncert povodom 16. godišnjice postojanja, s klimaksom u nastupu projekta Cilantro koji zvuči kao Joan Baez feat. Kim Gordon.

Cilantro (Foto: Klingt.org)
Cilantro (Foto: Klingt.org)

Nakon što su sniježni anđeli najavljeni za utorak navečer odustali od sunovrata na Beč, ugođajem prošlog tjedna zadominirao je šmek iščekivanja koncerta Massive Attacka u subotu, 20. veljače. A kad je subota došla, neodlučna kiša je škropila grad poput horde nespretnih i supijanih ruskih rejvera, koji se laktare. Dovoljno da pokvari želju za izlaskom iz stana. Nesretnicima kojima Massive nije suđen, već se samozavaravaju da će ga pogledati ovog ljeta na otvorenju Dimensionsa, face of the place bio je klub Brut. Desno je to krilo gradnje Kunstlerhausa, nadomak Karsplatza. Ova gradska žila kucavica, koja povezuje organske cjeline tržnice Naschmarkt sa spomenikom ruskim osloboditeljima Beča, kibicira na ulasku u treći bezirk.

Noć Klingt kolektiva u bečkom Brutu (Foto: Klingt.org)
Noć Klingt kolektiva u bečkom Brutu (Foto: Klingt.org)

Brut će starije noćnike i namjernike podsjetiti na hibrid Kulušića uoči slavne devastacije ambijenta i gornje dvorane CKT-a. Možda i na KSET, s time da je riječ o dvaput većem prostoru. Dakle, niski stage i polifunkcionalni prostor s katnom galerijom i amfiteatarskim sjedalištem, slovi kao jedno od najluđih mjesta u gradu i po čestom ukazanju potpuno golih partijanera. Otud valjda i prisustvo boljih bečkih polovica, bit će da nisu bile tamo tek zbog erotske manipulacije ušnih šupljina.

Noć Klingt kolektiva u bečkom Brutu (Foto: Klingt.org)
Noć Klingt kolektiva u bečkom Brutu (Foto: Klingt.org)

Prvi dio programa započeli su International Nothing, duet klarinetista s notiranim skladbama koji istražuju sinusne valove. Zijev, lagani… (Ili je to gripa na pomolu?). Uslijedio je Stefan Geissler, multi-instrumentalist koji je nastupao uz video i podloge koje mu je kolegica komplimentirala s miks-pulta. Svirao je neki ni vrit ni mimo stil, ni alter, ni pop, nešto kao erst-pop. Znat će koji znaju… Izvukao je up-laudatorski odjek od publike i načeo vibru koju će ‘graju privesti’ šareni nastup Raumschiff Engelmayra, što je pseudonim frontmena bečke grupe BulBul. Istovremeno, moj mi je večernji suputnik stalno puhao za vrat u nadi da nismo propustili Maju Osojnik. Bar je cugu platio, ajde de…

Noć Klingt kolektiva u bečkom Brutu (Foto: Klingt.org)
Noć Klingt kolektiva u bečkom Brutu (Foto: Klingt.org)

Nekoć-akademski metod ozvučavanja raznih predmeta koje se stavlja na horizontalno položenu gitaru, tzv. tabletop, Raumschiff ruši na lo-fi, šarmantni indie-trash; tu su lanci, konzerve, čak i – povećalo! Ta, „a, desi se“ mimika jednih No Neck Blues Band, prolijeva se pivo po podu. Publika ga voli. Uoči njega, pozornicu su zauzeli b:f:n:r:s, kolektiv koji je izveo nešto improvizirano, uglavnom elektroakustiku. Postava je Cordula Boesze (flauta), Arnold Haberl – Noid violončelo, Burkhard Stangl električna gitara, Gerald Rossi Rossbacher (laptop) i Wolfgang Fuchs, gramofoni. Na djelu je estetika koja ostavlja tišini da radi svoj posao, iako je čitava priča strukturirana u strukturi ponavljajućih valova, instrumenti odsvirani do maglovite neprepoznatljivosti.

