Oscar 2023: Finalna predviđanja i komentari

Filmski kritičari našeg portala iznose svoja predviđanja, komentare, zamjerke, želje i pozdrave vezane za ovogodišnju 95. dodjelu Oscara.

Everything Everywhere All At Once (foto: A24)

Najbolji film

“All Quiet on the Western Front”
Avatar: The Way of Water
The Banshees of Inisherin
Elvis
“Everything Everywhere All at Once”
“The Fabelmans”
Tár
Top Gun: Maverick
Triangle of Sadness
“Women Talking”

Luka Kesić: Iako je to bilo jasno i proteklih dodjela, ova godina najjasnije pokazuje kako je deset nominiranih filmova puno previše s obzirom da od ovogodišnjih ostvarenja za najbolji film su barem tri potpuno zalutala dok su dva tek korektni uradci.

Najveći favorit je “Everything Everywhere All at Once”, prošlogodišnja senzacija koja se pojavila niotkuda oduševivši gledatelje željne kvalitetne priče o multiverzumu pa premda nije najbolji film među nominiranima ne znači da ne bi bio zasluženi dobitnik, naprotiv. Riječ je o vrlo kreativnom ostvarenju maštovite režije, izrazito spretne egzekucije, tople ljudske priče i izvrsnog glumačkog ansambla koji je podjednako kvalitetan kako u akcijskim tako i u dramskim scenama.

Već dugo kao glavni protukandidat slovi “The Banshees of Inisherin” zbilja sjajni filma Martina McDonagha koji je istovremeno povijesno autentičan a opet bolno aktualan nošen od reda krasnim glumačkim ostvarenjima, britkim vrlo tipičnim McDonaghovim crnohumornim dijalozima zaliven solidnom količinom piva, dok odnedavno kao novo, dosad pritajeno potencijalno iznenađenje slovi friški laureat BAFTE “All Quiet on the Western Front”, brutalni antiratni film nastao po istoimenom romanu koji osim kvalitete iza sebe ima i dvije vrlo jake propagandne mašinerije – onu antiratnu kao i streaming mašineriju s obzirom da riječ o Netflixovom filmu.

Od ostalih, “Triangle of Sadness” je najbolji film prošle godine, vrhunska satira ingenioznog koncepta i vrlo šarolike internacionalne glumačke ekipe koja je pokupila sve moguće nagrade gdje god se pojavila (Cannes, europski Oscari), međutim nažalost ovdje nema nikakve šanse kao ni “Tár”, povratnički film Todda Fielda nakon dugih 16 godina koji će s dodjele otići doma praznih ruku, osim ako prevlada zdrav razum i Cate Blanchett pobijedi u kategoriji glavne glumice.

“Top Gun: Maverick” i “Avatar: The Way of Water” su odista impresivni u svojim tehničkim dostignućima ali ono što je i bitnije označuju povratak starim vrijednostima blockbustera, koji iako koštaju koliko i BDP neke omanje zemlje, posjeduju srce i dušu, za razliku od korporativnih otpadaka što nam Marvel, DC i Disney na izbacuju na gotovo dnevnoj bazi.

“The Fabelmans”, “Women Talking”, a pogotovo “Elvis” ovdje doista nemaju što raditi. I dok je za prva dva nominacija koliko toliko razumljiva, Spielbergu na račun minulog rada a za “Women Talking” zahvaljujući progresivnim, bitnim temama kojima se film pokušava baviti, za “Elvisa” ne postoji gotovo nikakvo opravdanje. U Hollywoodu koji je ništa drugo doli tvornica magle i prevara Baz Luhrmann je možda uz M. Night Shyamalana i najveća prevara, kičasti hohštapler bez pokrića koji svojim ultrapompoznim stilom u maniri obrnutog Mide uspije upropasti čega god da se dotakne, bilo da je riječ o najslavnijem Shakespeareovom djelu, bilo da je o nekom ljepšem i sretnijem vremenu Pariza bilo da je riječ o životu i karijeri jednog od najvećih pjevača svih vremena kakav god zlatni materijal dragi Baz primi u ruku lakoćom pretvori u govno.

Teško je u stvari uopće i spominjati snubove u ovoj kategoriji s obzirom da bi pet filmova bilo i više nego dovoljno ali “The Whale” ili “Aftersun” su svakako više zaslužili od ponekih kapaštroca ovdje.

Ivan Laić: Budući da si ti ovdje sve tako precizno izložio, ja ću ovaj prostor iskoristiti za onaj slavni tuđmanovski kibidabi. “Everything Everywhere All at Once” je apsolutni favorit. Gotovo je nemoguće zamisliti ijedan drugi scenarij osim da bilo koji film osim ovog suludog uratka dvojice Daniela odnese Oscar u glavnoj kategoriji. Kao što si spomenuo, kroz većinu sezone se kao potencijalni protukandidat spominjao “The Banshees of Inisherin”, ali sad postoji samo jedna, koliko god malena, mogućnost za iznenađenje, a to je pobjeda ratne drame “All Quiet on the Western Front” Edwarda Bergera.

