Branko Bogunović Piff (20. stoljeće) – lijevi kut – muzičar, gitarist, svirao od Drugog Načina do pratećih bandi kojekome, nema kome nije, surađuje s Antom Perkovićem na radio emisijama HR. Ima 2195 friendova na Facebooku.
Anđelo Jurkas (21. stoljeće) – desni kut – pisac, storyteller, mužikaš, jezik, ponekad i mozak, objavljuje albume i knjige i zanemaruje brige. Ima 2125 friendova na Facebooku.
INTRO:
Objavljene nominacije za novu Porin rundu. To je rvacka diskografska nagrada koja se dodjeljuje onima za koje su cca 1100 glasača najviše čuli ili se za njih najviše lobiralo po tim nekim PR hodnicima i kanalima ili se najviše novinarskih ili internet naslova i TV priloga potrošilo na njih kao onih vrijednih pažnje. Ili se frkće i okreće nosom i iza leđa joj brblja kad Huljići factory via Jelena Rozga dobije konja za Hit godine. Ponekad se i potrefi da bude po pravici i stvarno izvrsnim pjesmama, albumima i djelima. Uglavnom, ako su nominirani Oliver, Gibo, Massimo, Nina Badrić i Cetinski, onda oni dobiju. Oće li ove godine biti drugačije…
PRVA RUNDA:
Jurkas: Prema izlistanim nominacijama i statistikama ukratko. Istinski uzbudljivi albumi su ili marginalizirani u svoje specijalne kategorije tipa Miro Evačić u etno kategorije ili ih naravno glasači nisu ni čuli (Chweger) ili nisu ni nominirani jer su išli free downloadom (Irena Žilić, Krankšvester, etc). Sve što ne bude ovako bit će dosadno ponavljanje i potvrda sistema da se na Porinu glasa primarno po poznatosti i medijskoj zastupljenosti izvođača i onim “navučem te za rukav sistemima”, a ne po kvaliteti, uzbudljivosti, originalnosti i dobrosti djela. Dakle, redom i medvjedom:
Najbolji album: Mayales “2”. Najbolja stvar: “Zbog tebe” Pavel. Najbolji novi izvođač: nakašljao bi se iz pristojnosti, ali mora da se Ella Dvornik nadala kako neće Radio Aktiv (tko?) biti nominirani uz Anu Rucner i Maria Huljeva. Pop album: Pavel “Od prve zvijezde ravno”. Rock album: Prljavo Kazalište “Možda dogodine” (a ha Gustafi i Urban su rock). Naj alter album: Svadbas – “Još” (a ha, Mayales i Boa su alternativci). Klupska glazba: Edo Maajka – “Štrajk mozga”. Pjevačica: “Zamisli” Ivana Kindl (sve genijalno pjevaju, ali Radojka i Natali imaju em tuđu em live i ne novu pjesmu). Pjevač: Evo ih opet, Oliver/Massimo/Tony Cetinski. Dosadno jebote (pričam s Barba Oliverom baš o tome pred koju godinu i velim mu istu stvar. Kaže: “Čekaj, a kol’ko je zemlja velika? Pa vrti se u krug sve”. Dosadno je to, reko’. Majstor klimne i veli “I meni isto”). Grupa: Urban & 4 – “Kundera”.
Onda idu specijalizirane kategorije itd itd…ali kad najviše nominacija ima jedno sterilno i tipsko ostvarenje Tonya Cetinskog “Opet si šmrc prc pobjedila”, saharinsko i dozlaboga predvidljivo, ili opet i opet Prljavo Kazalište premda sa solidnim albumom i kako u kojim kategorijama ponavljači, a dogodi se i da cellistica Ana Rucner bude kandidat za novog izvođača godine premda svira i prisutna je već 15-ak i više godina, ali pravila su pravila, namig.
