Revijalna fuzija Goran Končar & Darko Jurković Quarteta u Lisinskom

Završnica festivala pripala je riznici hrvatskog Third Streama s nastupom domaćih autora.

Goran Končar & Darko Jurković Quartet (Foto: Anastazija Vržina)

Ekskluzivnom zagrebačkom izvedbom (praizvedba je bila izveden ovog ljeta na Riječkim ljetnim noćima) skladbe „Capriccio za violinu solo i jazz kvartet“ Borisa Papandopula u izvedbi Gorana Končara, prve violine Zagrebačkog kvarteta i kvarteta gitarista Darka Jurkovića festival Jazz.hr jesen priveden je kraju u punome sjaju. Pored navedenih, u kvartetu su nastupili Henry Radanović na kontrabasu, Zvjezdan Ružića na klaviru, te Kruno Levačić na bubnjevima, dok se Ljerka Končar pridružila na violončelu. A gužva u gradskim zbivanjima htjela je da i Ratko Vojtek, bas-klarinetist Zagrebačke filharmonije i klavirist, izvedbu svojeg programa „Baroque & Jazz“ iste večeri svira u Centru židovske zajednice Bet Israel.

Goran Končar & Darko Jurković Quartet (Foto: Anastazija Vržina)

Iako su i Šoštakovič i Stravinski, svaki na svoj način replicirali džezu klasičnim djelima nadahnutim ragtimeom, po onome što smo čuli sinoć, pokojni maestro swing baš i nije odveć cijenio. Crossover klasike i džeza, da se poslužimo tim sveprisutnim biološkim terminom, u „Capricciu“ osjetili zapravo i nismo, jer niti je bilo improvizacije, niti su akcenti s prve i treće prešli na drugu i četvrtu dobu. No, to nije sprječavalo djevojčicu koja je sjedjela pokraj mene da svaki šus Krune Levačića po elementima bubnja poklopi dlanom po svojim koljenima.

Goran Končar & Darko Jurković Quartet (Foto: Anastazija Vržina)

No, Jurkovićeva skladba, „Under the Open Sky“ njegovom se jordanovskom improvizacijom, ta Charlie gitaru drži maltene u krilu, koncert ipak odmetnuo put džeza. Filigranski rukopis pripremio je teren za skladbe „Linđo“ i „Moreška“ Zvjezdana Ružića, klavirista koji je s par recentnijih albuma Borne Šercara isplivao kao poletni kreativac. Skladbe, iako nose nazive naših folklornih idioma, bliže su mekšoj struji ECM-a. Prohaskina „Adieu“ također je impresionistička minijatura sa straussovskim (Richard!) gudačima, tako da smo pravi džez-štih osjetili tek sladbama Rradanovića i Levačića. Prvi je potpisao „Long Distance“, dok je drugi s „Why Did“ unio dašak bossa nove a lukove obitelji Končar iskoristio da poškropi pozornicu schiffrinovskim iskricama.

Goran Končar & Darko Jurković Quartet (Foto: Anastazija Vržina)

Nakon tog Levačićevog komentara, kao i sjajnih sola koja su rasplesala i same lukove, „Divertimento za violinu, cello i klavir“ Igora Frolova samo je podsjetio na poslovičnu revijalnost klasičarskog pristupa, kao i na slavnu rečenicu Arsena Dedića da su mnogi kompozitori slavenskih nacionalnih škola pandan onome što u Holywoodu predstavljaju skladatelji filmske glazbe. Koncert je dovršen Radanovićevom skladbom „Kalamota“ koja je pak tešku pretencioznost čitave produkcije uronila natrag pod skute jamminga. Ni prvog, niti posljednjeg, već onog bezvremenog…

Saznajte više:

Lee Konitz u Lisinskom – večer starog standardofaga

Aruan Ortiz Quartet u Lisinskom – taj čudan okus re-revizite u ušima

Vijay Iyer Trio u Lisinskom – koncert reš-pečenog trija u samom zenitu

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X