Otkud mi ta ideja? Ovaj film pretvorio se u ozbiljnog kandidata dosta kasno, budući da je na početku sezone izgubio u konkurenciji najboljeg stranog filma na dodjelama Zlatnih globusa i Critic’s Choicea. Zabljesnuo je prvo s nevjerojatnih 14 nominacija za BAFTA-u (osvojio ih je čak sedam, uključujući one za najbolji film i režiju), a zatim se pojavio i kao jedan od filmova koji se natječu za najviše Oscara.

Premda je dodjela nagrada PGA dobar smjerokaz za predviđanje pobjednika u kategoriji najboljeg filma, moramo uzeti u obzir da “All Quiet on the Western Front” nije bio u konkurenciji za tu nagradu jer je u pitanju strani (njemački) film. PGA se bira istim sistemom kao i Oscar za najbolji film, a to je sustav u kojem glasači svakom od filmova daju bodove prema pozicijama koje su odredili u skladu sa svojim afinitetima. Činjenica je da mi jednostavno ne znamo kako Bergerov film stoji u takvom sustavu.

Čini se da “Everything Everywhere All at Once” nije polarizirajuće djelo kao neki od prethodnih kandidata za najbolji film, ali moglo bi se dogoditi da ga jedan dio (prvenstveno starijeg) korpusa Akademijinih glasača odbaci kao zbunjujući nered te ga kazni s niskim brojem bodova, dočim “All Quiet on the Western Front” možda skupi dovoljno bodova s visokim pozicijama, budući da je doista riječ o solidnom, klasičnom uratku koji rijetko tko može mrziti.

Ipak, smatram da je mnogo izgledniji scenarij onaj u kojem je BAFTA i ove godine završila u rukama nekoga tko nije odnio i Oscar. A i stanje na kladionici ne pridaje previše šanse njemačkom filmu.

Tko će osvojiti: “Everything Everywhere All at Once”
Tko bi trebao osvojiti: “The Banshees of Inisherin”
Tko je trebao biti nominiran: “The Whale”, “Aftersun”
Tko nije trebao biti nominiran: “The Fabelmans”, “Women Talking”, “Elvis”

Glavna muška uloga

Brendan Fraser u “The Whale” (foto: Kinoteka)

Austin Butler, “Elvis”
Colin Farrell, “The Banshees of Inisherin”
Brendan Fraser, “The Whale”
Paul Mescal, “Aftersun”
Bill Nighy, “Living”

Luka Kesić: Vjerojatno najzanimljivija i najmanje izvjesna kategorija 95 dodjele Oscara ima tri izgledna kandidata, svakog vrlo specifičnog na svoj način i dva potpuna autsajdera, dva Britanca, jednog mladog i potentnog drugog iskusnog i etabliranog koji će se morati zadovoljiti samo s nominacijama i solidnim poklon paketom koji uz to ide.

Zasad se mrtva trka vodi između dva glumca potpuno suprotnih glumačkih puteva i karijera – Austina Butlera i Brendana Frasera dok iz prikrajka vreba Colin Farrell. Butler je kandidat kakvog akademija najviše voli. Uz to što igra titularnog junaka u Elvisu, biografskom filmu koji je uvijek gotovo pa garant pozlaćenog ćelavca je i mlada zvijezda u usponu koji će ubrzo zaigrati u možda i najočekivanijem filmu ove godine – “Dune – Part Two”.

Postoji gotovo pola tuceta primjera kada je akademija nagradila mlade nade u usponu prije njihovih visokobudžetnih ostvarenja, od Alicije Vikander prije “Tomb Raidera” i Jennifer Lawrence prije “Hunger Games” do Eddieja Redmaynea prije “Fantastic Beats and Where to Find Them”, pa sve do Ramija Maleka tik prije njegove uloge negativca u novom Bondu, veliki holivudski studiji uspijevaju izlobirati nagrade svojim budućim zvijezdama tako podižući vrijednost svojih skupocjenih filmova u nastajanju.

Treba reći da si Butler ne radi uslugu svojim medijskim nastupima iz nekog sumanutog razloga i dalje pričajući sa naglaskom Elvisa Presleyja kao da se transportirao iz Memphisa 50 ih te je stvar toliko daleko otišla da je i njegov kolega iz Dine, Dave Bautista morao garantirati da tako neće zvučati u nastavku hita Denis Villeneuvea.

Za razliku od Butlera, onaj koji si doista i radi uslugu svojim medijskim izlaganjima je Brendan Fraser. Velika zvijezda avanturističkih filmova devedesetih koji je ne svojom krivicom bio 18 godina izgnan iz Hollywooda i blacklistan, glumeći epizodne uloge u niskobudžetnim brazilskim filmovima, se slavodobitno vratio ulogom pretilog muškarca u filmu “The Whale” Darrena Aronofskog. Iako bi pobjeda Frasera bila najdirljiviji dio dodjele također bi samo naglasila trulež i licemjerje holivudskog sustava gdje bi mu gromoglasno pljeskali oni koji su ga do jučer šikanirali, a Fraser bi im lažno se smješkajući morao zahvaljivati na njihovoj velikoj ljudskosti i kolegijalnosti.

