Preslušali smo što smo više mogli, recenzirali koliko god smo stigli, a na popis najboljih stavili one koje smo upamtili po dobru. Kritičarski trojac portala Ravno do dna Thompson-Podrug-Sporiš, koji se međusobno ne može suglasiti niti oko najboljeg albuma Dua Pegla, patentiranim je sistemom bodovanja iznjedrio jedinstvenu top-ljestvicu najboljih stranih izdanja godine.
14. Frank Turner „England Keep My Bones“ (21 bodova)
Kad se pojavio na pozornici ovogodišnjeg Terranea kao da se pred nama stvorio Springsteen iz mladih dana. Samo što ovaj lik dolazi s britanskog otoka koji po njegovim riječima njegove kosti drži na okupu. Poslušajte „England Keep My Bones“ i nakon preslušavanja popipajte i provjerite kako vam stoje kosti u tijelu, nešto ste garant iščašili.
13. Elbow „Build a Rocket Boys!“ (22 bodova)
Guy Garvey je zagušljivu, magičnu i poluakustičnu atmosferu albuma fetišistički gradio oko potmulog zvuka basa. Rezultat: vrhunski neizravni nastavak slavne manchesterske scene.
12. Wilco „The Whole Love“ (23 bodova)
Oni su stalno u uzlaznoj putanji, evoluiraju, mijenjaju se, a naizgled ostaju isti. Tu fatamorganu pružaju i na „The Whole Love“ i taman kad nakon nekoliko mjeseci pomislite da su vam pružili svu ljubav doći će u Zagreb. A tek onda ćete se uvjeriti što znači ta riječ. Mi ih nestrpljivo iščekujemo. A vi?
11. Radiohead „The King Of Limbs“ (24 bodova)
Majstori su za stvoriti konfuziju. Taman načuljite uši u potrazi za onim što vas je još uvijek držalo s „In Rainbows“, a oni vas iznenade s „Kraljem udova“ tako da ostanete visjeti ni na nebu ni na zemlji. No kad se skulirate shvatite da je ovo u stvari plesni album. Tko ne vjeruje neka pogleda Thoma Yorkea u snimkama iz podruma. Hvala Thome još jednom si nam otvorio oči (i uši). Dalje>>