Završnica festivala pripala je riznici hrvatskog Third Streama s nastupom domaćih autora.
Ekskluzivnom zagrebačkom izvedbom (praizvedba je bila izveden ovog ljeta na Riječkim ljetnim noćima) skladbe „Capriccio za violinu solo i jazz kvartet“ Borisa Papandopula u izvedbi Gorana Končara, prve violine Zagrebačkog kvarteta i kvarteta gitarista Darka Jurkovića festival Jazz.hr jesen priveden je kraju u punome sjaju. Pored navedenih, u kvartetu su nastupili Henry Radanović na kontrabasu, Zvjezdan Ružića na klaviru, te Kruno Levačić na bubnjevima, dok se Ljerka Končar pridružila na violončelu. A gužva u gradskim zbivanjima htjela je da i Ratko Vojtek, bas-klarinetist Zagrebačke filharmonije i klavirist, izvedbu svojeg programa „Baroque & Jazz“ iste večeri svira u Centru židovske zajednice Bet Israel.
Iako su i Šoštakovič i Stravinski, svaki na svoj način replicirali džezu klasičnim djelima nadahnutim ragtimeom, po onome što smo čuli sinoć, pokojni maestro swing baš i nije odveć cijenio. Crossover klasike i džeza, da se poslužimo tim sveprisutnim biološkim terminom, u „Capricciu“ osjetili zapravo i nismo, jer niti je bilo improvizacije, niti su akcenti s prve i treće prešli na drugu i četvrtu dobu. No, to nije sprječavalo djevojčicu koja je sjedjela pokraj mene da svaki šus Krune Levačića po elementima bubnja poklopi dlanom po svojim koljenima.
No, Jurkovićeva skladba, „Under the Open Sky“ njegovom se jordanovskom improvizacijom, ta Charlie gitaru drži maltene u krilu, koncert ipak odmetnuo put džeza. Filigranski rukopis pripremio je teren za skladbe „Linđo“ i „Moreška“ Zvjezdana Ružića, klavirista koji je s par recentnijih albuma Borne Šercara isplivao kao poletni kreativac. Skladbe, iako nose nazive naših folklornih idioma, bliže su mekšoj struji ECM-a. Prohaskina „Adieu“ također je impresionistička minijatura sa straussovskim (Richard!) gudačima, tako da smo pravi džez-štih osjetili tek sladbama Rradanovića i Levačića. Prvi je potpisao „Long Distance“, dok je drugi s „Why Did“ unio dašak bossa nove a lukove obitelji Končar iskoristio da poškropi pozornicu schiffrinovskim iskricama.
Nakon tog Levačićevog komentara, kao i sjajnih sola koja su rasplesala i same lukove, „Divertimento za violinu, cello i klavir“ Igora Frolova samo je podsjetio na poslovičnu revijalnost klasičarskog pristupa, kao i na slavnu rečenicu Arsena Dedića da su mnogi kompozitori slavenskih nacionalnih škola pandan onome što u Holywoodu predstavljaju skladatelji filmske glazbe. Koncert je dovršen Radanovićevom skladbom „Kalamota“ koja je pak tešku pretencioznost čitave produkcije uronila natrag pod skute jamminga. Ni prvog, niti posljednjeg, već onog bezvremenog…
Saznajte više:
Lee Konitz u Lisinskom – večer starog standardofaga
Aruan Ortiz Quartet u Lisinskom – taj čudan okus re-revizite u ušima
Vijay Iyer Trio u Lisinskom – koncert reš-pečenog trija u samom zenitu
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
