Na rubu pameti

O bićima, stvarima i pojavama koje nisu, a jesu i jesu, a nisu pokušava nešto reći ovaj blok riječi.

Željka Novosel (Foto: Noel)

Put do pakla posut je dobrim namjerama, stara je narodna s djelovanjem samoispunjavajućeg proročanstva katkad, kad se prevše vrti po glavi. Puno dobrih namjera iskazanih u reklamama služe uglavnom samo jednom – ostvariti cilj onoga tko ju financira, odnosno izmišlja prema željama financijera. Tajni svijet odnosa reklamnih naručitelja i isporučitelja posut je sasvim sigurno svime, od ironije do čeličnih seksualnih igračaka – sve za sreću, profit, raj na zemlji.  EPP i PP oznake predstavljaju povijesni kontekst jingla najave i odjave, te brnjice na reklamama koja bi trebala štiti da kojim slučajem ne pomislimo da su se počeli snimati novi Smogovci u staroj glumačkoj postavi. Barijere između direktnog i indirektnog reklamiranja sve su kompliciranije i idu do nezamislivih granica na kojima su zakon i red spremni preuzeti znanstvenici, ili možda nisu? Univerzalnog znanja pa ni škole o propagandi zapravo nema, ali osnovno znanje o komunikaciji prodaje i medijima postaje stvar opće kulture inače svijet sve više podsjeća na rodeo vremena i prostora gdje je svatko ili usamljeni jahač apokalipse ili jedinka u stroju neke konjice.

Krešimir Mišak izgleda odlično, stari pet ili čak deset puta sporije od nekih drugih lica s televizije. Sigurno su na njega ljubomorni, a kako je izgled imperativ broj jedan (dokazali  pubertetlije u nedavnoj opsežnoj anketi – a oni znaju sve, i tome se uopće ne isplati kritički suprotstavljati) nije čudo da privlači pozornost. Osim znanstvenika koji mogu i iz razloga što nisu interesantni Mišaku za emisiju biti ljubomorni, logično bi bilo da je zgodni voditelj upao u oko i jednoj od najstarijih ogranizacija s pravom javnosti na svijetu – Crkvi i to najvjerojatnije zbog emisije o Djeci Sunca, jer opasno se igrati s religijama, čak i na rubu znanosti. S Kaptola se toliko ljutnje širi posljednjih mjeseci da nimalo ne čudi što praznovjernima među kojima je i ogroman broj vjernika broj 13 od početka ove 2013. u najmanju ruku, nekako negativno zrači. Kao bedem moralnih vrijednosti Crkva ne može biti kriva za opći raspad morala u društvu, no svatko nosi svoj križ krivnje.

S obzirom da se “Društvo za promociju znanosti i kritičkog mišljenja” obrušilo na paraznanstvenu štetnost Mišakovih emisija, neobično je kako na vrćenje viska, bacanje graha i razna pomagala za skidanje uroka za sada još nemaju prigovora. Da li je moguće da je medijski prostor bolje zaštićen, od bezočnog iskorištavanja gledateljske ovisnosti i muke, u Srbiji nego u naprednoj, uskoro EU članici Hrvatskoj? Pitanje je koliko bi ljudi posezali za gatanjem putem telefona da im se takva usluga ne servira stalno i upravo u vrijeme kada su najranjiviji, kada ne mogu zaspati od brige.

Napadati emisiju koja se samim svojim nazivom smješta izvan službene znanosti, a koja je u svojoj dugogodišnjoj praksi pokazala ništa drugo do niz intervjua s ljudima koji naprežu svoju kreativnu snagu kako bi objasnili drugima spoznaje do kojih su došli vlastitim iskustvom iz pozicije znanstvenika implicira neke skrivene motive koji stoje iza optužbe. U svom otvorenom pismu društvo po točkama optužuje voditelja emisije za širenje neistina; samo izvlačenje iz konteksta i konstrukcija tvrdnji koje nikada nisu bile izrečene u tim emisijama su neistine.

S prosječnim kvocijentom inteligencije u dobi kada je uopće moguće s interesom pratiti emisiju (jer forma dugih intervjua s nizom kompliciranih izraza nije omiljena zabava klincima) može se zaključiti da Krešimir Mišak strastveno radi svoj posao i na malu Hrvatsku televiziju dovodi ljude koji ako ništa drugo imaju stav.

Prozivati krivično Mišaka za “nekritčnu obradu tzv. alternativnih tema” (oni koji su podigli prst optužbe još se očito ne mogu odlučiti jesu li teme alernativne ili se samo tako zovu) uz paralelno postojanje Astro Showa i EzoTV je u najmanju ruku licemjerno. Dalje>>

Zadnje od Kolumna

Idi na Vrh
X