‘Različitost, odnosno razmišljanje izvan okvira, jest ono što svijet čini boljim i ljepšim mjestom’

Introvertirana škrtost na riječima klasična je crta šaroliko-kreativnih umova vizualnih umjetnika nespremnih na glagoljanje. Tomislav Torjanac je ilustrator idiosinkratičnog vizualnog, ali i govorničkog talenta sljubljuje dva medija u pomalo barokni izraz što s lakoćom okupira publiku.

Tomislav Torjanac 'Skakači'

Kao prva osoba koja je adaptirala roman, kako ste zadovoljni filmskom adaptacijom “Pijevog života”?

Tomislav Torjanac: Mislim da je Ang Lee napravio jako dobar posao. Roman “Pijev život” je, do njegova dolaska, čvrsto držao vodeće mjesto na ljestvici dobitnika književne nagrade Booker za koje se tvrdilo da ih je takoreći nemoguće pretočiti u film, što Leejev pothvat čini još većim. Mogao bih malo cjepidlačiti i reći da mi je žao što nije barem deset minuta duži, jer neki meni dragi prizori iz knjige nisu završili u filmskoj verziji, ili reći da su neki dijelovi pomalo “diznificirani” u odnosu na knjižni predložak (u smislu da su prilagođeni za što širu publiku, što je se jedne strane posve razumljivo), no sve je to iz perspektive ilustratora koji je godinu dana oslikavao “Pijev život” pazeći na svaki detalj, jer kad se nečiji život svede na nekoliko četvornih metara čamca usred oceana, detalji poput kuke ili komada užeta imaju neusporedivo veću važnost nego u svakodnevnom životu. Zato je najpravednije zaključiti da je Leejev Oscar za režiju posve zaslužen.

Početkom ove godine recenzirali smo Vaše “Skakače” za koje ste rekli da je Vaše najbolje djelo dosad. Po čemu se “Skakači” Hansa Christiana Andersena i Tomislava Torjanca razlikuju od ostatka opusa?

Tomislav Torjanac: Kao što sam spomenuo, “Skakači” su moj najosobniji rad dosad, neki vid mentalnog autoportreta, jer ilustracije obiluju nadrealističnim, nonsensnim elementima. Nadalje, u mojoj su interpretaciji “Skakači” alegorija Francuske revolucije te moj naklon Jamesu Gillrayu i Honoréu Daumieru – velikim karikaturistima-satiričarima iz 18. i 19. stoljeća. Tri skakača predstavljaju tri francuska društvena staleža iz onoga vremena, doduše ponešto izmijenjena u odnosu na ono što smo učili u školi: Buha kao visoki, militantni stalež, Skakavac kao srednji, umjetnički stalež i Žabac koji bi bio tipični pripadnik siromašnoga, buntovnog staleža posprdno nazvanog “bezgaćnici”, odnosno sans-culottes (staleža kojemu, povijesno i u slikovnici, pripadne Francuska, tj. Kraljevna). Naravno, poznavanje spomenutih povijesnih elemenata nije nužno za razumijevanje ilustracija, a pogotovo se ne očekuje od djece, čija je osnovna interpretacija priče o tri šašava lika u neobičnim odorama sasvim dovoljna. Svaku slikovnicu koju ilustriram nastojim smjestiti u kontekst koji mi je zanimljiv i poznat – mislim da takav pristup rezultira autentičnošću, a vizualima daje osobniju notu: “Skakači” su odraz činjenice da me je kao još kao klinca silno zanimao taj povijesni period.  Uz to, u slikovnicu sam upisao notni zapis Handelova “Sarabandea”. Osim što mi se uklapao u vremenski period, Handel je mali hommage Stanleyu Kubricku i njegovu filmu “Barry Lyndon”, čija radnja završava 1789. godine, kad počinje Francuska revolucija i radnja “Skakača”. “Barry Lyndon” otvara Handelov “Sarabande” u Rosenmannovoj gaćotresnoj orkestralnoj izvedbi, a “Skakači” završavaju melankoličnom varijacijom za Skakavčevu violinu i violu.

Mihaela Velina i Tomislav Torjanac 'Žabeceda'

Naposljetku, na Interliberu ovih dana predstavljate “Žabecedu” – prvo-ilustrirani didaktički priručnik djeci vrtićke dobi. Čime ste se vodili tijekom rada na “Žabecedi” i po čemu je ona drukčija od ostalih materijala za prvi susret sa slovima?

Tomisla Torjanac: Mihaela Velina, autorica teksta, i ja nismo se odlučili za strogo didaktički pristup, jer prema našim iskustvima didaktičke slikovnice u većini slučajeva nisu pretjerano zabavne. Nažalost, i općenito vrijedi da “zabavno” i “poučno” rijetko idu ruku-pod-ruku iz razloga o kojima bi se mogla napisati čitava knjiga. U “Žabecedi” smo pokušali postići oboje: da slikovnica istovremeno bude i poučna i zabavna. Vrijeme će pokazati koliko smo u tome uspjeli.

Za svoj ste rad nagrađivani najrelevantnijim nagradama poput Kiklopa, dvaput nagradom Gigor Vitez i prošle godine dodijeljena Vam je velika nagrada Grand Prix na Četvrtom biennalu ilustracije upravo u Klovićevim dvorima. Na stranu skromnost, kako biste Vi sami objasnili razloge uspješnosti i originalnosti  potvrđene navedenim nagradama?

Tomislav Torjanac: Mislim da ljudi, makar i na nesvjesnoj razini, prepoznaju ili osjećaju osobne i iskrene elemente, bilo da je riječ o zvuku, tekstu ili o slici. Čvrsto sam uvjeren da što su stvari osobnije, to su univerzalnije i dopiru dalje, dublje.

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X