Robert Perišić ‘Uvod u smiješni ples’ – priča o postanku jednog od nas

U ovoj knjizi nema ni magije, ni spektakla, ni teških patnji, ni krvave Povijesti od stoljeća sedmog naovamo. U njoj su tek analize ‘banalnoga’ s kojima se možemo, a i ne moramo slagati, s kojima se možemo, a i ne moramo poistovjetiti.

Robert Perišić - Uvod u smiješni ples

Zašto, stoga, treba obratiti pozornost na Perišićeve autofabule? Prije svega – zbog toga što su vrlo dobro napisane. Možda se to i ne čini k’o neka velika stvar, no nije nimalo lako napisati koherentan tekst “ni o čemu”. To je, doduše, pitanje zanata. Ispod jezika i odmjerene, kontrolirane rečenice nešto ipak treba stajati. Izbrušenu retoriku visokoga stila bez ikakvog sadržaja možemo čuti u svim političkim i korporativnim obraćanjima pučanstvu. Perišiću jezik služi kako bi prispodobio svijet oko sebe, kako bi u njemu razložio nova i nepoznata iskustva (poput puta u Gruziju na jedno od onih bizarnih književnih događanja u podrumu s tri posjetitelja), kako bi stabilizirao sjećanje na vlastitu mladost i njene priče uvrstio u širi kontekst vlastitog odnosa sa svijetom i ljudima oko sebe, koristi ga za povremeni smijeh i ironičko razlaganje mnogobrojnih bizarluka kojima je ispunjena svakodnevnica no prije svega ga koristi za analitičko zalaženje u vlastitu nutrinu, vlastitu (pri)povijest i preko nje – povijest dvojake zemlje u kojoj je odrastao i danas živi.

Ono privatno u Perišićevim pripovijestima, dokle god ostaje na razini anegdotalnog kazivanja, ne treba nas posebno zanimati. Privatno nas zanima tek kad je obilježeno javnim, kad je prožeto zajedničkim iskustvom/sjećanjem. Tek tada autorova egocentričnost postaje zavjereničko šaptanje koje traži (i u idealnom slučaju nalazi) suučesnike. Književni tekst služi mnogim stvarima, a jedna od njih – možda i najzanimljivija (utoliko što se slabo ili nikako prenosi na druge medije) – jest analiza „uvjeta poslovanja“ tj. kulture, konvencije, komunikacije, prošlosti i sadašnjosti. Kultura je sveprožimajuća no lako je se može zamijeniti za nešto izvanjsko, strano tj. Drugo – nešto što nije dio nas, već nešto o čemu pričaju „kulturni ljudi“.

Analiza Holokausta, odnosa Istoka i Zapada, nestabilnih i promjenjivih identiteta i sličnih stvari dio su diskursa o kulturi no time se spomenuti diskurs ne iscrpljuje. Riječ je tek o „velikim temama“. Perišić se u svojim autofabulama fokusira na „malo“, „prizemno“, svakodnevno i blisko – na ono što prožima, obilježava i oblikuje živote i djela „običnih“ ljudi – na nevidljivo i zanemareno polje kulture koje se skriva pod imenom “svakodnevnica” – polje unutar kojega nastaju prvi konflikti i neuroze. Od mini-eseja o birtaškoj inteligenciji, preko analize seksualnih rituala i konvencija primorske Dalmacije pa do razlaganja o „egzilantskom“ statusu doseljenika Perišićeve autofabule zadiru u skrivene i rijetko osviještene prostore javnoga iz kojih nastaju zasade privatnoga. “Uvod u smiješni ples” priča je o postanku jednog od nas i upravo je to čini vrijednom pozornosti.

Čemu, dakle, služi priča poput te? Najbanalniji, istovremeno i najtočniji odgovor jest da služi komunikaciji. Probijanju zida između generacija, gradova, klasa i pojedinaca zatvorenih unutar izoliranih mikrosvjetova. Čitajući biografiju Roberta Perišića, svatkovića, osobe koja nit’ stoji u centru povijesih zbivanja, nit’ njima upravlja, nit’ je u bilo kojem smislu veća od života – osobe koja je izložena Sustavu baš poput svih ostalih – otvaramo horizonte prema drugima oko sebe, upoznajemo ideju zajednice neobilježene Ideologijom i pomalo uviđamo da ljudi koji nastanjuju to, raznolikim opsjenama zakriveno, zdanje od književnosti nisu nimalo drugačiji od ljudi s kojima inače komuniciramo. U ovoj knjizi nema ni magije, ni spektakla, ni teških patnji, ni krvave Povijesti od stoljeća sedmog naovamo. U njoj su tek analize „banalnoga“  s kojima se možemo, a i ne moramo slagati, s kojima se možemo, a i ne moramo poistovjetiti. Ideja komunikacije ionako nije u slaganju, već u slušanju. Tek kad to svladamo, možemo dalje. “Uvod u smiješni ples” sasvim je dobar početak za takvo što.

Izdavač: Profil Multimedija, 2011.

Cijena: 99 kuna

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh