Niko Potočnjak alias Jastreb i još aliasa. Lik koji govori ‘Šljas’, a gitarom radi slične zvukove. Experimentalac i individualac. Onkraj glazbe…
Dobro, Nikozije. Veliš obično ne daješ intervjue. Kako to i kome, čemu, zašto? Jer su novinari debili, jer mediji kurca ne vrijede više, ili ti se neće, ili nešto četvrto?
Niko Potočnjak: Jo! Pa zapravo sve pomalo od navedenog. Ne vidim neke koristi od toga. Jedino mi je ok, ako znam osobu i pitanja su na mjestu. Ostalo je sve pomalo retardirano. Uvijek ista pitanja te profesionalno neznanje i nezainteresiranost.
Kad uzmeš gitaru u ruke i odlučiš opalit moćan riff? U kojoj te dobi to vata? I kako kad okreneš iza vidiš razvoj tog čupavog mladića s gitarom…do toga na što danas zvučno ličiš? Znaš, onaj neki Potočnjak timeline…
Niko Potočnjak: Stalno imam gitaru u rukama zadnjih 20 godina. Ona mi je psihoterapeut, zabava i životni interes. Obično najbolje stvari napravim tokom dana. Nisam neki noćni tip što se kreativne strane tiče. Razvoj je vrlo jednostavan – u bend sam uzimao bolje muzičare od sebe i brutalno brzo napredovao. Jedino što se nije promijenilo nabolje je količina zdrave arogancije i satiranja budala ha,ha,ha. To ne treba upgrejdati. To je već na visokom levelu zadnjih 10 godina.
Sljedeći album Sevena radim s Blake Flemingom – još jedan od onih boljih od mene – prvi bubnjar Mars Volte i bubnjar Laddio Bolocko – jedan od boljih bendova IKAD. Jako se veselim toj suradnji i novom upgrejdanju.
Čuje se tog stonerskog rocka utjecaja u svakoj grupnoj glazbenoj inkarnaciji i Seven That Spells i Jastrebu. Međutim, ima tu još offside i solo projekata. Ajde ako možeš pobrojiti i obuhvatiti većinu onoga što radiš oko bavljenja glazbom…
Niko Potočnjak: Kad čujem samu riječ stoner rock poželim stisnuti onaj crveni gumb na atomskoj. Za mene je to pojam ultimativne NEKREATIVNOSTI, jeftine emulacije, vibre nekog dalekog kraja itd itd. Seveni i Jastreb su KRAUT. I malo psihodeličnog rocka. Arhaična glazba malo satrana modernim začinima. Osim gore navedenih bendova imam i svoj solo projekt i novi sevdah rock bend Otrovna Kristina – to će rokati u 2014. Sad se miksa. To bi bilo to. I previše zapravo…
Kojim kanalima ide tvoj interes za gitaru? Koje su ljudi zbog kojih sviraš kako sviraš? Protežu se ili bi naslutio utjecaje od spomenutog stoner rocka, preko krautovaca, avangarde, švapskih eksperimentatora, ali baza se čini kombinatorika slobodnih formi i moćnih riffova…
Niko Potočnjak: Uh – varira. neki su albumi full komponirani i bez improvizacije. Drugi su brutalno onaniranje i „free for all“ varijanta. Uglavnom sviram što mi se svira – bez filozofiranja. O mojim guruima gitare mi se sad ne da previše. Od Kawabate Makota sam naučio najviše jer je lik car i podijelio je svoje znanje kako samo veliki ljudi to znaju. Od drugih sam učio druge stvari – postavljanje prema promotorima, hendlanje financija, merch itd.
Usporedi mi s tvoje autorske pozicije Seven That Spells i Jastreba. Gdje su sličnosti zvukom, a gdje se razilaze?
Niko Potočnjak: Većini će to zvučati totalno isto. Nije da to mogu potpuno opovrgnuti ha, ha, ha… ali razlika je zapravo velika. I po formi i po sadržaju. Ali to je jedna opširna tema, a već me bole prsti od tipkanja…
Princip i stav je isto bitan. Svi tvoji bendovi su klasični alter indie model operiranja i DIY. Koje su prednosti i mane toga?
Niko Potočnjak: Prednosti su da radiš mjuzu koju želiš. Sve ostalo su mane. Zbog količine utrošenog vremena, emocija, međuljudskih odnosa, financija, itd.
Bio si mi spomenuo da trenutna situacija čak i financijski s pogleda domaće scene nosi sasvim zadovoljavajuće rezultate obzirom na ‘Rvacku tugu.
Niko Potočnjak: Za mene da. Jer se postavljam i znam koliko vrijedim. Ponosan sam na svoje bendove i ljude s kojima radim. Još uvijek imamo istu dječačku strast. Ali znam to i naplatiti. Isključivo radi nastavka bavljenja glazbom. Oprema, studio, novi albumi itd.
Alter i underground puritanci i fašisti često znaju biti mračnija sekta od njihovih populističkih estradnih kolega. Spominjao si kako je znalo biti raznih vrsta neslaganja i konfrontacija na osobnom primjeru i prilikom turneja i prilikom komuniciranja – kad ne bi razmišljao u smjeru kako se očekuje od jednog alter indie muzičara. Daj isprakticiraj svoje viđenje toga molim te…
Niko Potočnjak: Auh. :'(
Jesi slušao debi album Davida Yowa? Eksperimentala žešća. Orkestracije. ni traga The Jesus Lizard i Scracth Acid čovjeku. Pošteno, ali… često steknem dojam da je puno previše puta slobodnog drkanja i samo-asocijativnih formi u toj eksperimentali. Jerbo, jebo free jazz, glazbu trenutka, nadrkavanja i nadsviravanja vrhunskih. Daj ako sviraš za ljude kojima nije krajnji gol vidjet likove kako se vataju zvukom po klubu, daj mi nešto s čim se mogu iskomunicirati. Ili ipak ne…?
Niko Potočnjak: Sve ovisi u kakvom si raspoloženju. Ali baš sve.
Uskoro si na koncertnom touru po Juropi. Prvi put nakon objedinjenja s ovom Močvarom. Daj neka iskustva s prijašnjih sviranja, kako to izgleda taj touring? Je li maturalac ili?
Niko Potočnjak: Turanje se svodi na čekanje i utovar i istovar opreme. Putuješ satima i čekaš. Istovariš opremu čekaš na tonsku. Odradiš tonsku čekaš koncert. Odsviraš koncert čekaš na pakiranje opreme. Utovaruješ i čekaš na spavanje. RINSE AND FUCKING REPEAT svaki dan. Dobre strane – makneš se iz surove stvarnosti, upoznaješ svaki dan nove ljude, super zajebancija i naravno GLAZBA.
Oko koje godine droge počnu postajat vrijedne i pažnje i dobre. Kad si mlađahan onda si glup i trpaš sve u sebe jer se bitno razvalit. A ima li neki breaking point u kojem ih počneš kusat poput Bowiea da ti širi skladateljske i artističke horizonte?
Niko Potočnjak: Sigurno. Ja i dalje rokam po tome kad imam vremena. Droge su super. Inače je sve predosadno.
Što sutra? Po pitanju bendova, gitare i zvuka?
Niko Potočnjak: Novi albumi, stalno nabavljanje nove opreme, turanje i uživanje. Radit ću glazbu dok ne umrem. To mi je jedini cilj. Slava i novac u tom segmentu me ne zanimaju. Samo čim bolja ekspresija i muzikalnost.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
