Nakon dvije pandemijske godine kad su glazbeni nastupi bili rijetka pojava, ove godine ponovno izdvajamo listu najboljih koncerta u Hrvatskoj. Naša redakcija izdvojila je dvadeset izvanrednih gigova koje niste smjeli propustiti, a na ovoj listi poredani su kronološki, kao kratko putovanje kroz proteklu koncertnu godinu od proljetnog povratka na ‘staro normalno’, pa sve do prosinca.
Damir Avdić u Močvari, 6. svibnja
Koncerti Damira Avdića gotovo su kao okupljanja nekakvog kulta ili sekte čiji su sljedbenici došli kako bi im otvorio oči i otkrio sve ono čega su možda i sami svjesni, ali o čemu pokušavaju ne razmišljati. Tako je bilo i u svibnju u Močvari, gdje je raspoloženje u publici, istini za volju, bilo skoro pa obrnuto proporcionalno turobnoj tematici pjesama ‘najgnjevnijeg pjesnika Balkana’.
Bad Daughter u Pogonu Jedinstvo, 7. svibnja
Dugo ne vidjesmo da nam se pred očima i ušima kristalizira potpuno novi i zaokruženi glazbeni projekt s prvim nastupom. Dunja Ercegović upravo je to uspjela dan nakon Damira Avdića u Pogonu Jedinstvo. Bad Daughter je ‘rođena’ uživo pred očima i ušima u najmanju ruku iznenađenog, a potom i oduševljenog auditorija.
Dead Can Dance u Lisinskom, 11. svibnja
Dvije duge pandemijske godine Zagreb je čekao na ovaj koncert i konačno ga je dočekao.. Bila je to potpuna posvećenost glazbi, nešto poput odavanja počasti tom ‘čudu zvuka’ kojim je homo sapiens opsjednut vjerojatno otkad postoji. Skoro kao oživljavanje nekog drevnog obreda, iako osim glazbe nije bilo ničeg drugog što bi skretalo pozornost s nje. Dead Can Dance nosi tu epiku u sebi. Ona je njen nerazdvojni faktor.
Damirov Django Group u Lisinskom, 18. svibnja
Sisački gitaristički virtuoz Damir Kukuruzović bio je možda i najistaknutiji domaći majstor gypsy jazz stila, no bio je i čovjek velika srca i zarazno vedrog raspoloženja, što je ostavilo jednak trag na sve one koji su ga znali, kao što je i njegovo sviračko umijeće očaravalo njegovu publiku. I jedni i drugi doživjeli su velik šok kada je na kraju 2020. Damir podlegao posljedicama koronavirusa i ostavio rupu na glazbenoj sceni napustivši ovozemaljsko postojanje. Koncert koji mu je u čast u Lisinskom održao njegov sastav u društvu brojnih gostiju bio je jedan od najboljih ovoga proljeća.
IDLES na INmusic Festivalu, 21. lipnja
Nakon dvije godine čekanja zbog pandemije, INmusic festival je ponovno otvorio svoja vrata i priredio odličan start u kojem je dominirao nastup britanskih IDLES. Za vrijeme njihovog koncerta INmusic nije bio samo puka zabava za mase, već je odaslana poruka narativa prizivanja svijesti o suživotu upravo u vrijeme ratnih previranja na Starom kontinentu. Kompletni IDLES odašilju tu poruku gradnje novih vrijednost u kojem ni na osobnom planu svaki od njih ne želi nikoga, kao mi volimo reći, zajebati.
Nick Cave & The Bad Seeds na INmusic Festivalu, 22. lipnja
Drugu večer 15. INmusic festivala bilo je mjesta za samo jednog junaka, redovitog gosta festivala Nicka Cavea koji je još jednom pohodio Jarun sa svojim Bad Seedsima. Ritual se ponavlja svakih nekoliko godina, a posljednji put smo ga vidjeli 2018. kad je promovirao bolni album “Skeleton Tree”. Ovaj put stvari su bile drugačije. Aktualni album “Carnage” potpisan je kao suradnja s Warrenom Ellisom, a ne Bad Seedsima i kao takav nije iznjedrio previše materijala za punjenje setliste na novoj turneji, ali ipak je unio određene novitete na koncert, prije svega gospel pjevače koji su svojim glasovima dodatno obojali neke od pjesama.