Nakon godina sustavnog oblijevanja, droksanja i općenja s kim god stigne te glumljenja u skupocjenim limunada (“Daredevil”, “Miami Vice”, “Total Recall”) Colin Farrell je izgleda okrenuo ploču, uozbiljio se i počeo glumiti u manjim, kvalitetnijim ostvarenjima te njegova pobjeda također ne bi bila nezaslužena s obzirom da je u “The Banshees of Inisherin” ostvario ulogu karijere.

Preostali dvojac Paul Mescal i Bill Nighy su također zasluženo nominirani za svoje izvrsne role ali nažalost pored ovog trolista nemaju gotovo nikakve šanse te je ovo ustvari jedina kategorija gdje nema snubova.

Ivan Laić: Da, borba za Oscar za najboljeg glumca doista djeluje kao mrtva trka, ali za razliku od tebe, ja bih malu prednost ipak dao povratničkom narativu koji prati Brandana Frasera ispred slavljenja mlade nade Austina Butlera.

Ne samo da je u pitanju “ljepša priča iz Hollywooda” o čijem si licemjerju već i sam pisao, nego i iz čisto matematičkih razloga, jer smatram da je Fraserovo osvajanje SAG-a puno bolji pokazatelj ukusa Akademijinih birača nego Butlerovo osvajanje Zlatnog globusa (s kojim je Fraser u ratu) i BAFTA-e čije članstvo možda ima drugačiji ukus nego glumci koji dodjeljuju SAG i uglavnom su isti oni koji biraju pobjednike Oscara.

Fraserova pobjeda bila bi zaslužena, što zvuči nevjerojatno kad dolazi od mene, budući da je Brendan jedan od rijetkih glumaca prema čijim sam nastupima u njegovim mlađim danima gajio duboku antipatiju. Još više što je u pitanju uloga u filmu Aronofskog, redatelja koji zna tu i tamo pogoditi dobar film (vidi: “The Wrestler”), ali mnogo češće u tome ne uspijeva. Dovoljno se sjetiti “Noe” ili još bolje “Mother” – vjerojatno najgoreg filma iz višeg holivudskog ešalona u posljednjih nekoliko desetljeća – u kojoj mjeri ovaj redatelj zna promašiti. Ipak “The Whale” je lijepa priča nošena odličnim glumačkim izvedbama, pogotovo onom glavnom koja bi trebala biti nagrađena Oscarom.

U finišu ove utrke nekako je u drugi plan pao Colin Farrell koji ostvario doista fantastičnu ulogu u “The Banshees of Inisherin”, dok se Bill Nighy može samo nadati da će se glasačko tijelo podijeliti između trojice jakih kandidata, pa on eventualno u nekom poluzamislivom scenariju odnese dovoljno glasova za pobjedu. Ali to se neće dogoditi, kao ni to da Paul Mescal, koliko god dobar bio u “Aftersun”, ostvari nešto više od nominacije.

Tko će osvojiti: Austin Butler (LK), Brendan Fraser (IL)
Tko bi trebao osvojiti: Brendan Fraser
Tko je trebao biti nominiran: –
Tko nije trebao biti nominiran:

Glavna ženska uloga

“Tár” (foto: Focus Features)

Cate Blanchett, “Tár”
Ana de Armas, “Blonde”
Andrea Riseborough, “To Leslie”
Michelle Williams, “The Fabelmans”
Michelle Yeoh, “Everything Everywhere All at Once”

Luka Kesić: Otkada je defacto izašao prvi trailer za film “Tár” Cate Blanchett slovi za glavnu favoritkinju u ovoj kategoriji . Čim je film krenuo sa prikazivanjem Cate Blanchett slovi za glavnu favoritkinju u ovoj kategoriji. Kada su objavljene nominacije u ovoj kategoriji, svi su kao potencijalnu pobjednicu spominjali samo jednu osobu, pogađate – Cate Blanchett. I onda je odjednom krenulo sve ono zbog čega Oscari nisu što su nekada bili, nikada manje gledani I nikada manji bitni I to sve zbog političke ultrakorektnosti žrtvujući kvalitetu nauštrb kvaziplemenitih poruka jer zapravo i nije bitno nagraditi najbolje ostvarenje ako pored toga imamo sjajan narativ za podvaliti a to je u ovom slučaju Michelle Yeoh za “Everything Everywhere All at Once”.

Prva azijska glumica nominirana u ovoj kategoriji se malo pomalo zahvaljujući propagandnoj mašineriji prometnula u glavnog favorita ne zato što je u filmu briljantna, ne zato jer je ostvarila bolju ulogu od Blanchett, nego samo zato jer je cool promicati toleranciju, progresivnost i ravnopravnost. I to rade ovi isti tipovi koji su izopćili Frasera na 18 godina iz Holywooda samo zato jer se nije dao naguziti starom ofucanom perverznjaku. I sama Yeoh je toga itekako svjesna te je na nedavnim dodjela SAG-a izjavila „ovo je za svaku djevojčicu koja izgleda poput mene“.