Noć Klingt kolektiva u bečkom Brutu (Foto: Klingt.org)
Noć Klingt kolektiva u bečkom Brutu (Foto: Klingt.org)

Cilantro dižu priču na viši izvođački nivo. Duet je to Billy Roisz i Angelice Castello, glazbenica od kojih se Billy fura na Ala Jourgensena, tu je i kaubojski šešir. A zvuči daleko zanimljivije od njega. Robusna buka s kojom su krenule odlijepila je od poda i dotad stamene razglasne kutije, s Billy u basevima i na elektronici, te Angellicom na kazetofonima i loopovima. Nema labavo. Zadnju su kompoziciju odlučile i otpjevati, za što im je pomogao i ukulele. Baš je bilo kao Joan Baez na sessionu s Kim Gordon. Svoje kreativne ambicije, svestrana Maja Osojnik pokazat će uskoro. A ja sam se time barem riješio onog lokalpatriota. U pauzi je naletio TJ Hicks, Detroit techno DJ koji mi je jamrao da kakva je Beč ljuštura od grada, svi bi samo tulumarili i partyjali, a nikako da se nešto solidno desi. No, prije ne-pčelice Maje, pozornicu će zauzeti legendarni duet Schnee, laptobdžija s gitaristom, a, brate – Fendera… Stangl je reciklirao off-aranžmane Arta „ja ne sviram, a zapravo sviram“ Lindsaya, dok je Christof Kurzmann na laptopu upražnjavao svoje opijelo Neilu Diamondu i Lou Reedu. Meditativni karakter njihove glazbe već je godinama u toj pop-petlji koja se počela približavati i crooningu. Zapeli su negdje ili je to opet bio gripa blues?

Maja Osojnik (Foto: Klingt.org)
Maja Osojnik (Foto: Klingt.org)

U eri kojom dominira kontinuum jamranja o smrti Njegova kameleonstva, teško je ne bilo u mentalni diskurs naših dana utrpati i divergentnu poetiku Maje Osojnik (Broken Heart Collector) koja je izišla na pozornicu naoružana semplerima, miks-pultom i mikrofonom, kao pravi Mike Patton, odnosno Scott Walker. Bio je s njom i Patrick Wulzwallner na bubnjevima da pojača vizualni pečat nekog kakti fantomasovskog off-projekta, s Christinom Bauer na miks-pultu. Osojnikova ide i glavom u mikrofon, urlicima ledi krv u žilama, da bi završila faux folk baladom koja nas vraća na pašnjake s Anjom Rupel. Pre-je-vr-še-no!

Noć Klingt kolektiva u bečkom Brutu (Foto: Klingt.org)
Noć Klingt kolektiva u bečkom Brutu (Foto: Klingt.org)

Koncertne izvedbe će završiti oko tri ujutro, a domaćin večeri dieb13 zajašit će svoje gramofone iz pakla. Ulazi mi pod kičmu dekonstrukcijom „Lonely Woman“, dok se Ornetteov ječeći alt odbija o zidove uz gitarista Martina Siewerta koji je potezanjem jagodica preko struna još prije deset godina svoj trademark uobličio i koketiranjem s ‘lijenim’ zvukom americane. ‘Otomast’ je taj dieb13 i ništa manje – tmast; ni traga od dubstepa, za mozak da – eksplodira. Zid feedbacka koji su stvorili bio je toliko glasan da ga se čulo čak i s balkona na prvom katu gdje su posjetitelji izlazili na erm, čik, pauzu… Aplauz koji je uslijedio u još podosta puncatoj dvorani poslije se prelio na plesni podij koji su iskreirali drugovi i drugarice iz live tech-kolektiva Ventil, ovaj put samo šćućureni za laptope i gramofone. Tu smo dali gol u gostima, uz sve one bečke hijenice što su se pomaljale u mizanscenama. Umjesto sna, ravno do dna! Sve ostalo je gripa blues, jeraji ga…

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh