Novogodišnji praznici idealna su prilika da se čovjek malo odmori od televizije na koju je u zimskim mjesecima, u nedostatku novca i bolje zabave, osuđen. Odmor donosi odmak i mogućnost svježeg početka koji je simbolički sadržan već u samom pridjevu ‘nova’.
Neobično je katarzično u eteru HTV-a bilo čuti kako jedan svjetski uvažavan intelektualac gotovo takstativno nabraja sve neuralgične točke s kojima se već dva desetljeća bakćemo, ne djelujući pritom bahato ili samozadovoljno, što bi u svakom normalnom društvu trebao biti paradigmatski primjer domoljublja. Mi još definitvno nismo dostigli tu razinu neopterećenog kolektivnog postojanja koje kritiku ne doživljava kao atak, no svakako je ohrabrujuće da je u javnom eteru uopće bilo moguće čuti i jedno drugačije mišljenje.
Ovoga tjedna, nakon mnogo prijepora kojima su svjedočili po medijima, premijerno je ipak prikazana i prva epizoda Zafranovićevog dokumentarnog filma “Tito – posljednji svjedoci testamenta”, koja govori o Titovom rođenju, odrastanju i obrazovanju, prvim koracima u svijet, ljubavima i prijateljstvima te prvim bitkama na ljevici do 1937. godine. Ono zbog čega je ovaj film neosporno važan jest činjenica da u njemu nema nikakvog autorskog upliva, budući je koncipiran tako da u njemu govore Titovi najstariji bliski suradnici, jedini preostali svjedoci njegove ostavštine, a po prvi puta progovara i njegova prva supruga Herta Hass. Ova važna svjedokinja epohe vrlo se elokventno i s puno nostalgije raspričala o počecima svoje veze s Titom, od njihova prvog slučajnog susreta u Parizu do zajedničkog života u komunističkoj ilegali u predratnom Zagrebu, gdje je bio centar Titova djelovanja premda je, po svjedočanstvima Vande Novosel, Alfreda Pala i same Herte Hass te mnogih drugih, i sam Tito kao i ostali ilegalci putovao Europom od Beča, preko Pariza, Moskve i Praga, obavljajući poslove, zabavljajući se i kulturno uzdižući. Prosječan bi građanin gotovo pomislio da je početkom 20. stoljeća svijet bio otvoreniji i pružao nebrojeno više mogućnosti od današnjice, u kojoj ljudi putuju po njemu u mašti i surfajući internetom.
Upravo zbog tog intimističkog karaktera serije, koje je nekako uvijek nužno lišeno suhoparnosti nabacivanja pukih povijesnih podataka, bit će neizmjerno zanimljvo, a mladim generacijama koje o Titovom liku i djelu praktički nemaju nikakvog pojma, pogledati preostalih 12 epizoda ove serije koja ne evaluira povijesna zbivanja, već im naprosto svjedoči.
Da se ne bismo uljuljkali i pomislili da će u novoj godini i novoj shemi baš sve biti zanimljivo i s natruhom pameti, pobrinuli su se autori nove emisije “In medias res“, preuzetno najavljene informativnom, čije je prvo izdanje, ono koje bi trebalo biti osmišljeno toliko pomno da gledatelje navede da uopće posegnu za njom, bilo toliko imbecilno kao da je na HTV slučajno upalo s Nove, uslijed nekih smetnji izazvanih intervencijom iz svemira. Osim nemušto odabranih gostiju, u studiju je sjedila i astrologinja koju je voditelj s najozbiljnijim izrazom lica ispitivao o mnogim stvarima koje nas očekuju u budućnosti, pa smo tako mogli saznati i to kako su zvijezde u 2012. godini naklonjene Zdravku Mamiću. Savršen razlog za promijeniti program, taman u trenutku da čujete kako Branimir Bilić traži svoju gošću, radnicu tekstilne industrije koja je ostala bez posla, da mu podastre dnevni menu svoje obitelji.
Još se jedna neobična stvar dogodila ovoga tjedna na najdražoj nam javnoj televiziji. U ponedjeljak je bila prikazana posljednja epizoda posljednje sezone jedne od najboljih serija ikad proizvedenih za televiziju, “Žice”, koju smo nešto više od tri mjeseca mogli pratiti u kasnonoćnom terminu na drugom, te u reprizi u sitne noćne sate na prvom programu HTV. No, kao da nije dovoljno to što smo puno desetljeće čekali da se smiluju i otkupe ovaj vrhunski televizijski proizvod koji su nagurali u termin koji rijetko tko može dočekati budan, iz nekog razloga koji gledateljima može djelovati tek kao ideja malicioznog uredničkog uma ili teorija zavjere, posljednja epizoda nije prikazana u reprizi. Umjesto nje, prikazana je repriza epizode “Tračerice”, bez koje bi čak i njezin najljući fan vjerojatno mogao preživjeti.
Budući da još nikada nisam čula za ovakav slučaj da se ne prikaže najvažnija epizoda neke serije u terminu na koji su gledatelji naviknuli da mogu računati, mislim da je HTV dužan objašnjenje i ponovo emitiranje posljednje epizode “Žice”. O isprici da i ne govorim.
Prijašnje Peglanje ekrana: Mamićev bonton i bukvica po Šprajcu
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