Da se razumijemo, nije Yeoh loša glumica, dapače u “Everything Everywhere All at Once” je sugestivna u dramskim scenama i izrazito uvjerljiva u akcijskim, međutim otimanje trećeg Oscara Blanchett bila bi lakrdija i pljačka naspram koje afera Dubrovačke banke izgleda kao pošten posao. Blanchett ne glumi Tár, ona JEST Tár, to je uloga koja je pisana upravo za nju i bez koje film ne bih nikako mogao funkcionirati dok bi Yeoh mogli zamijeniti bilo kojom miss Singapura ili Tajlanda točnije, oprostite, bilo kojom djevojčicom koja izgleda kao ona.

O Andrei Riseborough se puno pisalo, puno previše i potpuno nepotrebno te ću stoga ovdje reći da je zaslužila nominaciju i ništa više od toga. Ani De Armas se mora skinuti kapa za požrtvovnost u filmu o Marilyn Monroe, ali je nažalost za redateljskom palicom sjedio još jedan pretenciozni Austalac, ovaj put Andrew Dominik koji je snimio toliko negledljivu biografiju slavne plavuše da bi svaki gledatelj koji je uspio film pogledati do kraja trebao za taj nadljudski napor dobiti bar nekakvu plaketu.

Michelle Williams je postala akademijina ljubimica i čini se da bivša zvijezda “Dawson’s Creeka” ne može promašiti s odabirom uloga i da je tek pitanje vremena prije nego što će ubosti film dovoljno dobar da ovu prestižnu nagradu i osvoji, ali ove godine to definitivno nije. Uostalom za djevojčice koje izgledaju kao ona koga zapravo uopće i briga.

Ivan Laić: Iako je pobjeda Yeoh na SAG-u znakovita i označava da momentum izmiče Blanchett i okreće se prema malezijskoj veteranki, ja ne bih ovu utrku proglasio završenom. Blanchett je ljubimica Akademije i već ima dva Oscara, a njezina uloga u “Tár” je doista jedna od najboljih koje smo imali priliku gledati na filmskom platnu, usudio bih se reći uopće. Štoviše, nakon Globusa, Critics’ Choicea, BAFTA-e i brojnih kritičarskih nagrada, vjerujem da Blanchett možda još uvijek drži čelnu poziciju po pitanju šansi. Ja ću u predviđanju, kao i u kategoriji glavnoga glumca, dopustiti da me više vodi srce nego razum i uložiti novčić na Cate.

Nominacija Riseborough natjerala je čelnike Akademije da pokrenu istragu o načinu na koji se lobiralo za njezinu kandidaturu i premda nije zaključeno da bi joj se nominacija trebala oduzeti, ipak je jasno da se neke prakse smatraju spornima i u budućnosti će se više pozornosti obraćati na takve stvari. Moram priznati da još nisam imao priliku pogledati “To Leslie”, ali sam siguran da je Riseborough u njemu odlična kao što i inače uvijek jest. Ana De Armas svakako je bila najbolji sastojak filma “Blonde” i također je s razlogom u igri, kao uostalom i Michelle Williams, ali naravno da nitko od njih uopće ne ulazi u razmatranje za eventualnu pobjedu.

Tko bi trebao dobiti: Cate Blanchett
Tko će dobiti: Michelle Yeoh (LK), Cate Blanchett (IL)
Tko je trebao biti nominiran: –
Tko nije trebao biti nominiran: –

Sporedna muška uloga

“Duhovi otoka” (foto: Kinoteka)

Brendan Gleeson, (“The Banshees of Inisherin”)
Brian Tyree Henry, (“Causeway”)
Judd Hirsch, (“The Fabelmans”)
Barry Keoghan, (“The Banshees of Inisherin”)
Ke Huy Quan, (“Everything Everywhere All at Once”)

Luka Kesić: Slično kao i u kategoriji glavne muške uloge i ovdje postoje tri izgledna kandidata i dva potpuna autsajdera. Favorit je Ke Huy Quan, koji iako je bio solidan u “Everything Everywhere All at Once”, najslabiji je od glumačkog kvarteta tog filma, ali zato u svom rukavu ima adut zgodne priče o povratku u svijet filmske industrije nakon 37 godina izbivanja što je akademiji često bitnije i od same kvalitete izvedbe.

Glavni konkurent mu je Barry Keoghan koji je svom liku budalaša i dvorske (seoske) lude unio iznenađujuću dozu slojevitosti i kompleksnost, dok je njegov kolega iz filma Brendan Gleeson onaj koji kipić najviše i zaslužuje, iako je malo vjerojatno da će ga dobiti. Premda je krajnje diskutabilno koliko je Gleesonova uloga uopće sporedna Akademijina vrlo benevolentna pravila mu dopuštaju kandidirati u toj kategoriji bivajući svjestan kako u opakoj konkurenciji glavne uloge nema gotovo nikakve šanse. Gleeson je vrlo zahtjevnu i pepavu rolu iznio lakoćom koja zapanjuje uspjevši od svog nimalo pozitivnog lika stvoriti dopadljivu i lako razumljivu personu.