The Comet Is Coming na INmusic Festivalu, 24. lipnja
Finalnu večer INmusic Festivala obilježio je nastup benda The Comet Is Coming. Nema na svijetu modernijeg zvuka, boljeg spoja jazza i elektroničke glazbe za razvaljivanje klubova; ovo je glazba koja bi više odgovarala zatvaranju festivala u sitnim satima u šatoru nego popodnevnom lješkarenju, a kad je koncert završio osjećali smokako bi bilo sasvim prihvatljivo da nas je doista i satrao neki nadolazeći komet.
Let 3 u Koprivnici, 27. lipnja
U današnjim uštogljenim politički korektnim vremenima čovjeku možda više nego ikad treba da sa stotinjak ostalih ljudi u sauni kluba može iz petnih žila urlati: ‘kurcem u čelo’ dok po sebi i ostalim uzvanicima prolijeva gemišt.
Hvala bogu na Letu 3 jer oni se ne zajebavaju, osim što se stalno i jedino zajebavaju.
Simple Minds na Šalati, 30. lipnja
Pravi rock bend starog kova. Ne treba mistificirati značenje tih riječi ‘starog kova’. Ni to ništa drugo već bend koji zna da je bivstvo na pozornici težak posao, ali posao koji se radi s guštom i srcem, jer jedino se tako mogu stvoriti okolnosti spektakla. Jedino se na taj način može potaknuti publika. Jedino se na taj način događa prava izmjena energije, kad ljudi osjete da je bend tu zbog njih. Pravi izvođači nikad na pozornici ne ispoljavaju svoje komplekse i nezadovoljstvo što određene večeri nastupaju u nekoj provinciji. Oni znaju da je svijet uglavnom jedna velika provincija i da oni koji su došli na njihov koncert u neku ruku očekuju bar te večeri spas i odlazak iz te provincije kroz glazbu. Takvi znaju proizvesti zadovoljštinu i osjećaj važnosti svakome tko je došao. Simple Minds je takav bend. Jim Kerr je takav frontmen.
Kiss u Areni Zagreb, 9. srpnja
Zagreb se po prvi put uživo susreo s grupom Kiss u vremenu rata u europskom susjedstvu, prijetnji nuklearnom eskalacijom, pandemije koja još uvijek nije okončana, galopirajuće inflacije, prijeteće recesije i manjka energenata za predstojeću jesen i zimu, dakle u trenutku kotrljajuće distopije. Situacija slična kao i u ‘ludim sedamdesetima’. A Kiss su i dalje Kiss – sinonim za najotkačeniji rock cirkus. „Dizalica“ raspoloženja. Imaginacija da se refrenom i dalje može promijeniti svijet, ili bar jedna večer, nakon koje se ide kući bez bremena razmišljanja o tome što donosi sutra. Slatka pilula.
Tame Impala u Puli, 17. kolovoza
Australska grupa Tame Impala je u kolovozu koncertom u Areni u Puli potvrdila status jedne od najzanimljivijih glazbenih atrakcija današnjice. Bio je to savršeno usklađeni audio vizualni show, onakav kakav je hrvatska publika primjerica vidjela u Domu sportova na posljednjem gigu The Chemical Brothersa. Dakle, nema protraćene sekunde u kojoj zvuk i slika nisu bili usklađeni.
Darko Rundek u Šibeniku, 19. kolovoza
Koncert Darka Rundeka i Ekipe na Tvrđavi sv. Mihovila je bio klasično rundekovski čudnovat, s određenim odiumom prema hitovima, i ljubavlju prema aktualnoj stvaralačkoj fazi. U ovom dobu naglih i nepredviđenih odlazaka, posebnu vrijednost ima Rundekovo dugo trajanje na glazbenoj sceni u ulozi relevantnog kantautora, koje je uz to blagoslovljeno igranjem po vlastitim uvjetima. Naprosto, nitko nikad više neće biti kao on.
Seine na Krku (Foto: Marina Uzelac)Najveća snaga Seinea krije se u njihovoj eklektičnosti, odnosno nepredvidivosti – svaki dosadašnji album bio je bitno drugačiji, mjestimice i nespojiv s prethodnicima, ali sve to jako dobro funkcionira u jednoj set-listi, bilo da je u pitanju elektronika s ljudskim licem, točnije ona u kojoj sampleri i ritam-mašine prestaju biti strojevi i postaju instrumenti, do kostiju ogoljeni freak-folk ili indie-pop “Ljubav” koji od glazbeno sličnih ‘ljubića’ na sigurnoj distanci drži stih ‘upijam te ili bi barem htio da se širi krv’.
