Da smo kampanjska nacija, to nije nikakva novost, a bogme ni tajna. Teme od prvorazrednog značaja uvijek ostavljamo za neka bolja vremena, a vrijeme naveliko trošimo na trivijalnosti koje su nam servirane, e upravo da se ne bismo bavili onim bitnim. Kao što se psu baca štap da mu se odvuče pažnja sa strvine ili nečeg drugog ‘miomirisnog’.
Iako bi se, prema postotku izlaska građana na referendum, generalno moglo ustvrditi da je podbacivši u informiranju javni servis doprinio svojevrsnom kaosu u glavama svojih gledatelja, ili barem onom neodlučnom dijelu njih, onaj dio gledatelja koji nije orijentiran na isključivo televizijsko informiranje, već za informacijama poseže na internetu, mogao je pratiti seriju puno suvislijih panel diskusija od onih na HTV-u, u live streamingu u organizaciji Indexa i T-portala, moderirane od iskusne Mirjane Rakić i Tomislava Klauškog. I opet je internet pokazao da je konstruktivniji medij od televizijskog mastodonta i da budućnost brzog i kvalitetnog informiranja, onoga što je Štulić nazvao prokletom mogućnošću izbora, leži upravo u njemu.
Oni pak manje zahtjevni gledatelji zadovoljili su se RTL-ovim izdanjem Studija 45 u kojemu su uz mišljenje pomoćnika ministrice vanjskih i europskih poslova, mogli čuti i poslovično nadrkanu Vedranu Rudan i ljubopitljivog Žaka, koji se od početka emisije rastakao u neodlučnosti, da bi se na kraju pred svekolikim gledateljstvom odlučio za “DA”, čak i pod cijenu novog stezanja remena. Tko kaže da se ne smije šaliti s velikim temama?
Možda nije baš profesionalno priznati, ali nisam obratila pažnju na to kako je kampanju za referendum provela Nova TV. Možda zato što sam pročitala tekst Zrinke Pavlić o tome kako su pola Provjerenog umjesto referendumu posvetili bakterijama u kozmetici. A možda naprosto zato što već neko vrijeme imam smetnje na tom programu.
Prijašnje Peglanje ekrana: Kome je pukla ‘Žica’?