Od preostalih kandidata Brian Tyree Henry je tu samo da popuni kvotu mandatorne političke korektnosti iako tu zapravo nema što raditi dok je Judd Hirsch potpuno zalutao, valjda među glasačima još ima fanova “Taxija” i “Dear Johna”. Umjesto njih dvojice, osoba koja je svakako zaslužila biti nominirana je naš čovjek Zlatko Burić. Dobitnik europskog Oscara za sporednu ulogu je vjerojatno jedini glumac na planeti koji je ostvario bravurozne uloge na tri jezika (engleski, hrvatski, danski) te je za svoju interpretaciju ruskog oligarha u “Triangle of Sadnees” svakako zaslužio biti nominiran.

Ivan Laić: Ke Huy Quan je pobjedama na Zlatnom globusu, Critic’s Choiceu i SAG-u apsolutni favorit. Planove mu je pomrsio samo Barry Keoghan na dodjeli BAFTA-e, ali tamo su Britanci odlučili nagraditi svog čovjeka i smatram da će se ta pobjeda vrlo teško preliti na Oscar. Slažem se s tobom da je najbolju od nominiranih uloga ostvario Brendan Gleeson. Judd Hirsch je imao doista epizodnu, gotovo cameo ulogu u “The Fabelmans” i ako se već biralo nekog iz postave tog filma, mnogo logičniji i kvalitetniji izbor za nominaciju bio Paul Dano koji je odigrao puno slojevitiju i emotivniju ulogu od one svog starijeg kolege, ali Akademija ponekad zbilja zabrazdi. Kao što je bio slučaj i s Brianom Tyreejem Henryjem.

Nominacija Zlatka Burića bila bi doista golemo iznenađenje, možda i najveće u povijesti Oscara. Istina je da je Burić zasluženo odnio “europski Oscar”, ali u Sjedinjenim Državama on nije poznat kao na Starom kontinentu i njegovo se ime nije našlo među pedesetak onih koji su uopće kotirali na kladionicama prije nego su nominacije objavljene, za razliku od svog kolege iz filma, Woodyja Harrelsona, koji se našao među 15 najizglednijih kandidata.

Tko je trebao biti nominiran? Ne znam, od realnih opcija možda Brad Pitt za “Babylon”. Od nerealnih, ako ne Burić, onda barem Pedro Pascal za “The Unbearable Weight of Massive Talent”, apsolutno najpotcjenjeniji filmski naslov prošle godine. Ali, evo, još jednom ću podržati tvoj izbor.

Tko će osvojiti: Ke Huy Quan
Tko bi trebao osvojiti: Brendan Gleeson
Tko je trebao biti nominiran: Zlatko Burić
Tko nije trebao biti nominiran: Judd Hirsch, Brian Tyree Henry

Sporedna ženska uloga

Angela Bassett (foto: Annette Brown/Marvel Studios)

Angela Bassett, “Black Panther: Wakanda Forever”
Hong Chau, “The Whale”
Kerry Condon, “The Banshees of Inisherin”
Jamie Lee Curtis, “Everything Everywhere All at Once”
Stephanie Hsu, “Everything Everywhere All at Once”

Luka Kesić: Najizvjesnija kategorija ove godine je ujedno i najproblematičnija s obzirom da su ovdje počinjena dva teška krimena gotovo sigurni pobjednik i najveći oscar snub ove godine (čitaj besramna pljačka nad malim djetetom).

Angela Bassett slovi kao veliki favorit, međutim njezina vrlo vjerojatna pobjeda nema nikakve veze sa njezinom izvedbom već sa morbidnom eksploatacijom nečije smrti, korporativnim lobiranjima i lažnom političkom korektnosti. Iako je njezina uloga najbolji dio vrlo slabog nastavka Black Panthera (nada li se još itko probavljivom MCU uratku?) njezina potencijalna pobjeda počiva na istoj stvari kao i sam marketing za film – preranoj tragičnoj smrti Chadewicka Bosemana. Sigurno će draga Angela svoj Oscar posvetiti upravo njemu, sigurno će to biti jedna divna, dirljiva scena, međutim sve je to lažno i kvarno koliko i grudi Pamele Anderson. Uz to Marvel/ Dinsey već godinama ne može i doima se kao da se zapravo i ne trude zadovoljiti svoje fanove pa su svoj fokus propagande odlučili prebaciti na nagrade.

Kada na sve to skupa dodate ponovnu rafalnu paljbu na akademiju zbog izostavljanja afroameričkih glumaca dobijete većeg favorita od Manchester Citya protiv Grafičar Vodovoda. Od preostalih kandidata ustvari svi zaslužuju više od Mame Panthere, ali više od ostalih svakako Jamie Lee Curtis i Kerry Condon međutim veći problem je izostavljanje možda i najbolje glumačke izvedbe u proteklih dvanaest mjeseci – Frankie Corio za film “Aftersun”.  Trinaestogodišnja djevojčica je bila naprosto briljantna u jednom od najboljih prošlogodišnjih filmova igrajući svoj lik s gotovo oksimoronskom kombinacijom zrelosti i razigranosti rezultirajući možebitno najboljom dječjom ulogom još od Tatum O’Neal u „Mjesecu od papira“.