Moglo bi se to nazvati presjekom karijere s dodanom dozom nostalgije u odnosu na recentni repertoar, ali to je bilo i za očekivati za ovakvu masovku i, štoviše, bilo je i više nego dobrodošlo. Natukli su Pips, Chips & Videoclips nekoliko naramaka hitova kroz svoju karijeru i nijedna ih dvosatna fešta ne može obgrliti sve, ali setlista na Šalati činila se najbližom onome najboljem što imaju ponuditi u takvom vremenskom okviru.
Reel Problems u Močvari, 20. rujna
Ako bi parafrazirali onaj poznati opis za brojne sastave iz New Orleansa koji glasi: „bend za svadbe i pogrebe“, onda bi Reel Problems mogli nazvati „bend za zezancije i provode“. Upravo takvo ozračje je tražila ekipa „Svijeta jazza“ koja je na njihovom koncertu snimila svoju stotu epizodu, i upravo je to i dobila – bend koji svojim nastupima sebe ukine i ponovno izmisli.
Xavier Rudd u Tvornici, 18. listopada
Pjesma “Spirit Bird” duhovni je zov koji je ujedno i poziv izvornim australskim plemenima na borbu za svoju kulturu, zemlju i prava protiv gramzive prevarantske mašinerije vlade koja bez srca grabi što joj ne pripada, i to od slabijih koji su joj stoljećima prethodili na surovoj zemlji s druge polutke. Moćni napjev (“Emana, yo, yo, yo, yo!”) orio se za vrijeme pjesme, a zatim smo ga umjesto seljačkih “we want more” i “ne idemo doma” pretvorili i u gromoglasan i dirljiv poziv na bis koji ćemo zauvijek zadržati na posebnom mjestu u sjećanju.
Šumski u Močvari, 21. listopada
Šumski spadaju među rijetke bendove s tolikim stažem (osnovani su još 1991. godine) koji se na svojim nastupima ne oslanjaju na stare i odavno provjerene skladbe, već su im na promociji u Močvari u prvom planu bili aktualni album te prethodnik „Ostrvo ledenog kita“. Ta su izdanja apsolutni kreativni vrhunci grupe i prilično zadovoljavajući odgovor na pitanje ‘što bi bilo da se Rundek i Sacher nakon „Trećeg svijeta“ nisu razišli?’. Unatoč sličnostima ne samo s Haustorom, nego i kasnijim Sacherovim bendovima poput Vještica, Šumski nikako ne mogu biti optuženi za pretjerano oslanjanje na uzore, kamoli kopiranje – njihov izričaj taj je ogranak zagrebačke rock povijesti podigao na sljedeću razinu dodavši mu brojne, ponekad naizgled i nespojive utjecaje.
U 40 i kusur godina na sceni Sting je bez ikakve sumnje zakucao 10-15 pjesama koje već dugo nisu samo njegove, nego predstavljaju bezvremenske evergreene koji nas prate čitavog života, bilo kao nekad u obliku spotova s MTV-ja ili s neke od bezbrojnih radio-stanica. Većinu tih pjesama čuli smo i u Areni kada je tijekom sat i 40 minuta prošao greatest hits repertoarom od The Police naovamo, uz kratki presjek posljednjeg albuma “The Bridge”.
Kayhan Kahlor u Kerempuhu, 9. studenog
Kad kažeš ili da na jazz festival dovodiš Kayhana Kalhora, ima nekih desetak ljudi u Zagrebu će vrisnuti od sreće i nevjerice – kakvu legendu ovi dovode! Svi ostali će slegnuti ramenima, a rijetki uopće provjeriti o kome je riječ. A riječ je o vjerojatno najvećem živućem majstoru tradicionalne perzijske glazbe, sviraču kamancheha, instrumenta nalik guslama na tikvi i njegovom kolegi Erdalu Erzincanu, virtuozu na bağlami. K tome da ova dva brkata gospodina uopće ne sviraju jazz, sviraju puno više džezerski od nekih velikih jazz imena s kojima ćete se susretati.
Mary May u Vintage Industrialu, 1. prosinca
Naizgled toliko netipični da ih se ne može smjestiti u nikakvu ladicu, a ustvari samo su bend koji ide tamo kud ih glazba i misli vode. Potpuno nemoćni da se tome odupru. Da kalkuliraju. Da se pokušaju svidjeti izvan okvira onog što jesu. I što je najvažnije, da upravo takvim pristupom šire magnetičnu auru oko sebe i nepogrešiv osjećaj pristupanja glazbi kao prirodnoj i nesputanoj potrebi izražavanja. Mary May i bend koji je prati upravo su takva izvanserijska umjetnička trupa.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