Porin je startao po role modelu Grammyja. Od osamostaljenja Rvacke ukazala se potreba sve imati svoje dvorište i copycategorije pa su se biznismenovi iz diskografije i ljubitelji iste dosjetili malo prekopirati i prilagoditi koncept. Kao, bit će push u ratnim vremenima, pomoći će pop artistima. I onima koji se takvima smatraju. I onda će vremenom prilagođavati modus preparandi. Od pravila do nagrađivanja, prava prijenosa (oni fightovi sa strukturama na HTV-u prije par ljeta) trič trač truć. Ni zerice sumnje u potrebu postojanja i dobro da ga ima. Neka ga. Kome paše, super. Ali iz razgovora, prve ruke od ljudi tipa Severina, Colonia, Jinx, ima ih, oni odbijaju biti dijelom tog Porin sustava jer su svjedočili na vlastitim kožama raznim igricama Upravnih odbora, zakidanjima, this thatovim, plus su svjesni njegove tek deklaratorne prirode po kojoj ne odražava realno stanje na sceni već zrcali ono najpoznatije ili najguranije i medijski najprisutnije. A dobiti te staklene konje, jer imaju financijski odvojene i samostalne karijere kojima kip amo tamo, ne znači baš ništa. Ega su odavno ukrotili ili ih pune daleko pragmatičnijim ciframa na računima, a ne kurtoaznim aplauzima dvorane, kad proglase naj od boljeg te i te godine. Novo doba i novo ljudstvo je stvari načelno demokratiziralo. Sad to rade nešto manje klanovski i kuloarski i mediji su počeli pisat o tome s više pijeteta. No, otvoreno je pitanje realnog značaja nagrade, osim one ego strane i tapšanja “a hvala vam kolege jako mi je drago da me struka priznala” (ili prilagođenog kod hita godine koji vox populi odlučuje) jerbo otkad se odmahnulo prodaji CD-ova, a recesija desetkovala koncertne prostore na sceni, neka praktična upotreba te nagrade je pogubljena. A za sajam taština u Hrvatskoj imam jedno specijalno jako intimno mjesto. Osim što se u TV prijenosu forsiraju mahom nesmiješne kopije onih proglašenja i što se javnosti to plasira pod show i što se glazbenici ta tri dana podruže u Rijekama, Opatijama, nekoć Makarskoj, pa rade krš lom ili špilaju finjak, već ponaosob. Daleko od toga da se svake godine ne polarizira pa bude između diskutabilno nagrađenih prepoznato i izvanrednih pjesama, albuma, interpretacija, spotova, etc etc etc…
Bogunović: Radje bih se osvrnuo na nagradu Status, al’ ajd. Kako sam svojevremeno bio članom glasačkog tijela Porina i moji favoriti su uglavnom ispadali (nisam ustanovio da li je moj ukus problem ili je sistem izbora sa pretplaćenim favoritima pogrešan) pa sam na radost organizatora odustao od sudjelovanja u glasanju. Mogu samo skrenut pažnju na moje subjektivne favorite, koji zasigurno neće pobjediti. Igor Geržina je nepravedno zapostavljen u izboru za jazz album godine. Bez namjere umanjivanja važnosti i vrijednosti ostalih nominiranih Geržina je svojom koncertnom aktivnošću dao dodatnu vrijednost albumu “Metropolis” i svakako je trebao biti u krugu nominiranih. Simpatični, ambiciozni odvjetnik (pravnik?) Aljoša Šerić alias Pavel je na tvoje veselje ove godine zastupljen u više kategorija. Nek mu je sa srećom, on mi ide u onu kategoriju ljubitelja glazbe koji se iz ljubavi i hobija bave istom pa nisam siguran da mu je mjesti na Porinu. Sorry, ja se u njegovo zanimanje ne mješam jer nisam kvalificiran. Da li su Boa alternativci, Ana Rucner novi izvodjač, Gustafi rock band ne mjenja nešto u čitavoj priči. Standardni favoriti kojima su komode, stalaže, kuhinjski regali ispunjeni staklenim kipićima će vjerojatno i ove godine slaviti, a autsideri će proklinjati konstelaciju zvijezda i nepravedan izbor. Moji favoriti su stari drugari Jimmy Matešić i Miro Evačić ako oni išta dobiju, ja miran. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