Ivan Laić: Ne slažem se da je kategorija sporedne glumice najizvjesnija ove godine. U početku sezone, nakon pobjeda na Globusima i Critics’ Choiceu, doista je sve upućivalo na laganu zadaću za Angelu Bassett, no stvari su se prvo zakomplicirale na BAFTA-i kada je slavila Kerry Condon (za koju ću ja reći da nagradu zaslužuje), a zatim još više u nedjelju na dodjeli SAG-a kad je slavila veteranka Jamie Lee Curtis naznačujući golemu podršku koju “Everything Everywhere All at Once” ima među glumcima. Njezina kolegica Stephanie Hsu nema prevelike šanse, kao nažalost ni Hong Chau koja je iznijela fenomenalnu sporednu ulogu u “The Whale”.

Drago mi je što si s toliko emocije stao u potporu mlade Frankie Corio, ali moram priznati da osobno nisam previše sklon nagrađivanju nepotvrđenih dječjih glumaca, jer Oscar se gotovo u jednakoj mjeri (s pravom ili ne) smatra potvrdom nečije karijere, koliko i nagradom za jednu ulogu. Zato mi je draže kad neke nagrade odvajaju posebnu kategoriju za mlade glumce. Ako moram birati nekoga tko je trebao biti nominiran a nije, osvrnuo bih se na dvije odlične sporedne uloge iz “Women Talking”, a to su Claire Foy, te još više Jessie Buckley koja sad već nekoliko godina zaredom ostvaruje fantastične izvedbe dostojne Oscara. Kao primjerice lani u “The Lost Daughter”, kad je nažalost izgubila od Ariane DeBose (“West Side Story”).

Tko će osvojiti: Angela Bassett
Tko bi trebao osvojiti: Bilo tko drugi (LK), Kerry Condon (IL)
Tko je trebao biti nominiran: Frankie Corio (LK), Jessie Buckley (IL)
Tko nije trebao biti nominiran: Bilo tko se ne zovie Frankie Corio (LK), Stephanie Hsu (IL)

Najbolja režija

The Fabelmans (foto: Merie Weismiller Wallace / Universal Pictures / Amblin Entertainment)

Martin McDonagh, “The Banshees of Inisherin”
Daniel Kwan and Daniel Scheinert, “Everything Everywhere All at Once”
Steven Spielberg, “The Fabelmans”
Todd Field, “Tár”
Ruben Östlund, “Triangle of Sadness”

Luka Kesić: Nomen est omen. Tako bi se u najkraćim crtama mogla opisati ova kategorija jer kako drugačije  objasniti činjenicu da je najmanje zaslužan kandidat ujedno i najvjerojatniji pobjednik? Steven Spielberg je slavan redatelj nekolicine odista briljantnih filmova ali “The Fabelmans” to nikako nije. Kao i bezbroj puta dosad Spielberg se iznova dokazao kao vrhunski zanatlija vrlo ujednačenog tempa međutim njegov film je odveć banalan, nepotrebno melodramatičan i jeftino nostalgičan te svi preostali kandidati znatno više zaslužuju Oscara od njega iako ustvari samo jedan tj. dvojica u jednom imaju šansu pobijediti starog lisca koji je prvi puta bio nominiran još davne 1978 za film “Close Encounters of the Third Kind” te je dosada samo u ovoj kategoriji skupio devet nominacija od čega je dvije uspio pretočiti u pobjedu (“Schindler’s List” i “Saving Private Ryan”).

Kao najveći protukandidati se spominju Daniel Kwan i Daniel Scheinert ili kako se sami vole nazivati „Danielsi“ koji su zaista napravili sjajan posao sa filmom “Evertyhing Everywhere All at Once”, posebice u tehničkom aspektu jer tko god nije neka pogleda making off i behind the scenes filma nakon kojega će zasigurno imati novi nivo admiracije za dvojicu Danijela. Iako bi nagrade redateljskih, producentskih i glumačkih udruženja trebale biti snažan indikator kako će upravo oni ponijeti kući ovu nagradu treba imati na umu da Akademija voli disperzirati nagrade među nekolicinu filmova te je u posljednje vrijeme zaista rijetkost da jedan film pokupi sve bitne nagrade pa premda će EEAAO gotovo sigurno biti glavni pobjednik dodjele postoji nekolicina kategorija iz kojih će vjerojatno izaći kao gubitnici a ova bi lako moguće mogla biti jedna od njih.

Od preostalih Ruben Östlund je ponovno briljantan u “Triangle of Sadness” režirajući izrazito sklizak teren satire koja premda na prvu izgleda kao jednostavan i zahvalan žanr za snimiti je ustvari jedan od kompleksnijih terena na kojemu se redatelj može pronaći a Östlund je i ovim filmom potvrdio da je najveći europski satiričar i jedan od najboljih svjetskih cinika. Ciničan je i dobrano crnohumoran i Martin McDonagha koji je vlastiti scenarij krasno adaptirao snimajući na autentičnim lokacijama irskih brežuljaka dok je s druge strane Todd Field puno ozbiljniji ali ništa manje uspješan kirurški precizno pazeći i najmanji detalj režirajući “Tár”.

