Loretta Lynn ‘Still Woman Enough’ – još uvijek bitna

‘Still Woman Enough’ potvrđuje status koji je Loretta gradila kroz cijelu karijeru, onaj žene čvrstih stavova i britkog jezika koja se u sedamdesetima pozicionirala kao rijedak bastion (vlastitog oblika) feminizma radničke klase unutar izrazito konzervativnog country miljea.

Loretta Lynn “Still Woman Enough”

Američka country zvijezda Loretta Lynn za tjedan dana će zakoračiti u devedesetu godinu svog života, ali ta činjenica očito ne ometa njezinu karijeru koja je u prvom desetljeću novog stoljeća ponovno oživjela nakon što je s Jackom Whiteom snimila povratničku ploču “Van Lear Rose”. Loretta sada svojoj diskografiji dodaje i četrdeset i šesto dugosvirajuće izdanje, album “Still Woman Enough” koji slijedi recept s njenih prethodnih ploča, a koji je i inače svojstven country izvođačima s dugačkim karijerama iza sebe, a koji donosi mješavinu nanovo snimljenih pjesama iz prošlosti, s ponekom obradom i novom pjesmom između njih.

“Still Woman Enough” se svakako obilno oslanja na prethodne točke Lorettine karijere, pa je tako više od polovice pjesama s njega već snimila na nekim ranijim izdanjima. Primjerice, pjesmu “Honky Tonk Girl” snimila je kao svoj prvi singl za Zero Records pred više od šezdeset godina, baš kao i “My Love”, dok su “One’s on the Way” iz pera velikog židovskog kauboja Shela Silversteina i “I Wanna Be Free” naslovne pjesme dviju ploča koje ove godine slave svoju pedesetu obljetnicu.

Pjesma po kojoj ploča nosi ime ujedno i otvara ovaj album, a potpisuju je Lynn i njezina kći te ujedno koproducentica Patsy Lynn Russell. Njezin naslov odnosi se Lorettin veliki hit “You Ain’t Woman Enough (To Take My Man)” koji je također uvršten na album i to na suprotnu poziciju, odnosno njegovo začelje, pa ove pjesme čine neku vrstu graničnika koji drže cijelo izdanje. Obje su pjesme snimljene uz vokalnu potporu diva countryja, pa se na prvoj priključuju legendarna Reba McEntire te gotovo trideset godina mlađa Carrie Underwood, a na posljednjoj Tanya Tucker.

Gorespomenuta “One’s on the Way” on mukama majčinstva je također snimljena u formi dueta, ova pak sa još jednom štićenicom Jacka Whitea, Margo Price, a kao prvi singl je objavljena nova verzija jedne od Lorettinih zaštitnih pjesama, “Coal Miner’s Daughter”, ovaj put zamišljena kao recitacija. Ploča ima i vizualnu posvetu istoimenom albumu iz 1971., budući da na naslovnici Lynn nosi haljinu dizajniranu prema onoj koju je odjenula slikajući se za izdanje prema kojem je desetak godina kasnije nazvana i njezina filmska biografija sa Sissy Spacek u naslovnoj ulozi.

Od ostalih pjesama izdvaja se “Keep on the Sunny Side” koju potpisuje osnivač The Carter Familyja, A.P. Carter, a koja je početkom stoljeća ponovno popularizirana kada je u verziji The Whitesa uvrštena na hit soundtrack filma “O Brother, Where Art Thou?”. Isto tako valja spomenuti i nadahnutu obradu country gospel broja Hanka Williamsa “I Saw the Light”.

“Still Woman Enough” potvrđuje status koji je Loretta gradila kroz cijelu karijeru, onaj žene čvrstih stavova i britkog jezika koja se u sedamdesetima pozicionirala kao rijedak bastion (vlastitog oblika) feminizma radničke klase unutar izrazito konzervativnog country miljea. Na pragu devedesete godine života, Loretta je još uvijek relevantna, još uvijek snažna i još uvijek dovoljno žena o kojoj treba pisati.

Ocjena: 7/10

(Legacy Recordings, 2021.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X