Malo je tko očekivao od Stankovića da će u emisiju koja pada nekoliko dana prije 20. obljetnice pada Vukovara i nekoliko tjedana prije parlamentarnih izbora pozvati pisca i pritom još i srpskog.
Osvrnuo se ovaj autor još i na vlastito odrastanje obilježeno punk pokretom koji je do Jugoslavije došao taman u doba kada je njegova generacija bila spremna željno upijati jasne antiratne poruke koje su dolazile sa zapada i reproducirati ih na svoj način u svom miljeu, što je Arsenijević u Beogradu radio s punk bendom Urbana gerila, kojemu je s kraja sedamdesetih frontman bio Cane (Partibrejkers). Ustvrdio je, na primjeru vlastitih klinaca, koliko se u ono doba zapravo brže sazrijevalo nego danas, vjerojatno kao posljedica slabijoj izloženosti svega što je dolazilo s one strane željezne zavjese, iako je danas možda čak i više razloga za opće nezadovoljstvo i bunt koji izostaje kod mladih generacija više nego ikada izloženih informacijama koje bi im trebale pomoći da se formiraju lišeni naivnosti.
Dotakli su se Stanković i njegov gost i neurotičnih bilateralnih odnosa Hrvatske i Srbije, koji se u pravilnim ciklusima izmjenjuju prema dnevnim potrebama političkih elita, pri čemu je Arsenijević zaključio da su današnji političari neodgovorni i da su se ljudi na Balkanu zaželjeli nekakvog kontinuiteta normalnog življenja i stabilnosti, nazvao Demokratsku stranku ljigavo normalnom, osvrnuo se autoironično na vlastiti lokalpatriotizam i, općenito, doveo vlastitim stavovima Stankovića do toga da ga zezantski priupita da kakav je on to Srbin. Naravno, Arsenijević mu je na to kulerski odgovorio, parafrazirajući Srđa Popovića, da nije Srbin nego pisac i da nacionalni identitet smatra nametnutim.
Ipak, nimalo neočekivano, ni sve ovo što je ovaj kozmopilit izgovorio u emisiji nije spriječilo vojsku hejtera da napiše svoju, predvidljivo mrziteljsku, poruku temeljenu upravo na tom nacionalnom identitetu kojega Arsenijević ne osjeća vlastitim, kao da uopće nisu čuli nijednu jedinu izgovorenu riječ. S druge strane, utjehu i balans pružaju i suvisle, mahom pravopisno točno ispisane poruke ljudi koji su se zaželjeli već spomenutog kontinuiteta normalnosti i naučili da je slušanje preduvjet razumijevanju. Takvi gledatelji nisu zamjerili ni voditelju na gafu što je ustvrdio da je od pada Vukovara prošlo 17 godina, svjesni da vrijeme na Balkanu uglavnom stoji i da se ljude zbog lapsusa ne treba razapinjati.
Stanković, koji teško može sakriti kada gosta prezire, a kada u njemu naprosto uživa, tijekom čitave emisije bio je gotovo neprimjetan, nenametljiv, a mjestimično i duhovit, što mu se u posljednje vrijeme ne događa često, a što je uvijek u korelaciji s izborom gosta. Ovoga puta nije mogao bolje odabrati, čega je i sam bio svjestan. Zahvalna sam mu na tome što je pripustio glas razuma u terminu na kojega misleći gledatelji javne televizije nisu naviknuli.
Prijašnje ‘Peglanje ekrana’: ‘Traumatologija’ – nimalo traumatsko iskustvo
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