Zanimljivo ovo je jedina kategorija u kojoj najvjerojatniji pobjednik je ujedno i osoba koja nije trebala biti niti nominirana iako ustvari jakog petog kandidata baš i nema. Damien Chazzele s “Babylon” je enciklopedijski primjer što se desi kada talentirani autor dobije previše novaca i slobode, a S.S. Rajamouli za “RRR” bi bio krajnje čudnovat izbor iako je bilo i njegovih zagovornika. Gdje prestaju Cameronove, a počinju zasluge kompjutera i zelenih ekrana je teško uopće i procijeniti, a hvala svim nebesima, akademiji, zdravom razumu i dobrom ukusu što se ime Jordana Peela za njegov nakaradni egotrip “Nope” nije našao na ovoj listi. Sa spominjanjem “Aftersuna” i Charlotte Wells sam više i dosadan samome sebi, pa ćemo to za ovu kategoriju preskočiti.

Ivan Laić: Mislim da je na dodjeli DGA-a riješena dilema i da Steven Spielberg neće osvojiti Oscar, već da će i u ovoj kategoriji kipić završiti u rukama dvojice Daniela. Od sedamdeset i pet puta, dobitnik nagrade redateljskog ceha svega osam puta u povijesti nije bio potvrđen na dodjeli Oscara, a Spielbergov momentum se rasplinuo odmah nakon osvajanja Zlatnog globusa.

Akademija je ponovno kritizirana jer ni jedna žena nije nominirana u kategoriji najbolje režije, kao da se to mora dogoditi prema nekom pravilu. Prethodne dvije godine upravo su žene odnosile Oscare za najbolju režiju, ali Chloé Zhao i Jane Campion tako su postale tek druga i treća žena u povijesti Akademijinih nagrada kojima je to uspjelo. Vjerojatno bi najizgledniji kandidat za tu poziciju ove godine bila Sarah Polley čiji film “Women Talking” je odnio nominaciju za najbolji film, ali moram priznati da bih ja, kad bi Spielberga trebalo zamijeniti ženom, također stao na tvoju stranu i odabrao Charlotte Wells.

Na pitanje tko bi trebao osvojiti ovu kategoriju teško je dati pravi odgovor. McDonagh je možda snimio najbolji film, Daniels su se pokazali možda kao najinventivniji redatelji, Todd Field je dokazao da i nakon 16 godina sve što snimi pretvori u zlato – što je dovoljan razlog da ga se nagradi Oscarom, ali i moje srce nekako vuče prema Östlundu i njegovom urnebesno crnom “Trokutu tuge”.

Tko će osvojiti: Steven Spielberg (LK), Daniels (IL)
Tko bi trebao osvojiti: Ruben Östlund
Tko je trebao biti nominiran: Charlotte Wells (IL)
Tko nije trebao biti nominiran: Steven Spielberg

Najbolji scenarij

Women Talking (foto: Michael Gibson/United Artists Releasing)

Izvorni scenarij:

“The Banshees of Inisherin”
“Everything Everywhere All at Once”
“The Fabelmans”
“Tár”
“Triangle of Sadness”

Adaptirani scenarij:

“All Quiet on the Western Front”
“Glass Onion: A Knives Out Mystery”
“Living”
“Top Gun: Maverick”
“Women Talking”

Luka Kesić: Dok je u kategoriji originalnog scenarija konkurencija izrazito žestoka u adaptiranima je kamilica. Kod originalnih postoje tri, svaka na svoj način, briljantna scenarija. Nevjerojatna maštovitost “Everything Everywhere”, vrlo domišljat koncept “Triangle of Sadness” i izvrsno napisani likovi nadopunjeni urnebesnim dijalozima u “The Banshees of Inisherin”. Dok će se borba voditi između dva potonja gdje će pobjedu vjerojatno izboriti Martin McDonagh čime će akademija vjerojatno kompenzirati ostale kategorije u kojima će irski redatelj vjerojatno biti uskraćen.

“Tár” je također krasan, minimalistički scenarij vrijedan hvalospjeva dok je “The Fabelmans” i u ovoj kategoriji višak ponovno na štetu “Aftersuna” gdje je debitantica Charlotte Wells napisala je vrlo zreo i inteligentan scenarij u kojemu je prikazujući jako malo uspjela reći jako puno.

Gledajući nominirane za adaptirani izgleda kao da se Akademija mučila uopće pronaći petero kontendera. Među gotovo nasumičnom ekipom nalazi se tri scenarija prema knjigama i dva prema originalnim filmovima a sama nominacija scenariju za “Glass Onion”, filmu krcatom logičkih rupa i rupetina je bolna pljuska zdravom razumu, koji će ipak izgleda prevladati i nagraditi “All Quiet on the Western Front”.

Ivan Laić: U ovim kategorijama zasad još uvijek malo tapkamo u mraku, ali nećemo biti ni puno upućeniji po tom pitanju nakon što se dodjele nagrade WGA, budući da mnogi od filmova koji su nominirani za Oscar nisu bili podobni scenarističkom cehu. Slažem se da je nevjerojatno kolika je razlika u kvaliteti između izvornih i adaptiranih scenarija ove godine. Prva bitka će se odviti između “Everything Everywhere” i “The Banshees”, ali budući da sve upućuje na veliki trijumf prvoga u cijeloj večeri, mislim da će i scenaristički Oscar završiti kod Danielsa, pogotovo nakon što bude okrunjen na WGA, budući da mu glavni konkurent tamo nije u igri.

