Branko Bogunović Piff (20. stoljeće) – lijevi kut – muzičar, gitarist, svirao od Drugog Načina do pratećih bandi kojekome, nema kome nije, surađuje s Antom Perkovićem na radio emisijama HR. Ima 2195 friendova na Facebooku.
Anđelo Jurkas (21. stoljeće) – desni kut – pisac, storyteller, mužikaš, jezik, ponekad i mozak, objavljuje albume i knjige i zanemaruje brige. Ima 2125 friendova na Facebooku.
DRUGA RUNDA:
Jurkas: Status šmatus. Te sve strukovne najbolji ovaj-onaj meni se malo podrigne ko Bandiću neki dan. A tko se danas u Rvackoj ne bavi iz hobija bokte, zar nije to velika većina spram onih koji ležerno žive od autorskih prava i svirki i sponzora? Kakogod. Naravno da u disclaimeru moram staviti toponim da otkad sudjelujem u toj igrariji zvanoj prednominacije svaki trnčić i pimpić si može uzet za pravo probat prozivat da to jal progovara kad i ako nisi nominiran. Sasvim legitimno i na prvu loptu. Međutim, rastužit će ih. Kad si lišen te omađijanosti zvane taština i ego, Porin doživiš kao igralište. Tobogan i ljuljačke. Klizalište isto. Sanjkaonica. Tak. Prilika zajebavat se s dragim ljudima, iritirat one koji te ne mogu smislit i oglašavat komadiće svoje rabote. Niš’ više ni manje. I tako sam ove godine “nominiran” za najbolji video spot glumatajući drugovima Hladnom Pivu u “Pravo ja” Gorana Kulenovića. Kad sam sa Svadbasom kao predstavnik njihove diskografske kuće DOP Records te godine dobio Porin za pjesmu godine “Treblebass” naravno da nisam išao na dodjelu i kad su ljudi slali smsove i mailove i pozive čestitarenja odgovor je bio: “Hvala, ali na čemu…”. Em tu si samo posrednik, em zbog Porina nije prodano više CD-ova nit su sponzori navalili, nit su koncerti porasli, a kakav je album i pjesma znam i bez da mi glasačko tijelo Porina ili bilo koga drugoga vele što je i tko je i čemu najbolje. Kuiš? Ne kažem da nema i drugačijih slučajeva. Evo Kindlica mi veli da su njoj nakon Porina za naj vokal full porasli angažmani i gažiranja na terenu. Ali ona je kruška, a Svadbas su jabuke. A kad jednom zaredam svoj deseti album pa ljudi iz uprave i glasači Porina skuže kolko je to genijalno zapravo, onda ću se i ja moć kurčit s tim staklenkama po vitrinama i WC policama. I Zlatna Koogla kad smo je radili, bila je idejno i u realizaciji prvenstveno zajebancija i zabava za narod i izgovor za druženje friendova. Ako su si to mediji ili dobitnici istumačili kao nešto važno i korektiv Porinu, tim bolje. Plus to je bio privatni kapital pa bude neusporedivo s državnim, porinskim i tako to. Ali kako je prepoznato i uvriježeno da je u našem narodu sve sranje i da svi drugi “Oni” znaju bolje, tako neka tim pametnima i umnima drugačijeg mišljenja. Ionako mišljenje kod nas tendira imati i lokva vode poslije kiše, samo po pitanju argumenata, ne stoje baš najbolje. Da bi mogli diskvalificirati, treba se prvo kvalificirati, junačine. Been there, done that. Međutim, vjerujem kako nekom 17.-godišnjaku ili njakinji kojem je tata svirao u nekom bendu ili mama bila pjevačica Porin može nešto predstavljati međutim Radojki Šverko, come on, budimo realni. Dakle, da nije profan u kategoriji Najboljeg novog izvođača možda bi imao i svrhu, ali oni će za nove izvođače zadnjih godina recimo birati “bendove” Kino Klub ili Radio Luksemburg koji su skupa odsvirali jedan i pol koncert u karijeri i osim klikova na Tubeu (o ne, nije to jedino mjerilo kvalitete danas) uspjeli su se raspasti ili održavati privid stvarnog benda. I to je domet Najboljih novih izvođača. Dok im dragulji i prava uzbuđenja poput Irene Žilić promaknu jer…nije nominirana. Huagh. Onomatopejiziraj ovo.
Bogunović: Zašto se novi kvalitetni izvodjači teško probijaju? Jednostavno postoje dodatne aktivnosti (cimanje diskografa da ih guraju, a oni ne vide razlog za to, izvodjači izvan centra su zakinuti, jer nisu blizu kace, postoje izvodjači koji bez pitanja ulaze u najuži krug), pa sad ti u svemu tome pronadji način da se nametneš. Kad sve lijepo obaviš poklopi te činjenica da se tržište raspalo, pa se priča s Porinom završava na tom da je sam sebi svrha, što je prihvatljivo, jer je zabavno družit se ta dva dana (slično kao i Eurosong). Da li treba dodat nagradu za koncertne aktivnosti (to je glavni izvor prihoda i nekakav dokaz da postojiš, po meni indikativniji od prodanih CD-a i vrćenja po radijskim i TV stanicama). Istina je da izvodjači koji su najaktivniji u koncertnom smislu nisu skloni Porinu (Huljić, Seve, Colonia…). Kako poštovani kolega Jurkas kaže, neka Porina, nek estradnjaci dva dana u godini osjećaju da ovaj posao ima smisla.
TREĆA RUNDA/PUNCHLINES:
Jurkas: Najbolji su mi ovi optimisti kad sipaju floskule i pred mikrofone izanaliziraju kako “bezočno lažu oni koji kažu kako im Porin ništa ne znači”. I onda se odnekud začuje soundtrack trenutka: “…godinama pričaju nema nas puno, a sve nas je više, sve nas je više…”. Ali long live Porin. Navodnike staviti po vlastitom nahođenju. Ili ne. Oba postupka legitimna i s više ili manje vjerojatnosti, ispravna. S Porinom ili bez njega, pitanje je samo police i postotka ofarbanog stakla u dobitničkim stanovima, kućama i rezidencijalnim četvrtima. Kad nekom od dobitnika za 25%, 33% i 50 % porastu prihodi, zbog spomenute nagrade, od publishinga i za isto poraste prodaja CD-a (hahaha) ili legalni download mp3-ca ili poduplaju koncertne angažmane s poduplanim honorarima, e onda ćemo moći klimnuti na svrhu i svjedočiti važnosti i težini nagrade. Dotad, je pitanje PR-a, stavke u biografiji i ega. A ni taj u ovoj mizeriji od scene mnogima nije zanemariva stavka, namig.
Bogunović: Ajd Jurkas nemoj jambrat, nek je Porina, Statusa, Pjevaj moju pjesmu, Melodija Istre i Kvarnera i festivala tambura i klapa, bar nakratko imamo osjećaj da su stvari pod kontrolom, iako nisu.