U nedjelju je u sklopu serije Musicology Barcaffe Sessions u zagrebačkoj Tvornici nastupio The New Power Generation, slavni prateći sastav još slavnijega Princea.
Koncert je započeo sa četverolistom manje razvikanih pjesama iz Princeovog bogatog kataloga, sve redom svojedobnih b-strana singlova. Dvije, uvodna „Live 4 Love“ i „Call The Law“, su bile iz razdoblja za početka devedesetih s The New Power Generation, a druge dvije, „17 Days“ i „Girls & Boys“, iz prethodne faze u osamdesetima sa The Revolution. Publika, koja je generacijski mahom pripadala onoj koja se definitivno sjećala te faze devedesetih, ako ne i ove osamdesetih, taj je četverolist ispratila još uvijek prilično ukočeno, te se već pomalo pojavila bojazan da bend neće uspjeti ostvariti kontakt s njom.
Međutim, stvari se osjetno popravljaju već na idućoj, „7“, nakon koje je mladi pjevač Mackenzie – koji se bendu priključio nakon što su ih impresionirale snimke njegovih izvedbi na internetu – uzviknuo: „Sad imamo njihovu pozornost!“ Mackenzie je nakon toga imao priliku demonstrirati raspon svojih vokalnih sposobnosti na dvije balade, „Call My Name“ (jedna od rijetkih novijih pjesama iz dvijetisućitih koja je izvedena na koncertu), te „Nothing Compares 2 U“. U potonjoj mu se očekivano pridružila cijela dvorana. Nakon toga NPG dodaju gas sa ubrzanom izvedbom „Cream“, „Pop Life“ i jazz-rapom „Sexy M.F.“. Povratnik u redove NPG-a Tony M. je igrao ulogu drugog frontmena, a kada ne bi preuzimao glavnu riječ u rap dionicima hvatao bi se gitare i pratećeg vokala.
Klavijaturist Morris Hayes je ispričao priču kako mu Prince nije dozvolio izvoditi neke starije stvari kad se priključio bendu u devedesetima, uz tvrdnju da se ne funkcioniraju dobro uživo. No sad je on vođa benda i može birati repertoar po svojoj želji, pa je odabrao da izvedu jednu od tih stvari na koje je Prince stavio veto, „Lady Cab Driver“.
Nakon rokerski nabrijane „U Got The Look“ i epske „Gold“, koju je Prince svojedobno proglasio „novom Purple Rain“, stvari su stvarno vruće postale sa duom „When Dove Cry“ i „Controversy“. U tom trenutku više nije bilo dijela dvorane, uključujući i zadnje redove tribina, koji se nije gibao u ritmu muzike NPG-a. Mackenzie je više puta isticao kako on ne može popuniti Princeovo mjesto, međutim dečko se ne mora ničega stidjeti. S fenomenalnim vokalnim vještinama, prštećom energijom i neumornim plesom, i on je na bini sila prirode svoje vrste. On je kao svoju najdražu pjesmu Princea, pjesmu koja mu je promijenila život, predstavio spiritualnu „The Cross“.
Nakon „I Could Never Take the Place of Your Man“, koja je sadržavala ludi bas solo, koncert je do klimaksa doveden sa „Alphabet St.“, „Get Off“, „1999“ i „Let’s Go Crazy“. Uslijedio je bis tijekom kojeg su prvo dobrovoljni „sexy dancers“ iz publike pozvani da zaplešu na bini sa bendom, da bi nastup završio s neizostavnom, ali bez obzira koliko je puta čuli još uvijek moćnom – pogotovo u izvedbi uživo vrhunskog benda – „Purple Rain“.
The New Power Generation je predstavio kompletan raspon eklektičnog miksa od kojeg se sastojala Princeova glazba. Miks sačinjen od funka, rocka, hip-hopa, soula i malo gospela, u unikatnim aranžmanima koje nije lako reproducirati uživo. NPG nisu ni pokušali rekreirati svaku notu, no i u svojim dinamičnim live verzijama su ostali vjerni originalnim predlošcima. Dugotrajne ovacije iz publike nakon koncerta su rekle sve što treba o prosudbi njihovog nastupa.