Preslušali smo što smo više mogli, recenzirali koliko god smo stigli, a na popis najboljih stavili one koje smo upamtili po dobru. Kritičarski trojac portala Ravno do dna Thompson-Podrug-Sporiš, koji se međusobno ne može suglasiti niti oko najboljeg albuma Dua Pegla, patentiranim je sistemom bodovanja iznjedrio jedinstvenu top-ljestvicu najboljih stranih izdanja godine.
5. Tom Waits „Bad As Me“ (32 boda)
Biti skoro tri desetljeća na sceni te snimati i dalje vrhunske albume mogu samo najveći, a Tom Waits to zasigurno jest. Svi važni sastojci su tu – barska atmosfera, snažna lirika i prepoznatljivi vokal. Uz to smo počašćeni i izuzetno pitkim melodijama, što kod starog majstora nije uvijek bio slučaj.
4. TV On The Radio „Nine Types of Light“ (33 boda)
Devet dana nakon objavljivanja albuma koji u svom naslovu ima broj devet umro je basist Gerard Smith. Nije da nas zanima okultno, ali neke stvari su previše znakovite. No i bez tog spooky feelinga, ovaj bend nam ostaje u sjećanju kao jedan od najboljih s ovogodišnjeg In Music Festivala, a ako ćemo o utjecajnim crnim rockerima, TV On The Radio su vizionari zvuka kao što je to davno prije njih bio Chuck Berry. „Nine Type Of Lights“ je samo jedan u nizu dokaza toj tvrdnji.
3. Fleet Foxes „Helplessness Blues“ (35 bodova)
Fanovi se još uvijek kolju oko toga je li „Helplessness Blues“ ravan slavnom debiju. Slušaju ga nemilice ne bi li pronašli ono što su prvi put osjetili s „Your Protector“. Mi im savjetujemo da nastave s istraživanjem, dokle god im ne može dosaditi, dotle je sigurno da najveće ime neo-folk scene nije promašilo poantu. Mi smo uglavnom bespomoćno pali u blues koliko je album dobar.
2. The Black Keys „El Camino“ (39 bodova)
Rock And Roll je po definiciji nešto što trese, lupa i udara. A The Black Keys tresu, lupaju i udaraju. I da kojim slučajem kolegi Marku Podrugu u posljednjem mjesecu u godini nije izmakao iz vidokruga pitanje je kakav bi bio konačni ishod, ako ništa drugo, bar bi The Black Keys za manju bod razliku puhali Davidu Grohlu za vrat, bar u ovom našem Ravno do dna svijetu. No po definiciji biti drugi znači puhati prvome za vrat.
1. Foo Fighters „Wasting Light“ (50 bodova)
Za razliku od Gibonnija i Olivera koji, čim zakorače u studio, dobiju nekoliko Porina na đemdo, Dave Grohl, član dvije najveće rock grupe u posljednja dva desetljeća, sasvim zasluženo zasjedne na globalno rock prijestolje svake godine u kojoj Foo Fightersi objave album. „Wasting Light“ sniman je na analognoj traci i predstavlja nešto najintimnije što je ikada izašlo iz Grohlove glave i prstiju. Ovo je, nadalje, i najžešći album Fightersa, grupe koja je, mimo svih početnih očekivanja, višestruko nadmašila komercijalni domet Nirvane. Da se na albumu nalazi samo epska „I Should Have Known“, ovo bi i dalje bilo top izdanje godine. Kad se tom Grohlovom osobnom obračunu s demonima prošlosti pridodaju i „Arlandria“ i „Walk“, dobijete CD koji svaku večer pokrivate dekicom da ga prašina slučajno ne bi oštetila.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=6Zr1dVYNJic[/youtube]
Najbolji domaći albumi 2011. godine
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