Sličan bi se, heh, scenarij, mogao odigrati i na adaptiranoj polovici, gdje imamo sukob između “Women Talking” i “All Quiet”. Film Sare Polley bi trebao osvojiti WGA, dok Bergerov nije nominiran, pa samo zato stavljam malenu prednost na njezinu stranu. A bio bi red da Akademija barem u nekoj kategoriji nagradi i žensku autoricu filma. Moram priznati da me adaptacija Remarqueovog romana nije posebno dojmila svojim scenarijem, a vjerujem da če Akademija biti sklonija glasati za film koji je na jeziku koji razumiju.

Izvorni:
Tko će osvojiti: “The Banshees of Inisherin” (LK), “Everything Everywhere All at Once” (IL)
Tko bi trebao osvojiti: “The Banshees of Inisherin”
Tko je trebao biti nominiran: “Aftersun”
Tko nije trebao biti nominiran: “The Fabelmans”

Adaptirani:
Tko će osvojiti: “All Quiet on the Western Front” (LK), “Women Talking” (IL)
Tko bi trebao osvojiti: “All Quiet on the Western Front” (LK), “Women Talking” (IL)
Tko je trebao biti nominiran: Aposlutno štogod se ne zove “Glass Onion” (LK), “The Whale” (IL)
Tko nije trebao biti nominiran: “Glass Onion” (LK), Top Gun: Maverick (IL)

Najbolji strani film

“Na zapadu ništa novo” (foto: Kinoteka)

“All Quiet on the Western Front”; Njemačka
“Argentina, 1985”; Argentina
“Close”; Begija
“EO”; Poljska
“The Quiet Girl”; Irska

Luka Kesić: Kategorija inače zloglasna po neobičnim ishodima bi ove godine trebale proteći bez ikakvih iznenađenja. Iako je odlična “Argentina 1985” pobijedila u kategoriji stranog filma na Zlatnim globusima bilo što osim pobjede “All Quiet on the Western Front” bi bilo iznenađenje u rangu pobjede “Ničije zemlje” ispred “Amelie” s obzirom da akademija ne može i neće propustiti izvrsnu priliku za poslati snažnu antiratnu poruku kako u ovoj kategoriji tako i kod dugometražnog dokumentarnog filma gdje je “Navalny” veliki favorit.

Ako se netko pita gdje je “Triangle of Sadness” u ovoj kategoriji, nažalost film u Europskoj produkciji švedskog redatelja sa glumcima iz barem deset zemalja nije mogao u konkurirati u ovoj kategoriji, a za one koji se pitaju gdje je Park Chan-wook, teška srca i s velikom tugom moram priznati da njegov “Decision to Leave” nominaciju doista nije ni zaslužio.

Od preostalih zemalja “EO” je bizarna priča o magarcu dok su “Close” i “The Quiet Girl” tipični festivalski filmovi ispred kojih se komotno mogao naći talijanski “The Eight Mountains”, pa čak i naš film “Sigurno mjesto” Jurja Lerotića nije ništa slabiji od Belgijskog i Irskog predstavnika.

Ivan Laić: Moram priznati da se s malo kojim od tvojih stavova u ovoj kategoriji slažem. Prije svega mislim da je “The Quiet Girl” prekrasan film i da je “Decision to Leave” koliko god slabiji bio od nekih Parkovih ranijih uradaka ipak mogao s lakoćom naći mjesto u ovoj konkurenciji.

Naravno, ovdje je situacija slična kao i prethodnih godina kad su se neki od “međunarodnih” uradaka probili do nominacije za najbolji film, a to je da onda u ovoj manje prestižnoj kategoriji budu okrunjeni bez mnogo prigovora. Ove godine taj status je pripao Netflixovom ratnom filmu i bilo bi preveliko iznenađenje kad bi itko drugi uspio uzdrmati njegov status favorita.

Od filmova koji su trebali biti nominirani izdvojio bih bizarni indijski ep “RRR” koji je jednako otkačen kao i glavni favorit ovogodišnje dodjele. Moram priznati da bih bio izrazito zadovoljan kad bi se ukus Akademije toliko okrenuo od onih nepodnošljivih dosadnih drama koje su redovno pobjeđivale osamdesetih prema uvrnutijem sadržaju kakav predstavljaju prethodni pobjednik “Parasite”, zatim “Everything Everywhere”, i na koncu nesuđeni “RRR”:

Tko će osvojiti: “All Quiet on the Western Front”.
Tko bi trebao osvojiti: “All Quiet on the Western Front”
Tko je trebao biti nominiran: “The Eight Mountains” (LK), “RRR” (IL)
Tko nije trebao biti nominiran: “The Quiet Girl” (LK), “Close” (IL)

Saznajte više:

Oscar 2023: Nominirani za najbolji film od najgoreg do najboljeg

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X