Ponavljanje iste radnje u očekivanju različitog rezultata, to bi bila pojednostavljena definicija ludila. Čini se da hrvatski mediji kolektivno pate od ovoga sindroma, što je po tko zna koji put dokazao Stanković izborom gosta za svoju emisiju.
Jer, ako ne želiš da ti Prlja i Mrle skinu gaće i iz guzice ispaljuju plutene čepove, jednostavno ne pozoveš Let 3 u emisiju. Po istoj analogiji, ako želiš imati pristojnu emisiju u kojoj se ne spominju falusi dok ljudi ručaju, onda naprosto ne zoveš u nju Zdravka Mamića, čovjeka koji je nebrojeno puta dokazao da naprosto nije dorastao sudjelovanju u javnom diskursu. Čak je i sam to na kraju svog jučerašnjeg gostovanja napomenuo Stankoviću: “Kog me vraga zovete, kad znate kakav sam i što od mene možete očekivati”. I dobro mu je rekao.
Taj čovjek naprosto ne voli novinare, osim ako ga tapšu po egu. Bilo kakav kritički osvrt na njegov lik i djelo njemu predstavlja crvenu krpu, pa je tako nezaboravno njegovo proklinjanje novinara na Božić 2010., tjeranje u sve moguće spolne organe, proklinjanje obiteljskog stabla onoga koji mu se zamjeri i još koješta što je sabrano u zanimljivoj aplikaciji zvanoj “Zdravko Mamić soundboard”, a koja iz dana u dan nekontrolirano raste. Nerealno je stoga i pomisliti da iskusni Aleksandar Stanković nije naslućivao što mu se u emisiji sprema. Znao je, vjerojatno i priželjkivao eksces koji će mu podići gledanost do neslućenih razmjera, što se upravo i dogodilo u jučerašnjem izdanju “Nedjeljom u 2” koje je imalo najviši rating u protekloj godini. Ipak, tim je zanimljivija činjenica da je voditelj u ovu igru ušao praktički potpuno nepripremljen puštajući gosta da govori o svemu i svačemu, da urlajući optužuje bez dokaza, da maše policijskim zapisnicima u posjedu kojih kao običan građanin uopće ne bi smio biti, da upotrebaljava govor mržnje i upire prstom u konkretne ljude bez ikakvih reperkusija, pa čak ni voditeljske packe, da voditelja nazove monstrumom, da psuje i prostači u eteru javne televizije. Sve je to voditelj pomirljivo slušao, gotovo bez upadica, s blaziranim smiješkom na licu.
Dobacio je Mamić ovim svojim besadržajnim performansom čak i do Guardiana, postavši tako jedan od hrvatskih izvoznih proizvoda. Stanković vjerojatno trlja ruke što mu je emisija imala tako dobru gledanost da ju se čak i na “Otoku” spominje, možda dobije i bonus na plaću, zadovoljan je samim sobom i uopće ne razmišlja o posljedicama koje ovakve emisije ostavljaju na ono malo ljudi koji se smatraju normalnima, kojima je muka od agresivnosti, bahatosti i demonstracije moći, o onima kojima je zlo od činjenice da se u jednoj igri vrte milijuni dok ljudi mjesecima ne primaju plaću, o sportašima kojima je dosta da na njihovom znoju zarađuju kojekakvi, o djeci koja to gledaju u svojim formativnim godinama i, naposljetku, o medijskoj kulturi koja je već predugo ispod svake razine, a o kojoj bi HRT kao javni servis trebao najviše brinuti.
Skandalozno je i to što je Mamićev ispad bio i jedna od prvih vijesti u sinoćnjem Dnevniku, doduše cenzuriran bipom, no ipak prisutan kao vijest, vjerojatno i u službi najave reprize “Nu2” koju je novi glavni urednik ponovno uveo u program. Tako smo jučer na javnoj televiziji čak triput imali priliku vidjeti nešto što se u svakom slučaju trebalo izbjeći, ukoliko vam je mila još ona pokoja preostala zdrava siva stanica nakon života u ovoj zemlji kojom već dva desetljeća haraju agresivni i bahati neotesanci.
Završetak sinoćnjeg Dnevnika HTV-a ipak je donekle neutralizirao mentalnu štetu koju je kod mnogog gledatelja izazvala Nedjeljom u 2. Urednik dnevnika Zoran Šprajc, vjerojatno iziritiran prijavom koju je protiv njega i njegovih kolega Majića i Zovka netko anoniman uputio DORH-u, lupio je jučer šamarčinu programskom vijeću HRT-a koje se drznulo zadirati u uređivačku politiku i dovoditi u pitanje autentičnost podataka podastrtih javnosti u prilogu emitiranom na dan pada Vukovara. Šprajcov cinični ton kojim je održao bukvicu paranoičnim vrlim vijećnicima, tobože uplašenima zbog tendencioznosti kojima je ovaj prilog obilovao, a koji navodno nisu u nacionalnom interesu, teško je prepričati, pa stoga pogledajte i sami procijenite označava li ovaj istup urednika Dnevnika početak neke nove ere u informativnom programu javnog servisa, one u kojima je istina jedini cilj kojemu novinarstvo treba težiti.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=mpI86DpJUaY[/youtube]
Kako god bilo, svakim novim danom gledanja televizije sve je jači dojam da živimo u “Wire live from Croatia”.
Prijašnje peglanje ekrana: Kratki rezovi
Možda će vas zanimati: Je’l ti to dres?
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
