Branko Bogunović Piff (20. stoljeće) – lijevi kut – muzičar, gitarist, svirao od Drugog Načina do pratećih bandi kojekome, nema kome nije, surađuje s Antom Perkovićem na radio emisijama HR. Ima 2206 friendova na Facebooku. Anđelo Jurkas (21. stoljeće) – desni kut – pisac, storyteller, mužikaš, jezik, ponekad i mozak, objavljuje albume i knjige i zanemaruje brige. Ima 2131 friendova na Facebooku.
INTRO:
Urednik će: „Fight club zahtijeva novu šoru preko reda na temu: PeDeVe. Mislim da bi ti kao književnik mogao baciti par riječi s Piffom koji je, eto, svrstan u grupu proizvođača šunda, u kojoj si se, gle čuda, pronašao i ti kao glazbenik. Eto, dok si s jedne strane umjetnik s druge si šund…“ naslovljeno Jerkassu na mail.
Hina kaže: „Povodom odbijanje Ministarstva financija da smanji PDV na ulaznice za koncerte u zagrebačkom je Vintage Industrial Baru održan mirni prosvjed pop i rock glazbenika koji upozoravaju da Hrvatska ima najveći porez na to u Europi, koji će uništiti domaću glazbu i smanjiti broj stranih gostovanja. Ministarstvo financija je odbilo prijedlog Ministarstva kulture da se PDV na ulaznice za koncerte izjednači s onim za kino-ulaznice od 5 posto. S prosvjeda u organizaciji Hrvatske glazbene unije (HGU) je upozoreno je da porezna stopa na ulaznice za koncerte od 25 posto nigdje drugdje ne postoji ni u Europi ni u regiji. U svojim zahtjevima za 5-postotnim PDV-om, kažu glazbenici, imaju potporu i predsjednika Republike i Ministarstva kulture, ali i kontinuirano odbijanje i nezainteresiranost Ministarstva financija, kojemu su uputili poziv da izračuna koliko novca gubi proračun time što se u Hrvatskoj iz godine u godinu održava sve manje koncerata“.
HGU kaže: „Ne tražimo povlastice, već izjednačavanje uvjeta sa susjednim zemljama, jer pod ovim uvjetima ne možemo funkcionirati na tržištu,…“
Linić kaže: “Ko vas jebe stoko, mi trebamo lovu…“, dobro ne kaže baš tim riječima, ali nije ni daleko.
PRVA RUNDA:
Jurkas: Briljantno. Došla maca na vratanca pa zaskočila sekicu i bratanca. Glazbenicima se otima kruha, organizatorima koncerta zarada, a državi se smanjenjem posla ne puni nego smanjuje prihod od sve manjeg broja koncerata. Logika ne dozvoljava puno dalje ni dublje penetriranje u temu jer ćemo doći na mamićevski pasmater teren obzirom da kad nema dijaloga ostaje prostor za vulgarizme i bildanje psovanja. Naravno, toljaga je isto tek korak daleko. Na žalost neki od stamenih stupova fiskalnog sistema zemlje i mislioca monetarne politike ni ne zaslužuju drugačiji nego batinaški tretman. Daleko od toga da su organizatori koncerata nevinašca. Ima ih brate mili lopina koji i ovako i onako u svojim knjigovodstvima pronalaze rupe kako zaobići poreznu materiju. I vala neka to rade jer kad ti država sjedne na četvrtinu zarade od tvog ulaganja, a pritom je neki ulog i poticaj ili pomoć nje same pri eventualnom grananju mreže klubova i koncertnih prostora jednak negativnoj nuli.
No, interesantnije je pitanje i ovog sistema vrednovanja nečije kreativnosti tj. kako to tu vole tepati – umjetnosti. I umjetnika koji čim zinu tuđe pjesme ili stihove odmah su bemtisve velevažni. S pozicije 50 % nam scene trebalo bi imati porez od 100 % da im se ne dozvoli beknuti obzirom na nisku kvalitetu i shitwork. No, kako glazba i svaka kreativnost priliči terminu najdemokratičnijeg medija, svako unošenje i pokušaj valorizacije nečijeg rada od strane raznih komisija (osobito popularnih u socijalizmu) koje će odjeljivati kič i šund a-ka niskokvalitetnu i patos glazbu od kvalitetnog i originalnog rada, odmah u početku bi satro, polio benzinom i zapalio da zgori do temelja. Nabijem ti svaku komisiju tog tipa. Ne priznajem nikakav jebeni autoritet niti ime i prezime koje će mi govoriti što vrijedi ili ne. Fuck off. To je pitanje publike i procjene ljudi koji glazbu ili ini oblik stvaralaštva rade. Sloboda narodu i stvaranju, a te izabranike i komisije koje bi procjenjivale kome 5% a kome 25% zato jer je jedno krek, a drugo drek glazba, to je stvar vrijedna fajtanja kontra i brisanja takvih debilnih ideja u začetku.
Bogunović: Meni je ovaj namet potpuno u skladu sa naputcima HGU-a da je vrijeme prekvalifikacije glazbenika. Tko ne može živjet od glazbe izvoli prebaci se u neku drugu djelatnost, npr. fali nam čuvara ovaca, perača prozora na korporativnim zgradama, servisera javnih WC-a, itd. Potpuno sam siguran da je ovo orkestriran napad na estradalnike od strane državnih struktura koji pomoću glazbenih udruga vrše estradocid suvišnih neproizvodnih, nepotrebnih, glazbenih radnika. Prvo su nas diskriminirali u odnosu na druge umjetnike (glumci,baletani i ostale dotirane umjetničke djelatnosti). Zatim su nas gurnuli na slobodno tržište, a to je najefikasniji način cenzuriranja, ako nisi profitabilan – otpadaš, znači moraš se baviti benignim oblicima estradnog djelovanja (klape, tambure, šansona, zabavna glazba). Kad ni to nije dovoljno idemo ukinuti samo estradno tržište visokim nametom. Najsmješnije je što nas na prosvjedu zastupaju govornici koji s koncertnom djelatnosti nemaju nikakve veze, ali i to je normalno kao kad radnike zastupaju potkoženi sindikalci. Moj prijedlog je namet DA, ali onima koji se uz svoje osnovno zanimanje bave glazbom iz ljubavi i hobija. Ak voliš glazbu idi sviraj u KUD-u u svojoj mjesnoj zajednici. Kad vidim Davora Šterna (direktor INA-e) na bini, odmah mi je žao što mi general Bogunović nije ostavio Lugera što je dobio od druga Tite. Ako amateri hoće na binu neka plate u fond koji se daje profesionalnim glazbenicima. Znači super klapa, na svoja radna mjesta policajaca i vodoinstalatera, a profesionalci na binu. Dalje>>