‘Everything, Everywhere’ odnio čak sedam nagrada, ‘All Quiet’ slijedio s četiri.
Čini se da je 95. dodjela Oscara prošla u znaku opreza. Nakon što je lanjska ceremonija ostala u sjeni zloglasnog šamara, Akademiji je bilo bitno da se ne ponovi ništa slično zbog čega bi Oscari došli na glas kao tvornica skandala više nego slavlje filmske industrije. Čak je i voditelj Jimmy Kimmel u uvodnom govoru bio prilično nježan, premda se spomenuo i lanjskog debakla, kao i onog iz 2017. kad je zabunom pročitan pogrešni pobjednik u glavnoj kategoriji večeri.
Ove godine dakle nije bilo mjesta za greške; igralo se na sigurno, pa nije bilo ni velikih uzbuđenja, ali ni velikih iznenađenja. U stvari, najveći dio nagrada završio je u rukama dvaju naslova koji su prednjačili po broju nominacija. “Everything Everywhere All At Once”, koji je i prije same dodjele postao najnagrađivanjijim filmom u povijesti, postigao je ono što se na engleskom naziva sweep, odnijevši čak sedam nagrada, uključujući one glavne za najbolji film i najbolju režiju, ali pridodavši im još i hat-trick u glumačkim kategorijama, čime je postao tek trećim filmom u povijesti (nakon “A Streetcar Named Desire” iz 1951. i “Network” iz 1976.) kojemu je to uspjelo.
Odmah nakon najpredvidljivije kategorije večeri kojom je ceremonija otvorena, one najboljeg animiranog filma u kojem nitko osim Guillerma Del Tora i njegovog “Pinocchija” nije imao ikakve šanse, uslijedile su prve dvije pobjede za film Daniela Kwana i Daniela Scheinerta, one u kategorijama sporednih glumaca u kojima su slavili prvo povratnik Ke Huy Quan, bivša dječja zvijezda iz hitova osamdesetih kao što su “The Goonies” te “Indiana Jones and the Temple of Doom”, a zatim i veteranka Jamie Lee Curtis. Tijekom večeri film će odnijeti pobjedu i u kategorijama montaže, izvornog scenarija, a pobjeda Michelle Yeoh nad Cate Blanchett u srazu za najbolju glumicu vjerojatno će se naći na mnogim budućim popisima oskarovskih nepravdi. Kako bilo, Yeoh je ispisala povijest kao prva Azijatkinja nagrađena u toj kategoriji.
Akademija srećom nije napravila pogrešan izbor u obje kategorije glavnih uloga. Iako je Austin Butler za svoju ulogu Elvisa Presleyja zadnjih dana na određenim kladionicama imao jednake ili veće šanse nego Brendan Fraser, Oscar je na koncu ipak pripao potonjoj i boljoj izvedbi povratnika Frasera iz filma “The Whale”. Budući da je taj film slavio i u kategoriji najbolje šminke, riječ je o jednom od samo triju naslova koji su odnijeli više od jedne nagrade. A gotovo sve što nije pripalo filmu dvojice Daniela, odnijela je njemačka ratna drama Edwarda Bergera “All Quiet on the Western Front”, što je uključivalo pobjede u kategorijama filmske glazbe, fotografije, scenografije i stranog filma.
Valja pohvaliti live izvedbe glazbenih brojeva nominiranih za najbolju izvornu pjesmu. Trudna Rihanna otpjevala je bolju verziju “Lift Me Up” iz “Black Panther: Wakanda Forever” (koji je odnio Oscar za najbolju kostimografiju) od one koju smo čuli u filmu, ali najbolju točku večeri imala je Lady Gaga čiji je nastup potvrđen u zadnji čas, te je izvela ogoljenu verziju “Hold My Hand” iz “Top Gun: Maverick” (slavio u kategoriji najboljeg zvuka) nenašminkana i odjevena u običan crni T-shirt, traperice i tenisice. No ni jedna od diva nije uspjela pobijediti zarazni “Naatu Naatu”, ples iz indijskog epa “RRR”, a njegovi autori svoj su pobjednički govor – otpjevali.
Od ostalih zanimljivosti moramo spomenuti da je Elizabeth Banks uručila Oscar za najbolje vizualne efekte ekipi “Avatara” uz prisutstvo zvijezde svog aktualnog hita “Cocaine Bear“, odnosno glumca u kostimu medvjeda koji je izveo još nekoliko štoseva tijekom večeri. Najbolja fora je ipak bila ona kad mu je redateljica rekla da ako se želi drogirati, mora pričekati afterparty kao i svi ostali. Također valja spomenuti i da je pobjedu u kategoriji najboljeg scenarija prema predlošku odnijela Sarah Polley za “Women Talking” čime je Akademija donekle pokušala umiriti one koji su je kritizirali zbog činjenice da ove godine ni jedna žena nije nominirana u kategoriji najbolje režije.
Budući da je gotovo polovica nagrada završila u rukama jednog od dvaju najnagrađivanijih naslova, to je značilo da su mnogi drugi kući otišli praznih ruku. Najvećim gubitnikom postao je tako vjerojatno najbolji film godine, “The Banshees of Inisherin” Martina McDonagha koji nije potvrdio ni jednu od devet nominacija, a ništa bolje nije prošao ni “Elvis” Baza Luhrmanna kojemu ni jedna od osam nominacija nije donijela nagradu. “The Fabelmans” Stevena Spielberga imao je sedam, a “Tár” Todda Fielda šest neuspješnih nominacija.
Da nije bilo zloglasnoga šamara, lanjska dodjela bi bila upamćena po tome što je “CODA” bio historijski loš izbor za Oscar u kategoriji najboljeg filma. Ove godine ne možemo reći isto. “Everything Everywhere All At Once” možda nije bio najbolji naslov u konkurenciji, ali bio je svakako vrijedan kanditat čija pobjeda sugerira sposobnost Akademije da nagradi filmove koji mogu biti atipični, otkačeni, komplicirani, neobični i ludi. Iz tog razloga obasipanje filma dvojice Daniela s toliko nagrada njegovu pobjedu čini još bitnijom i ljepšom i možemo se samo nadati da će ona nadahnuti i druge autore da budu toliko slobodni i uvrnuti u svom budućem stvaralaštvu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
