Malo je tko očekivao od Stankovića da će u emisiju koja pada nekoliko dana prije 20. obljetnice pada Vukovara i nekoliko tjedana prije parlamentarnih izbora pozvati pisca i pritom još i srpskog.
A Stanković to često čini; zagnjavi serijom dosadnih gostiju, mahom političara ili politikanata koji udave raju floskulama i/ili samopromocijom, a onda, kada to najmanje očekujemo, pozove u goste suvislog, pametnog, urbanog gosta, u konkretnom slučaju i pacifistu i bivšeg pankera, autora nekih od najboljih suvremenih romana napisanih na jezicima južnoslavenskog jezičnog kontinuuma, čovjeka jednako elokventnog u usmenom i pismenom izrazu, Vladimira Arsenijevića. Nemalo sam se iznenadila ugledavši ga u studiju, tim više što tinejdžerski obožavam opus ovoga autora, još tamo od njegovog debitantskog, antiratnog romana U potpalublju čija je radnja smještena upravo u taj ratni balkanski milje od prije dvadeset godina, kada je poluotok gorio i bio mjesto koje je svatko lišen krvožednosti i nagona prema linču poželio izbjeći. Ovaj Arsenijevićev prvijenac doživio je nevjerovatan uspjeh, učinivši autora najmlađim laureatom u povijesti NIN-ove nagrade, bio preveden na dvadeset jezika, a prošloga je mjeseca doživio i svoje reizdanje u Srbiji, podsjetivši tako na činjenicu da su u ono uzavrelo doba, kada su se pri promišljanju Drugosti generalizacije na svim stranama činile jedinim tipom diskursa, postojali tihi, jedva čujni krikovi u literaturi koji su nam pružili uvid u jednu personaliziranu priču nasuprot generalnog kaosa u kojemu se individualno od kolektivnog teško razdvajalo, ako uopće. A Arsenijevićev glas bio je prvi s one strane Dunava koji je rekao da je Vukovar bio krajnji domet nakaznog projekta koji je zarazio mnoge među nama i doveo nas ovdje gdje se nalazimo i danas.
Otkrio je Arsenijević u ovoj emisiji neke jako zanimljive činjenice, poput recimo one da je unatoč uspjehu svoga prvijenca te daleke ’95. radio kao turistički vodič po Grčkim otocima koje je u to doba, unatoč ratu, rado posjećivala srpska intelektualna elita, kako je vodio i Momu Kapora, veliku književnu zvijezdu bivše Jugoslavije, posebno omiljenu u Hrvatskoj sve dok nije postao promotor rata, krvi i smrti, ostrašćeni zagovornik srpskog nacionalizma. Pa iako mu je i prije bilo bjelodano da je Kapor ratni huškač, tek je u privatnoj interakciji s njim Arsenijević shvatio da se zapravo ne radi o klasičnom nacionalistu, već o ozbiljnom sociopatu koji u razrušenom Vukovaru vidi tek simbolične ruševine provincijskog baroka, potpuno neosjetljiv na ljudske sudbine onih koji su ovaj grad nastanjivali, a koje su zapravo donedavno pripadali i njegovom kuturnom prostoru i nekritički ljubili njegov lik i djelo. Osvrnuo se Arsenijević i na poražavajuću činjenicu da su mnogi stanovnici tada već bivše Jugoslavije s jednako tako neobičnom hladnoćom kakvom je Kapor govorio o razvalinama jednoga starog grada, onakvom ravnodušnošću kakvom se promatra ratni izvještaj iz neke daleke zemlje, promatrali pokolje u Vukovaru, Sarajevu i Srebrenici, kao da im je iz svijesti amputirana činjenica da se to događa baš ovdje, u radijusu od nekoliko stotina kilometara, na tlu zemlje koju su do jučer zvali vlastitom, mahom neosjetljivi na tužne ljudske sudbine za koje su navikli da događaju negdje daleko, zahvalni što se takve stvari ne događaju njima.
Moguće je, doduše, da je to naprosto reakcija šokiranih ljudi kojima se pojedinačne sudbine čine beznačajnima u tako odsudnom trenutku kao što je ratni kaos u kojemu su prebrojavanja krvnih zrnaca svakodnevna pojava, što bi jednako mogla biti i tema ozbiljnih socioloških istraživanja kao i antiratne literature kojoj pripada U potpalublju, roman koji opisuje majušnu sudbinu čovjeka koji, dok izbjegava ratne pozivare jer samo što nije postao otac, u nevjerici promatra upravo tu hipnotiziranu kolektivnu suzdržanost gomile prema inflaciji strahota. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
